Piše: Josip Vričko, Katolički tjednik

Možda je samo slučajnost, ali još početkom prošloga tjedna neki su događaji upućivali kako se Zapad – i Amerika i Europa, dakle – već umorio od ukrajinske krize započete 24. veljače 2022. agresijom na bivšu sovjetsku republiku. Riječju, sad se već s Ukrajinom, ma koliko god se to doimalo bešćutnim, može i sprdati. Naime, osnivač SpaceX-a i vlasnik X-a (bivšega Twittera) Elon Musk objavio je mem kojim ismijava ukrajinskog predsjednika i njegovo traženje pomoći za obranu od ruske agresije s licem Volodomira Zelenskoga kojem izbijaju žile na vratu i porukom: „Kad je prošlo pet minuta, a ti još nisi tražio milijarde dolara pomoći?“

Muskova cenzura

Žurno mu je odgovorila Vekovna rada, sličnim memom s licem Muska i natpisom: „Kad je prošlo pet minuta, a ti još nisi širio rusku propagandu?“ Međutim, ta je objava ukrajinskog Parlamenta brzo maknuta. Očito je kako taj milijarder, koji je od veljače ove godine, prema Bloombergovim podatcima, ponovno najbogatija osoba na svijetu, voli (ciničnu) šalu, ali ne na svoj račun.

No, kad smo (već) kod novaca, kažimo kako su početkom rujna objavljeni podatci da je SAD, od kada je Joe Biden preuzeo dužnost 20. siječnja 2021., Ukrajini pružio 44,4 milijarde dolara vojne pomoći, dok je 43,7 milijarda dolara ove pomoći pruženo od 24. veljače 2022. kada je počeo rat Rusije i Ukrajine. Bijela kuća stalno obećava novu pomoć pa su, eto, rečeni podatci zapravo neažurirani, što je – možda? – bio temelj Muskova cinizma. Slijedom čega je onda nastao i sličan ukrajinski odgovor.

Ipak, argument za tvrdnju kako je ukrajinska kriza sve više samo jedna od (crnih) točaka što donosi glavobolju na globalnome svjetskom planu, brojni su analitičari detektirali u drugoj polovici prošloga mjeseca, nakon zasjedanja Opće skupštine Ujedinjenih naroda. Jasno, Zelenski je i dalje, u svojoj maslinasto-zelenoj kombinaciji, poprilična zvijezda gdje god se uprizori. Međutim, prema općoj ocjeni, njegov dolazak za govornicu, baš kao i odlazak uz tradicionalno: „Slava Ukrajini“, kojim je završio svoj govor, nisu ispraćene pljeskom koji se može mjeriti s onim s početka rata kada se ukrajinski lider svjetskim čelnicima obratio putem videoveze.

Zelenski na tanku ledu

Uz to, niti dvorana nije bila naročito ispunjena, u svakom slučaju značajno manje negoli u trenutku kada je na govornicu izišao Biden. Vjerojatno je Zelenski bio svjestan, pa i spreman na ozračje koje ga je dočekalo na East Riveru te se fokusirao na obračun sa zemljama koje blokiraju izvoz ukrajinskoga žita: Poljsku, Slovačku i Mađarsku. Ali, i tu se našao na tanku ledu jer mu je poljski predsjednik Andrzej Duda odmah uzvratio, podsjetivši ga kako bi bilo dobro da zapamti koliku je pomoć dobio od Varšave. Opći je pak dojam u diplomatskim krugovima kako Moskva računa na zamor Zapada, čega je svjestan i službeni Kijev. Stoga su sve oči uprte u Washington, ali ne samo Ukrajine, nego i europskih zemalja koje svoj stav sve više usklađuju s onim američkim.

Tako je uostalom bilo i u UN-u kad su svi s nestrpljenjem čekali što će kazati Biden. „Ako dopustimo Rusiji da raskomada Ukrajinu, je li ijedna druga neovisna nacija sigurna“, kazao je američki predsjednik poručivši kako će SAD i saveznici ostati uz Ukrajinu. Čime je, u biti, parafrazirao staru tezu Zelenskoga po kojoj će Rusija, ne bude li zaustavljena, nastaviti osvajati druge zemlje.

 „Igra naroda“

Ovaj – i dalje – blizak odnos Ukrajine i njezina glavnoga sponzora vrlo je zanimljiv u kontekstu intervjua što ga je Chris Hedges u rujnudao Večernjem listu promovirajući hrvatsko izdanje svoje knjige, pomalo, doduše, i banalna naslova Rat je najveće zlo. Na pitanje – sve više retoričko! – koje se postavlja još od početka ruske „specijalne operacije“: Misli li kako je rat u Ukrajini zapravo samo posrednički rat između SAD-a i Rusije u komu je Ukrajina žrtva? – taj je američki novinar, teolog i pisac odgovorio vrlo izravno.

„To je klasičan proxy rat. Postoji mnogo načina na koje država može projicirati svoju moć i oslabjeti protivnika, ali proxy ratovi jedni su od najciničnijih. Posrednički ratovi proždiru zemlje koje navodno brane. Oni mame nacije ili pobunjenike da se bore za geopolitičke ciljeve koji u konačnici nisu u njihovu interesu“, drži Hedges tvrdeći kako rat u Ukrajini nema mnogo veze s ukrajinskom slobodom, ali ima mnogo s degradiranjem ruske vojske, sakaćenjem ruskog gospodarstva, slabljenjem moći Vladimira Putina i izolacijom Rusije od Europe.

