Piše: Brane Vrbić, Katolički tjednik

Prije nekoliko dana brojni mediji su prenijeli vijest da je prošle godine rekordan broj vjernika napustio Katoličku Crkvu u Njemačkoj. Prema podatcima Njemačke biskupske konferencije, ukupno je 522 821 osoba tijekom 2022. zatražila ispisnicu iz Katoličke Crkve što je povećanje od 44% u odnosu na 2021. kada je gotovo 360 000 osoba napustilo Crkvu. Tako je do tada rekordna godina (2021.) po broju napuštanja Crkve, već iduće obilato nadmašena. Drugim riječima, 2,4% svih njemačkih katolika službeno se ispisalo iz Crkve 2022. Njemačka Katolička Crkva danas broji 20,94 milijuna vjernika što je novi moderni minimum. Brojka katolika je dosegnula vrhunac 1990. kada je iznosila 28,3 milijuna i od tada se stalno smanjuje.

Podatci za 2022. dio su šireg trenda, poručuje National catholic register. No, s brojem godišnjih odlazaka koji je prvi put u povijesti prešao granicu od pola milijuna, brojka ima otrježnjujući značaj. Naglašava ozbiljne izazove s kojima će se njemačka Katolička Crkva suočavati u nadolazećim godinama. Tu se još jednom potpuno potvrđuju riječi pokojnog pape Benedikta XVI. izrečene prije 70 i 50 godina o Crkvi koja će postati „malo stado“. Napustit će je rijeke vjernika, u društvu će postati neutjecajna, ali će potom život preostala mala broja istinskih vjernika na sebe svrnuti pogled ljudi izgubljenih u svijetu bez Boga.

 „Kirchensteur“

Ova statistička izvješća dolaze usred takozvanih „reformskih“ napora njemačkog Sinodalnog puta, višegodišnjeg pokušaja da se Crkveno učenje i praksa prilagode prevladavajućim društvenim standardima. Zagovornici tog kontroverznog procesa često navode potrebu za „liberalizacijom“ Crkve kako bi se održao broj njezinih članova.

Brojevi koje je donijela Njemačka biskupska konferencija nisu, precizno sagledavajući, podatci o njemačkim katolicima koji pripadaju Crkvi kao duhovnoj stvarnosti. Umjesto toga, oni odražavaju broj ljudi u Njemačkoj koji su službeno upisani u toj državi kao katolici – građanski status koji unatoč tomu ima vrlo stvarne sakramentalne i duhovne posljedice. Polazeći od Weimarskog ustava nakon Prvog svjetskog rata (i s praktičnim korijenima u njemačkoj prošlosti) njemačka država nalaže da vjerske organizacije financiraju njihovi članovi. Stoga njemački katolici po zakonu moraju platiti „kirchensteur“ ili crkveni porez koji iznosi dodatnih 8 ili 9% u odnosu na vrijednost poreza na dohodak. Iznos crkvenog poreza varira od pojedine regije, odnosno savezne države.

Na primjer: katolik koji živi u Berlinu i ima prosječnu godišnju plaću od 43 722 eura, plaća 5 981 euro poreza na dohodak. Svake godine država mu „uzima“ još dodatnih 538,29 eura (ili 9%) te taj iznos prosljeđuje Berlinskoj nadbiskupiji. Proces je automatski. Kad se Nijemac krsti u Katoličkoj Crkvi, ne samo da se upisuje u crkvene knjige, nego se kod lokalnih vlasti uvodi kao katolik. Kada počnu plaćati porez, država automatski povlači crkveni porez iz njegovih mjesečnih prihoda i prosljeđuje ih biskupiji – uz dodatnu malu „naknadu“ koju država uzima za olakšavanje transakcije.

Stoga je jedini način da se prestane plaćati crkveni porez prekid članstva u Katoličkoj Crkvi kao pravno priznatoj instituciji u njemačkom društvu. To se postiže odlaskom pred sudca lokalne uprave i potpisom javne izjave da osoba više nije katolik. Taj potez ne poništava nečije krštenje, ali tehnički znači da su oni koji su to učinili neprikladni za primanje euharistije i ostalih sakramenata, pa čak i kršćanski ukop, barem prema sadašnjim odredbama njemačkih biskupa pojačanim dekretom iz 2012. Zapravo, odvajanje od crkvene strukture opisuje se kao „de facto samoizopćenje“.

