Međunarodni dan borbe protiv nasilja nad ženama, odlukom Ujedinjenih naroda od 17. prosinca 1999., obilježava se u znak sjećanja i poštovanja prema sestrama Mirabel koje je 25. studenog 1960. u Dominikanskoj Republici dao ubiti diktator Rafael Trujillo. Ovaj se Dan obilježava i u BiH.

Situacija u BiH

Prema riječima, Samre Filipović-Hadziabdić, direktorice Agencije za ravnopravnost spolova Bosne i Hercegovine, nasilje u obitelji, kao jedan od najvećih izazova bh. društva, je problem koji je izašao iz privatne u javnu sferu, što znači da je nasilje nad ženama problem za čije rješavanje država i društvo imaju ključnu obvezu. „Žrtve nasilja u obitelji sve više dolaze u središte zanimanja i zaštite društva, uslijed promjene zakonskih propisa, fokusiranog djelovanja na razvoju javnog mnijenja, edukacije, jačanja kapaciteta i unapređenja prakse institucija za učinkovitiju primjenu zakona, kao i poboljšanja suradnje institucija i nevladinih organizacija. Žrtve su sve više ohrabrene da nasilje prijave nadležnim institucijama i da se za pomoć obrate nevladinim organizacijama koje se bave pitanjima nasilja u obitelji“, istaknula je Filipović-Hadžiabdić.

Ipak, pored učinjenog napretka, prema njezinim riječima, razmjeri nasilja nad ženama i nasilja u obitelji su i dalje veliki u BiH. „Prema posljednjem velikom istraživanju iz 2013., svaka druga žena u BiH u dobi iznad 15 godina života doživjela je neki oblik rodno zasnovanog nasilja. Još uvijek je svaka deseta žena svake godine žrtva nekog oblika nasilja, a nasilje je najrasprostranjenije tamo gdje bi žene morale biti najsigurnije, a to je u okviru njihova obiteljskog doma. Naša tradicionalna vrijednost je obitelj, a da bismo sačuvali obiteljske vrijednosti, moramo eliminirati nasilje nad ženama i nasilje u obitelji jer sretna obitelj bez nasilja znači stabilno društvo“, naglasila je sugovornica.

Iako se nasilje najčešće povezuje s fizičkim napadima, Filipović-Hadžiabdić napominje kako  nasilje u obitelji može biti fizičko, seksualno, psihološko i ekonomsko. „Međutim, bitno je istaknuti da je nasilje najčešće kombinirano. Istraživanje o rasprostranjenosti i karakteristikama nasilja nad ženama u BiH, koje je provela Agencija za ravnopravnost spolova BiH, pokazalo je da je psihičko nasilje najrasprostranjenije, te da iza njega slijedi fizičko nasilje. Iako je psihičko nasilje najrasprostranjenije, teže se prijavljuje jer žrtve često nisu svjesne da ponašanja koja doživljavaju u obliku kontrole i ograničavanja slobode i emocionalnog zlostavljanja, predstavljaju oblik psihičkog nasilja. Pored toga, prema našim istraživanjima, udio seksualnog nasilja je izuzetno mali, oko 6%. Međutim, za pretpostaviti je da je pokazatelj takav jer žene zapravo nisu upoznate da je seksualno nasilje u braku jedan od oblika zakonom zabranjenog nasilja u obitelji“, navela je Filipović-Hadžiabdić. 

Tužne statistike

U povodu 25. 11. u svijetu se iznose tužne statistike kad je riječ o žrtvama nasilja, ženama koje su ubijene, pretučene, napadnute na razne načine... Od sugovornice doznajemo najnovije pokazatelje u tom pogledu u BiH.

• BiH godišnje se prijavi oko 3 000 slučajeva nasilja u obitelji.
• Približno, u Federaciji BiH godišnje ima oko 1 500 prijava, što znači, 1 500 izlazaka policije na lice mjesta. Za oko 1 000 slučajeva radi se izvještaj o izvršenom djelu.
• U proceduru ulazi njih oko 800, a za oko 400 njih se izriču krivične sankcije.
• Pored toga, oko u 10% slučajeva žrtve budu smještene u sigurnu kuću.
• U FBiH nasilje u obitelji je krivično djelo, dok u RS-u može biti i krivično djelo ili prekršaj.
• Prema podacima Ministarstva unutarnjih poslova RS, u Republici Srpskoj se u prosjeku oko 2/3 slučajeva prijavljuje kao prekršaj, a 1/3 kao krivično djelo.
• Inače, prema istraživanjima, samo 10% slučajeva nasilja u obitelji u BiH se prijavi, dok 90% ostaje neprijavljeno.

„Međutim, nasilje nad ženama je specifično područje i mjerenje napretka je izazovan posao jer nikada nismo sigurni jesmo li taj napredak dobro izmjerili. Osobito zbog toga što u BiH još uvijek ne postoji usklađena metodologija i ujednačena praksa prikupljanja podataka kod relevantnih aktera zaštite i prevencije na raznim razinama vlasti u BiH. Često se kaže da su prijavljeni slučajevi nasilja, samo siva brojka ili vrh ledenog brijega, jer povećan broj prijava ne mora da znači i povećavanje rasprostranjenosti nasilja. Može da znači da su postale svjesne da ono što doživljavaju je nasilje, da žrtve imaju više povjerenja u institucije i da su ohrabrene prijavljivati. Tako i smanjen broj prijava ne mora značiti manje nasilja, nego možda i nedostatak povjerenja u nadležne institucije i neprijavljivanje slučajeva nasilja“, smatra naša sugovornica podsjetivši da je BiH i njezinim entitetima do sada poduzeto niz mjera za uspostavljanje zakonodavnog, institucionalnog i organizacionog okvira za prevenciju i borbu protiv nasilja u obitelji te je pokrenuto niz značajnih projekata u cilju poboljšanja sustavnog i regulatornog okvira za borbu i prevenciju nasilja nad ženama, kao i unapređenja multidisciplinarnog pristupa pružanju zaštite i podrške žrtvama nasilja.