Ovaj autor jest znan kao kontroverzan. Međutim, u okolnostima kada je gotovo opći dojam kako se svijet zamorio „slučajem Ukrajina“, treba sa „zrnom soli“ uzeti njegovo predviđanje o kraju rata. Kada se bude činilo da Ukrajina ide prema porazu, ili kada rat zapadne u ćorsokak – a trenutačno nismo daleko od toga – Ukrajina će biti žrtvovana kao i mnoge druge države, u onome, veli Hedges, što je jedan od osnivača CIA-e Miles Copeland Jr. nazvao „igrom naroda“ i „amoralnošću politike moći“.

Kako je govorio Zoran Milanović

Slijedom čega se treba prisjetiti „velikih usta“ hrvatske politike Zorana Milanovića, zna se. „Washington i NATO preko Ukrajine vode proxy rat protiv Rusije. I obrnuto. Međutim, ako nemaš krajnji cilj, onda to završava kao u Afganistanu“, izjavio je hrvatski predsjednik još prošle godine i uzburkao duhove, kako na domaćoj, tako i na međunarodnoj političkoj sceni. Atributirali su ga štoviše Putinovim čovjekom. Dok je Andrej Plenković njegove teze nazvao smiješnima i problematičnima. S druge strane, Milanovićeve poruke naišle su na oduševljenje u Moskvi. Ne dvojim zato kako će Zoki među prvima (u Hrvatskoj) pročitati novu Hedgesovu knjigu – pa taj ga je Amerikanac gotovo citirao.

A s tezom kako se Ukrajina već pomalo na glavu popela svjetskoj diplomaciji, korespondira i povjerljivi strateški dokument SAD-a do koga je došao Politico te ga objavio početkom listopada. Taj (donedavno) tajni papir nedvosmisleno sugerira, pa je valjda zato i procurio,  kako je Bidenova administracija mnogo više zabrinuta zbog korupcije u Ukrajini, nego što javno priznaje. Osjetljiva, ali i neklasificirana verzija dugoročna plana SDA-a, kako prenose agencije, iznosi brojne korake koje Washington poduzima kako bi pomogao Kijevu iskorijeniti zloporabe. Naglašava se usto kako bi korupcija mogla nagnati zapadne saveznike da odustanu od potpore Ukrajini te kako Kijev nije u stanju poduzeti kampanju protiv korupcije.

 Čistka u Kijevu

Javna verzija rečenoga dokumenta, koju je State Department objavio na svojoj mrežnoj stranici prije mjesec dana bez ikakve reakcije, puno je blaža od verzije koja se pojavila u javnosti. Kako bilo, Zelenski, koji je očito čitao obje verzije, žurno je otpustio nekoliko najviših dužnosnika u, kako ju je nazvao, antikorupcijskoj akciji. Riješio se, primjerice, početkom rujna ministra obrane Oleksija Reznikova, a dvadesetak dana potom i šestero pomoćnika ministra obrane.

I dok su znakovi umora od rata rastući, početkom prošloga tjedna u Kijevu su se (zbog sigurnosnih razloga bez najave) sastali šefovi diplomacije Europske unije i Ukrajine. Okolnosti im nisu išle na ruku. Dan prije, naime, na izborima u Slovačkoj pobijedio je SMER-SSD, bivšega premijera Roberta Fica, koji je predizbornu kampanju gradio na protivljenju vojnoj pomoći Kijevu. Nema nikakve dvojbe kako bi Ficov kabinet, a već je 2. listopada dobio mandat predsjednice Zuzane Caputove da formira Vladu, pridružio članicu NATO-a Slovačku Mađarskoj u osporavanju konsenzusa Europske unije o potpori Ukrajini. Budući da na izborima u Poljskoj, koji su 15. listopada, konzervativni PiS ima solidne izglede – osovina Budimpešta - Bratislava mogla bi dobiti društvo.

Ruski odgovor

Sve to ponukalo je Zelenskog da još jednom zatraži pomoć Bruxellesa. „Siguran sam da su Ukrajina i cijeli slobodni svijet sposobni dobiti ovu konfrontaciju. Ali naša pobjeda ovisi o našoj suradnji s vama; Što snažnije i principijelnije korake poduzmemo s vama, prije će se ovaj rat završiti“, kazao je ukrajinski predsjednik. Na što je visoki predstavnik EU-a za vanjsku politiku i sigurnost Josep Borrell uzvratio (gotovo) prisegom: „Možete biti sigurni u našu odlučnost da budemo uz Ukrajinu koliko je god potrebno.“

A nekoliko sati prije ovoga sastanka, koga su europski diplomati nazvali povijesnim, Rusija je tijekom noći pokrenula nove artiljerijske napade na Herson. Čini se kako su, unatoč silnoj tajnosti, ipak u Moskvi znali što se sprema u Kijevu pa su, evo, visokim gostima poželjeli dobrodošlicu.

Onako baš – ruski. I poslali poruku kako oni – ako neki drugi (možda) jesu – još nisu umorni.