Cijeli njemački sustav crkvenog poreza vrlo je kontroverzan i dugi niz godina se o njemu raspravljalo i u samoj Njemačkoj. Danas i mnogi praktični njemački katolici uznemireni Sinodalnim putom ne žele financirati taj proces. Proteklih mjeseci smo mogli čitati da je Vatikanu upućivan niz zamolbi tih katolika za alternativne aranžmane, izvijestio je NCR. No, odgovor Vatikana je glasio: Dok se odvajanje ne bude smatralo „otpadništvom“, članstvo u Katoličkoj Crkvi u Njemačkoj zahtijeva plaćanje poreza.

Tko odlazi i zašto?

Iako Njemačka biskupska konferencija nije donijela podatke tko je istupio i zašto je to učinio, izvještaji i ispitivanja o napuštanju Katoličke Crkve u Njemačkoj posljednjih godina daju prilično jasnu sliku: većina ljudi koji napuštaju Crkvu ne žele nastaviti plaćati za religijsku instituciju u koju više nemaju povjerenja, odnosno za religiju u koju više ne vjeruju, niti je prakticiraju.

Izvješće CNA Deutsch iz 2021. navodi da jedan od tri katolika u Njemačkoj razmišlja o napuštanju Crkve. Prema jednom ranijem istraživanju, razlozi za odlazak su različiti. Starije osobe kao razlog navode krizu izazvanu spolnim zlostavljanjem koja je u Njemačkoj izbila 2010., dok mlađi ističu obvezu plaćanja crkvenog poreza.

Skandal sa spolnim zlostavljanjima u Crkvi, koji se često navodi kao glavni razlog napuštanja Crkve, za mnoge je samo izlika u njemačkom društvu koje se ubrzano sekularizira. Spolno zlostavljanje naglašeno se tematizira u javnosti, premda je ono nazočno i u Evangeličkoj Crkvi kao i u drugim društvenim institucijama, a Katolička Crkva već se godinama dosljedno suočava s tim problemom i poduzima mjere kako bi se ono iskorijenilo, a žrtve dobile dostojnu zadovoljštinu.

Očita je rastuća plima sekularizma u Njemačkoj, osobito u istočnoj Njemačkoj koja se smatra jednim od najateističkijih područja na planetu. Jedno ispitivanje iz 2021. pokazalo je da je 42% Nijemaca nereligiozno što je porast u odnosu na 30% u 2010. Usporedbe radi, postotak ljudi u Njemačkoj koji nisu bili katolici ili protestanti 1950. bio je samo 4%.

Gubitak vjere ili barem neprakticiranje vjerskog života vjerojatno je rašireno čak i među onima koji su desetljećima registrirani kao katolici. Na to ukazuje činjenica da je posjećenost nedjeljnih misa pala ispod 5% na nacionalnoj razini čak i prije COVID-a-19. Mnogi formalno pripadaju Crkvi iz tradicionalnih ili praktičnih motiva, primjerice kako bi nastavili obiteljsku tradiciju ili mogli primati sakramente poput krštenja djece ili crkvenog pokopa, ali se ni na jedan drugi način ne očituju kao vjernici.

Ipak, jedan od osnovnih motiva formalna napuštanja Crkve je crkveni porez. Jedna studija procjenjuje da će se broj njemačkih katolika koji plaćaju crkveni porez prepoloviti do 2060. Pola milijuna osoba koje su napustile Crkvu prošle godine znači gubitak stotina milijuna eura prihoda za Katoličku Crkvu u Njemačkoj. Njemačka je Crkva prošle godine primila 7,32 milijarde eura od crkvenog poreza, što znači da prosječni njemački katolik godišnje plati oko 350 eura crkvenog poreza. Na temelju te brojke gubitak 520 000 članova koji plaćaju porez znači manjak od gotovo 183 milijuna eura na godišnjoj razini.

To nije beznačajna brojka, možda posebno za novu fazu Sinodalnog puta. Četiri njemačka biskupa nedavno su blokirala sredstva iz Nacionalnog crkvenog fonda koja idu prema takozvanom Sinodalnom odboru, prijelaznom tijelu koje treba provoditi dogovorene rezolucije sa skupština Sinodalnog puta. To znači da će preostala 23 biskupska ordinarijata koja podupiru Sinodalni odbor, i njihovi laički suradnici, morati prikupiti za trogodišnji proces oko milijun eura. Nemali broj promatrača smatra da će kritika cijene tog procesa, koji među ostalim heterodoksnim prijedlozima potiče na uspostavu stalnog Sinodalnog vijeća, što je Vatikan izričito zabranio, vjerojatno biti zamjetnija u svjetlu navedenih sumornih proračunskih projekcija.

