Piše: Danijela Blažeka

Tamo je pak život ipak puno mirniji i bliži prirodi, te puno bolji za odgoj djece. A sve je veći i broj mladih, obrazovanih ljudi koji spoznaju vrijednost života „pri zemlji“. Selo mojega supruga u Međimurju jedno je od rijetkih sela u Hrvatskoj koje ne izumire. Do prije samo nekoliko godina, međutim, to nije izgledalo tako. Prolazeći njime, redale su se ruševne, odavno napuštene kuće ili još uvijek lijepe, ali prazne kuće ljudi koji su ih izgradili kao gastarbajteri i koji nikad nisu uistinu živjeli u njima. One kuće u kojima su još živjeli ljudi bile su većinom staračka kućanstva u kojima je bilo samo pitanje trenutka kad će se ugasiti i zadnje svjetlo na prozoru.

Selo se pomladilo

   A onda, gotovo preko noći, promjena: Izgradio se jedan sasvim novi dio sela s vrlo skupim kućama za taj dio Hrvatske, onim tzv. samoodrživim, i kuće su sve prodane. Općina je uložila u obnovu ceste i komunalne infrastrukture. U one lijepe, prazne kuće doselili su se podstanari. A one ruševine, čujem, otkupit će najvjerojatnije općina, raščistiti teren i izgraditi nove kuće na njihovu mjestu te ih prodati. Ukratko, u selo su se počeli doseljavati mladi ljudi sa svojim obiteljima, djecom, pa je čak i lokalni sumorni dućančić, čije su police donedavno bile pune proizvoda kojima je isticao rok trajanja i koji je bio pred zatvaranjem, najednom živnuo. Općenito, ozračje se u jednom nevjerojatno kratkom roku promijenilo na puno, puno bolje, pozitivno. Selo koje je bilo pred izumiranjem, kao i tolika druga sela u Hrvatskoj, pomladilo se i oživjelo ljudima.

Odlučili otići iz grada

   Kako je došlo do toga? Dijelom to treba zahvaliti pokretanju poduzetničkih zona u obližnjem gradiću. No mnogi od tih mlađih ljudi s obiteljima s kojima sam razgovarala nemaju nikakve veze s tim zonama, nego su jednostavno odlučili otići iz grada. Jedan od njih, susjed nam, radi u Zagrebu, ali kuću je kupio u našem selu i tu je doveo obitelj. Djeca mu idu u vrtić u obližnjem gradiću (udaljenom 5 km). I nije jedini. Mladi, obrazovani ljudi sve se češće odlučuju za povratak na selo umjesto života u gradu koji naravno da ima svojih prednosti, ali i mnogih mana. Preskupi „kvadrati“ životnog prostora koji je na kraju zbog te cijene uvijek skučen, te prometne gužve velike su mane života u gradu. A selo u kojem je sređena infrastruktura i doveden brzi internet danas se po prednostima kvalitete života i te kako približilo životu u gradu. Tamo je pak život puno mirniji i bliži prirodi, te puno bolji za odgoj djece. A sve je veći i broj mladih, obrazovanih ljudi koji spoznaju vrijednost života „pri zemlji“, gdje čovjek ima mogućnost posaditi neku svoju voćku, napraviti svoj vrt – i uživati u hrani koju je sam uzgojio, puno zdravijoj i ukusnijoj od one koja se danas može kupiti u trgovinama.

Životno zadovoljstvo ispred zarade

   Riječ je o cijelom jednom pokretu kojeg donedavno nisam bila ni svjesna. S jedne strane na TV-u se mogu čuti stalne žalopojke ljudi koji žive na selu (pogotovo u Slavoniji) i koji prodaju svoju djedovinu nizašto te se iseljavaju u druge zemlje „trbuhom za kruhom“ (barem tako kažu). A s druge postoji već neko vrijeme jedan stalan i od medija gotovo neprimijećen trend „povratka“ na selo i na zemlju ljudi rođenih i odraslih u gradu, uglavnom visokoobrazovanih. Jedni od njih imaju mogućnost svojim se poslom baviti iz bilo kojeg dijela zemlje i život u gradu im nije nužnost te su svjesno odlučili vrevu grada zamijeniti mirom sela, mirisom zemlje i ljepotom prirode. Drugi su pak odlučili svoje znanje i visoku organiziranost i motiviranost visokoobrazovanih osoba uložiti baš u posao koji je kod nas najprezreniji – u rad na zemlji. No kao informatički dobro potkovani i samosvjesni, visokoobrazovani ljudi rade to drugačije od onoga kako se kod nas bavljenje zemljom doživljava. I uspješni su u tome. Na malo, da se razumijemo. No to i nisu ljudi koji streme visokim zaradama. Kvaliteta života i životno zadovoljstvo ispred su im danas već potrošenog i prokazanog konzumerizma – koji ne uništava samo ljude, nego i sav naš okoliš.

Promjena slike o selu

   Riječ je o jednom novom trendu koji polako jača, i to većinom upravo među visokoobrazovanim ljudima: O spoju želje za kvalitetnijim i ispunjenijim životom od onoga klasičnog koji pruža grad s istodobno „zelenom“ sviješću o ekološki održivom načinu života te zdravijim i ukusnijim namirnicama koje mogu sami uzgojiti. Riječ je o svojevrsnom „povratku prirodi“ – ali s internetskom brzom vezom u kompletu. Tj. riječ je o struji obrnutoj od one općeprihvaćene o odlasku ljudi sa sela u grad – ova struja ljude iz grada vraća na selo. I to baš one s najvišim obrazovanjem. Teče ispod površine, još nezamijećena od velikih medija, ali je definitivno tu. I vjerujem da će ojačati i vrlo skoro u kratkom roku sasvim promijeniti sliku koju danas imamo o selu. 

A promjene, koliko god mi mislili da se događaju sporo, zapravo mogu biti jako brze. I ono što je još do jučer izgledalo kao neizbježno, može se u vrlo kratkom roku sasvim obrnuti. Selo mojega supruga živi je dokaz toga: Donedavno umiruće, sada se puni životom. I ima čak i svoj „Beverly Hills“...