S kućnoga praga

Ogledalo Svetog Josipa


Iz onoga što znamo o Svetom Josipu, možemo reći da je bio primjer vrijednog, odgovornog i bogobojaznog muškarca, brižnog i strpljivog oca. U životu djeteta, otac ima veliku i značajnu ulogu, ne samo što se tiče novca koji zarađuje kako bi osigurao pristojan život obitelji, nego i u svim stavkama života obitelji...

Piše: Milena Pavić

Ako, nažalost, u svojoj okolini nemamo dobar primjer oca, ako imamo tu nesreću pa imamo nesređene obiteljske odnose, samo se zagledajmo u lik i djelo Svetog Josipa. Ako smo kao djeca patili zbog očeva, ne trebamo patnju priuštiti svojoj djeci. Ako nas otac nije poučio pravim vrijednostima, moramo mu oprostiti jer nije drugačije znao, vjerojatno je i on trpio kao dijete a nitko ga nije poučio roditeljstvu.

Oproštenje je nužno za normalan i uravnotežen život, a kad usvojimo Josipov primjer, tada se možemo izdići iznad patnje i ostaviti iza sebe boli ukradenog djetinjstva te svojoj obitelji pružiti dostojanstven život uz nadogradnju iscjeljujuće duhovnosti. Jer, može majka ići u crkvu i moliti koliko hoće, ali ako to ne čini i otac, teško da će djeca biti praktični vjernici. On je taj koga se sluša, do čije se riječi drži i kojeg se kopira. Iznimka su obitelji u kojima djeca odrastaju bez oca, samo s majkom, njima je tada majka mjerilo ponašanja.

Ne smije se čuti psovka iz očevih usta, mrmljanje i kletva. U današnje vrijeme je učestalo prigovaranje i ružno komentiranje političara, stranaka, izbora, čak i omalovažavanje domovine. To je nedopustivo. Majka je tu nemoćna, ona jedino može svojom ljubavlju, upornošću i blagoslovom postići da djeca ne poprime karakteristike takvoga oca, da im ukaže na moralne vrijednosti, tako da imaju izbor.

Raditi s ocem
Što se posla tiče, o njemu će jednim dijelom ovisiti ispravan život djeteta, o tome kako ih je i koliko otac naučio raditi. Mislim posebno na mušku djecu jer je bitno jednoga dana kad će i sami imati djecu. Znamo to svi i često spominjemo kako se u prošlosti, uzmimo od drugoga svjetskog rata naovamo, skromno živjelo, roditelje se poštivalo, teško se radilo za malo novca, kada je jedna krava zlata vrijedila. Znali su stari reći: kravica je mamica, cijelu obitelj hrani. Otac je s djecom radio u polju (gledam iz perspektive sela gdje sam odrasla), radilo se sve ručno, kasnije s traktorom, ali djecu koja su postala dobri i vrijedni ljudi, očevi su vodili sa sobom što god bi radili. Pomagali su u svim poslovima prikladnim njihovom uzrastu. Ako nešto i nije bilo za dijete, otac bi ga zvao da gleda (npr. piljenje drva, kolinje, neki teži fizički rad). Donijeti drva, pograbljati sijeno, dodati alat, odnijeti životinjama vode, zatvoriti kokoši, sitni su poslovi koji roditeljima puno znače, ne moraju ih odraditi oni sami.

Kad se dijete uči...
Ako smo u djetinjstvu radili, i danas smo vrijedni i naši roditelji su uspjeli. Još ako smo dobri i čestiti i mi ćemo dobro odgojiti svoju djecu. Sjećam se svoga djeda, jer nažalost, nisam odrastala uz oca, kako je radio u svojoj skromnoj radionici. Sve me zanimalo, možda zato što ga nikada nisam vidjela ljutitog, što je uvijek imao vremena za mene i što je svako malo nešto izrađivao, najčešće od drveta i pomalo, mi kažemo – fućkao. Češće sam bila s njim nego s bakom u kući. I kad smo u polju radili, također sam, mada žensko, više voljela raditi s njime. On je bio moj Sveti Josip, sada znam: autoritet točno onakav kakav treba biti. Jednom sam rekla da neću nešto napraviti i dobila po nogama bičem koji je baš imao u rukama. Nisam mu ni na tren zamjerila jer sam znala i kao dijete da sam kriva, nisam ga poslušala. Nije me tražio da napravim nešto što ne mogu. Ne sjećam se da me je boljelo, više sam se prestrašila. Možda me malo opeklo, ali znam da je njega još više moj neposluh. Imao je u mene povjerenja, trebao je od mene pomoć, a ja sam ga iznevjerila. Kao i dok sam opsovala nešto sveto, ukorio me u smislu hoću li se tako učiti, na što sam se jako posramila. Nikada više nisam opsovala ništa sveto i nismo više imali problema, uvijek smo se razumjeli. To su ti trenuci kad se dijete uči i iz djetinjstva sve kreće. U pravom trenutku treba reagirati na pravi način.

Vođeni Josipovim primjerom
Očevi, budite vođeni primjerom Svetoga Josipa, imajte ljubavi i strpljivosti sa svojom djecom, zapamtite da ste vi njihovo ogledalo. Pazite što radite da se ne bi dogodilo kao u onoj anegdoti kad je sin dao svom ocu da jede iz kopanje za svinje, pa kad se ovaj potužio, sin mu je rekao da je vidio kako je on tako svome ocu davao. U današnje vrijeme se djecu mazi na pogrešan način, kupuju im se najnovije stvari, vozi ih se u školu, pa i na stanicu, u dućan čak. Ako već to radite, neka i oni nešto za vas rade, zovite ih dok radite što češće. Vremena su se promijenila, ali uvijek posla ima, košnje trave, čišćenja, ako ništa drugo, šećite, budite skupa u prirodi, razgovarajte. U gradu ima manje posla, ali zato postoje hobiji, bezbroj mogućnosti čime se zaokupiti, izrađivati nešto, odvesti dijete u radionicu i sl. Znamo da rad oplemenjuje, zato naučite djecu raditi, ograničite im mobitele, vidjet ćete da će se djeca dobro osjećati, a vi još bolje. Naravno da bez vjere u Boga roditelji ne mogu u potpunosti ostvariti svoj odgojni zadatak. Prijenos vjere također je dužnost očeva. Uz Božju pomoć, vi ćete to savladati, odgojit ćete buduće Svete Josipe, nove primjere novim generacijama. Vjerujte i ne bojte se!