Učinak posljednjeg kruga napuštanja Crkve razlikuje se od biskupije do biskupije. Ali pomalo znakovito, Berlin, Hamburg i München iskusili su stope napuštanja znatno više od nacionalnog prosjeka (3,4, 3,7 i 3,2%), dok je Biskupija Gorlitz izgubila samo 1,4% svojih članova što je najniža brojka od bilo koje njemačke biskupije. Dugoročno gledano, procjenjuje se da će zbog nedostatka sredstava 40 000 župa, samostana i drugih katoličkih struktura u Njemačkoj morati biti zatvoreno do 2060. Mnoge biskupije već zatvaraju pojedine župe i škole. Nastavak radnog odnosa za oko 800 000 ljudi koji trenutno rade za Katoličku Crkvu u Njemačkoj očito je neodrživ.

 Reforme, ali koje?

Dugoročna perspektiva za Katoličku Crkvu u Njemačkoj je značajno smanjenje njezine javne uloge i institucionalnog utjecaja. Kolaps sadašnjeg sustava može biti upravo ono što je potrebno da se Crkva oslobodi prevelika utjecaja crkvenih organizacija za zapošljavanje, financiranje profesionalnih udruga laika i teološkog establišmenta koji očito ne dijele osnovna opredjeljenja katoličke vjere. Sve manji broj članova mogao bi potaknuti Crkvu da se isključi iz „kirchensteura“, manje se oslanjajući na obvezno financiranje članova, a više na dragovoljne donacije onih koji su najviše predani i uključeni u katolički život u toj zemlji.

Zagovornici kontroverznog Sinodalnog puta nisu oklijevali u svom tumačenju odljeva vjernika. Irme Setter-Karp, predsjednica Centralnog komiteta njemačkih katolika (ZdK), rekla je da je „tužna, ali ne i jako iznenađena“ rezultatima, tvrdeći da vodstvo Crkve „trenutačno nije dovoljno odlučno provesti vizije budućnosti kršćanstva u Crkvi“. „Žurno su nam potrebne reforme u Crkvi“, rekla je Stetter-Karp koja je vodila proces Sinodalnog puta s predsjednikom Njemačke biskupske konferencije biskupom Georgom Bätzingom iz Biskupije Limburg opisujući kao „sramotno“ da se sinodalne reforme trenutno ne mogu dostatno financirati.

Biskup Bätzing podijelio je slično tumačenje: „Postavili smo si važna pitanja… Većina nas je pronašla odgovore i želi promicati promjene.“ Promjena koju Stetter-Karp i biskup Bätzing smatraju ključnom za održivu „budućnost kršćanstva“ izgleda uključuje reforme koje potiče Sinodalni put: laičko upravljanje, blagoslov istospolnih zajednica, uključivanje rodne teorije u crkveni život i praksu, pokušaj zaređivanja žena i napuštanje svećeničkog celibata.

Kritičari Sinodalnog puta stalno naglašavaju da se tražene reforme već godinama provode u praksi u liberaliziranoj Evangeličkoj Crkvi u Njemačkoj, ali bez ikakva uspjeha i zaustavljanja pada broja vjernika. Evangelička Crkva izgubila je 390 000 članova samo u 2017., što je bilo smanjenje ukupna broja vjernika od 1,8%. U 2022. tu Crkvu je napustilo 380 000 osoba. Prošle godine objavljeno je i da je Evangelička Crkva u sjevernoj Njemačkoj izgubila 18,5% svojih članova u proteklih 10 godina. Jasno je: igranje brojevima i pokušaj „protestantizacije“ neće donijeti nikakvo dobro Katoličkoj Crkvi u Njemačkoj.

U 2022. u Njemačkoj je bilo 20 973 590 katolika, što je 24,8% ukupna pučanstva. Evangelička Crkva u Njemačkoj broji 19,15 milijuna članova. Obje Crkve bilježe znatan broj pada svojih vjernika. Istodobno se povećava broj muslimana: u 2022. u Njemačkoj ih je bilo 5,5 milijuna.

Vjerojatno je najbolji pristup, što stalno ističu kritičari Sinodalnog puta, prihvatiti novootkrivenu vjernost katoličkoj vjeri vjerujući da će ako i dođe do bilo kakve stabilizacije, a kamoli rasta broja katolika u Njemačkoj, to biti jedino moguće milošću Božjom – a ne ispraznim mudrovanjem ljudi.