Kako do pomoći?

Na upit na koju se adresu može obratiti žena koja je pretrpjela ili trpi nasilje, istaknula je da je slučaj najbolje prijaviti policiji s obzirom da je policija jedan od najznačajnijih inicijalnih kontakata za žrtve. „Policijska uprava ili policijska postaja je dužna po zaprimljenoj prijavi nasilja u obitelji poslati policijskog službenika na mjesto događaja gdje je prijavljeno nasilje u obitelji, koji je dužan radi zaštite žrtve nasilja odmah poduzeti sve potrebne mjere na sprečavanju nasilja i nakon toga utvrditi činjenično stanje u odnosu na nasilje u obitelji i o tome sačiniti zapisnik. Osim prijave policiji, na osnovu koje će se žrtva zaštititi, a počinitelj procesuirati, važna je uloga centara za socijalni rad“, pojasnila je Filipović-Hadžiabdić.

Sigurne kuće

Istaknula je i značaj sigurnih kuća koje pod vodstvom nevladinih organizacija nude izravnu pomoć žrtvama nasilja u obitelji. „U BiH djeluje osam sigurnih kuća, šest u Federaciji BiH i tri u Republici Srpskoj. Žrtvama nasilja su na raspolaganju dva SOS telefona (1265 Federacija BiH i 1264 Republika Srpska) preko kojih mogu dobiti pomoć i podršku“, navela je naša sugovornica pojašnjavajući kako nasilje ostavlja na žrtve različite posljedice na individualnoj, emocionalnoj i socijalnoj razini, pa je zbog toga nužno postojanje specijaliziranih servisa i tretmana koji se provode u okviru sigurnih kuća – skloništa za žrtve nasilja u obitelji.

„Sigurna kuća namijenjena je privremenom zbrinjavanju žena i djece – žrtava obiteljskog nasilja i predstavlja realizaciju prava takve žrtve na fizičku i psihičku sigurnost, odnosno zaštitu života, tjelesnog integriteta i duševnog zdravlja te sprečavanje daljeg nasilničkog ponašanja. Postojanje sigurnih kuća je neophodno, posebno u kriznim, interventnim situacijama kada je potrebno hitno pružiti žrtvi psiho-socijalnu pomoć i podršku. Ali pored sigurnih kuća, nužno je razvijati druge mehanizme kojima će se zaštititi žrtve nasilja. U tom smislu, svakako su značajne i zaštitne mjere kao što je udaljenje počinitelja iz stana/kuće i zabrana približavanja žrtvi“, smatra Filipović-Hadžiabdić.

Pomoć i podrška žrtvama

Žene su danas sve više ohrabrene govoriti o onome što im se dogodilo. „Žrtvama nasilja nužna je pomoć i podrška društva kako bi izašle iz začaranog kruga nasilja. Žrtve, koje žive u neprestanoj napetosti i čekaju da dođe do nasilja, žive u strahu, pod stalnim nadzorom i u izolaciji. Stoga im često nedostaje snaga da potraže izlaz iz nasilja. Neke od njih možda još nisu prepoznale svoja iskustva kao iskustva nasilja. To su vrlo važne činjenice koje treba znati i razumjeti kako bi im se mogla pružiti prikladna podrška i pomoć. Žrtve moraju znati da one nisu krive za nasilje koje doživljavaju i da nitko nije odgovoran za nasilje osim počinitelja nasilja! Svaka žrtva nasilja ima svoju priču i razloge u njezinoj pozadini“, upozorila je direktorica Agencije za ravnopravnost spolova u BiH. Naglasila je da je važno pružiti podršku žrtvama, kako bi se uklonila stigma, te kako bi im se dala mogućnost progovoriti o svojem problemu kako bi se on riješio. Društvo koje njeguje visok stupanj tolerancije na nasilje, dodala je ona, ne dopušta svojim građankama i građanima da u punom kapacitetu iskoriste svoje osobne resurse, znanja i vještine.

Položaj žena

„U BiH zakonski okvir garantira i štiti prava žena, te ravnopravnost muškaraca i žena u društvu. U ovom kontekstu BiH je ostvarila ogroman napredak, te je naš sustav gotovo u potpunosti usuglašen sa zahtjevima Europske unije. Ipak, de fakto situacija drugačija. U ovome BiH nije izuzetak, jer u svim zemljama svijeta postoje različiti oblici diskriminacije po osnovu spola, te je dužnost država poduzimati mjere kako bi se te postojeće neravnopravnosti iskorijenile. Može se zaključiti da, iako je učinjen pomak na bolje, ne možemo još uvijek biti zadovoljni i moramo i dalje raditi na unapređenju položaja žena“, poručila je Filipović-Hadžiabdić upozorivši da je i dalje položaj žena u našem društvu težak. Žene su, dodala je, i dalje diskriminirane po osnovu spola u javnom i privatnom životu, veliki broj njih su žrtve nasilja po osnovu spola i nasilja u obitelji, nedovoljno su zastupljene u političkom i javnom životu, na tržištu rada su manje zastupljene.

Lidija Pavlović-Grgić