Piše: Josipa Prskalo, Katolički tjednik

Evanđelisti koji opisuju Isusovo rođenje – Matej i Luka - jasno naglašavaju kako se to zbilo u Betlehemu judejskome, gradu Davidovu, tako da nam je on toponimska, odnosno geografska postavka scene. Povijesno, bilo je to vrijeme vladavine kralja Heroda (vladao od 37. do 4. pr. Kr).

Nastamba
U povijesti umjetnosti nastali su – i još uvijek nastaju - brojni prikazi Isusova rođenja, ali najčešće je ipak to štalica s jaslicama u koje je položeno Djetešce pored kojeg su Marija i Josip, nekoliko životinja, a iznad njih sam anđeo. I visoko na nebu „zvijezda njegova“ (Mt 2,2) ili po Vulgati – „na Istoku zvijezda njegova“.

Koliku vrijednost i kakvo značenje jaslice imaju za katolički puk, govori u svom apostolskom pismu od 1. prosinca 2019. Admirabile signum papa Franjo: „Prikaz Isusova rođenja po sebi jednostavan je i radostan navještaj otajstva utjelovljenja Sina Božjega. Scena rođenja jest poput živog evanđelja koje obilno teče sa stranica Svetoga pisma.“

Na latinskom jasle su praesepium od čega dolazi njihov deminutiv presepe (jaslice). No, što su zapravo jasle? – Doslovno su mjesto gdje se hrane životinje, gdje im se polaže hrana, ukrižane daske na koje se stavlja slama/sijeno. I baš ta slama postala je prvom posteljom Onomu koji će se, kako je Papa objasnio,objaviti kao „kruh koji je s neba sišao“ (Iv 6,41). Zanimljivo je kako je o toj simbolici Sv. Augustin zapisao: „Ležeći u jaslama, postao je našom hranom.“ Jaslice, u biti, sadrže različita otajstva iz Isusova života i približavaju ih našem svakodnevnom životu.

Kada govorimo o samoj „nastambi“ u kojoj su bile te jaslice, Matej navodi kako, referirajući se na dolazak mudraca s Istoka, oni „uđu u kuću“ (2,11).

Luka pak samo navodi: „I porodi sina svoga, prvorođenca, povi ga i položi u jasle jer za njih nije bilo mjesta u svratištu.“ Jeruzalemska Biblija govori o „prostoriji“ – prije nego o gostinjcu, za što postoji grčka riječ pandocheion, uporabljen u 10,34 (u kontekstu govora o milosrdnom Samarijancu), tako da je ovdje riječ o prostoriji (katalyma) u kojoj je boravila Josipova obitelj. Kako se navodi u fusnoti hrvatskog prijevoda Jeruzalemske Biblije (KS 2007.), jasle ili životinjsko korito bile su vjerojatno neka udubina u zidu siromašne prostorije, a ona je bila tako zauzeta da se za Marijino i Josipovo novorođenče nije našlo bolje mjesto.

Životinje
Također, pobožna legenda smjestila je uz te jasle i dvije životinje o kojima govori Habakuk u retku 3,2 čiji prijevod u Septuaginti glasi: „Posred dviju životinja očitovat ćeš se.“ O kojim je životinjama riječ, objašnjava prvi životopisac Sv. Franje Asiškog, njegov učenik Toma Čelanski u Vita Primi na mjestu gdje je riječ o tomu kako je u Grecciju utemeljitelj franjevačkog reda želio „obnoviti uspomenu na ono Dijete koje je rođeno u Betlehemu, i na njegove djetinje potrebe i neprilike, tj. kako je bilo smješteno u jaslice i položeno na slamu u nazočnosti vola i magarca“. A zašto vol i magarac, nalazimo kod Izaije (1,3): „Vol poznaje svog vlasnika, a magarac jasle gospodarove…“ Time pak potvrđujemo onu spomenutu Augustinovu „ležeći u jaslama, postao je našom hranom“ – jer im je jasno tko ih hrani, od koga žive, kao što treba biti jasno i kršćanima tko je „nebeski kruh“ i tko daje život vječni.

Vjesnici
Nadalje, prvi koji su čuli Radosnu vijest kod Mateja bili su mudraci s Istoka, a kod Luke pastiri.

Mudrace je vodila zvijezda, kako su sami rekli dok su u Betlehemu pitali: „Gdje je taj novorođeni kralj židovski? Vidjesmo gdje izlazi zvijezda njegova pa mu se dođosmo pokloniti“ (Mt 2,2). Uistinu, ona ih je vodila, rekli bismo, pred sam prag Isusova rodilišta – „i zaustavi se povrh mjesta gdje bijaše dijete“. Kako je pojašnjeno u Jeruzalemskoj Bibliji, evanđelist očito misli na neku čudesnu zvijezdu pa nema smisla tražiti joj naravno tumačenje.

Ovi važni gosti s Istoka pali su ničice i poklonili se Djetešcu u jaslicama. Potom su mu prinijeli darove: zlato, tamjan i smirnu – koji predstavljaju bogatstvo i miomirise Arabije. Prema tumačenju crkvenih otaca, oni su u zlatu vidjeli simbol Kristova kraljevskog dostojanstva; u tamjanu simbol njegova božanstva, te u smirni simbol muke. Sam poklon mudraca zapravo je ispunjenje mesijanskog proročanstva po kome će se narodi pokloniti Bogu Izraelovu.

S druge strane, odnosno u Lukinu evanđelju, navodi se kako su u kraju u kome se Isus rodio bili pastiri kojima je pristupio anđeo Gospodnji, te im je on obznanio Radosnu vijest nakon koje su se, baš poput mudraca s Istoka, i sami u svojoj skromnosti poklonili Djetešcu. Vjerojatno zbog njihova dolaska neke postavke jaslica uz vola i magarca rese i ovce koje su oni donijeli.

Sveta Obitelj
Dakako, središnje figure ove Božje scene su maleni Isus, Marija i Josip – osobe koje čine Svetu Obitelj. Svaka od njih ima svoju priču i iznimnu ulogu u povijesti spasenja. Oni, tada svojevrsni došljaci (Josip je podrijetlom bio iz Betlehema, ali je živio u Nazaretu) za koje nije bilo mjesta u svratištu, promijenili su povijest ljudskog roda. 

Povijest se promijenila u režiji Boga Svevišnjega, savršena redatelja i naših života; nas koje i dandanas posebno diraju baš te male životinjske jasle. Zašto? Jer, prije svega, očituju Božju nježnost. On, Stvoritelj svemira, spustio se u našu malenost i ostao s nama. Sad i dovijeka.