Novi migrantski val

Tko su (sve!) današnji migranti?!


Jasno, paušalna procjena jednog gradonačelnika kako su pola migranata teroristi, u najmanju je ruku pretjerivanje. Ipak, upozorenje talijanske obavještajne službe kako 20 ekstremističkih džihadskih ćelija trenutačno djeluje na teritoriju Balkana, a cilj su im teroristički napadi diljem Europe, treba uzeti ozbiljno.

Žica nije odgovor na migrantsku krizu

Žica nije odgovor na migrantsku krizu

Piše: Josip Vričko, Katolički tjednik

Prošle je srijede saborski zastupnik i gradonačelnik Sinja Miro Bulj u Hrvatskome saboru, nezadovoljan odlukama hrvatske Vlade glede granica, navijestio kako će organizirati samozaštitu građana Cetinske krajine.

„Sve države zatvaraju granice, a naše su otvorene. Pogledajte naše pustopoljine, ove planine Dinara i Kamensko i jednostavno migrantima je dopušten ulazak. Meni je važnija jedna dlaka ili nokat djeteta, nego svi migranti. Pola ih je terorista!“, povišenim je tonom, što je i inače manira toga Mostovca, obrazložio taj potez koji je hrvatski ministar unutarnjih poslova Davor Božinović nazvao politikanstvom i prikupljanjem političkih bodova.

„Netko je zaključio da je to dobra tema pred izbore, ali to nije dobra tema. Previše je tu populizma i tu nije dobro širiti informacije koje nisu točne i dolijevati ulje na vatru“, naglasio je aludirajući, prije svega, na Buljovu procjenu – „pola ih je terorista“.

Vratili se IDIL-ovci

Sinjski je gradonačelnik, istina, znan po povišenim tonovima, nerijetko (samo) na osobnim osjećajima, umjesto činjenicama, temeljenim. Ipak, s ovim njegovim prizivanjem (nezakonite) građanske samozaštite, korespondira upozorenje talijanske obavještajne službe s početka prošloga tjedna, koje su prenijeli vodeći talijanski mediji te i neki s ex-SFRJ prostora. Dvadeset ekstremističkih džihadskih ćelija trenutačno djeluje na teritoriju Balkana, a cilj su im teroristički napadi diljem Europe, tvrdi taj izvor naglašavajući kako takvih skupina najviše ima na području: Kosova, Albanije i Bosne i Hercegovine, ali i kako postoje i u Crnoj Gori, Srbiji i Sjevernoj Makedoniji.

Prema pisanju, primjerice, Il Tempa, rečene ćelije postoje već oko dvije godine. No, nakon početka izraelsko-palestinskog rata uočena je njihova pojačana aktivnost. Vjeruje se pritom kako ih čini 500 povratnika iz IDIL-a s ratišta u Siriji i Iraku, ali i da se stalno novače novi članovi, čak i među migrantima koji prolaze balkanskom rutom. Slijedom čega se podsjeća kako je samo prošle godine balkanskom rutom prošlo 150 000 migranata, a od siječnja do kolovoza ove godine stiglo je 52 000 novih. I, uistinu, posljednjih je dana uočen veći broj migranata i u Bosni i Hercegovini – Sarajevu i Bihaću, ponajprije.

Istodobno iz Italije poručuju kako su države regije obaviještene o ovoj, prilično dramatično, intoniranoj informaciji. I dojam je kako su ih u BiH ozbiljno shvatili. Naime, početkom prošlog tjedna, 23. listopada, u raciji u kojoj su sudjelovali pripadnici Državne agencije za istrage i zaštitu (SIPA), Granična policija BiH, Direkcija za koordinaciju policijskih tijela u BiH, Ministarstvo unutarnjih poslova Kantona Sarajevo te Služba za poslove sa strancima BiH i Obavještajno-sigurnosna agencija, uhićene su dvije osobe podrijetlom iz Libije i Maroka, koje se sumnjiče da su izvršile kazneno djelo posjedovanja i omogućavanja uživanja opojnih droga.

Noževi, marihuana, heroin…

Također, Služba za poslove sa strancima privremeno je zadržala 21 osobu iz Pakistana, Afganistana i Maroka, pri čemu je za 17 njih utvrđeno da nezakonito borave na teritoriju BiH te se mogu dovesti u vezu s krijumčarenjem ljudi i drugim nezakonitim radnjama, zbog čega su im izrečene mjere protjerivanja iz Bosne i Hercegovine. Priopćeno je uz to i kako su tijekom racije otkriveni: hladno oružje, heroin i marihuana. Dodatni su problem oni koji izbjegavaju registraciju, nerijetko pritom uništavajući dokumente jer žele samo u zemlje EU-a.

Treba naglasiti, ma koliko neki bošnjački mediji nastoje relativizirati ovaj rastući problem, kako je, prema podatcima Službe za poslove sa strancima BiH, došlo do porasta priljeva migranata u prvih sedam mjeseci 2023. Prošle je godine u spomenutom razdoblju u BiH ušlo nešto više od 10 000 migranata, a ove gotovo 6 000 više. Najčešće ulaze preko zapadne Srbije, a dijelom i na gornjoj granici Crne Gore i BiH. Prednjače oni koji dolaze iz: Afganistana, Maroka, Pakistana, Irana i Šri Lanke. Granicu s Hrvatskom prelaze najčešće preko Gradiške i Velike Kladuše. Ovaj broj migranata može biti znatno veći jer mnogi od njih se ne prijavljuju i borave ilegalno u BiH, najčešće po napuštenim objektima.

Rizik – podnošljiv?!

Referirajući se na tu okolnost, hrvatski je predsjednik Zoran Milanović uputio kritike na račun prilično porozne bh. granice, i to u okolnostima kada je čelništvo EU-a podignulo razinu opreza na svojim granicama. „BiH nije u EU-u. Ali ako želimo biti isto društvo, trebali bismo igrati po nekakvim pravilima. Nekakva, neću reći panislamska solidarnost, ali nekakva, onako, lakomislenost u pristupu i nekakva iluzija zajedništva svih Slavena ili svih muslimana, dovodi do ovakvih stvari“,rekao je hrvatski predsjednik i prije negoli su stigle informacije iz Italije o džihadskim ćelijama raspoređenim (navodno…) po Balkanu i spremnih za akciju.

Dio, ponajprije bošnjačkih, medija koji otprije imaju problem(e) s Milanovićem, žurno je (i žučno) reagirao na njegovu tezu o „muslimanskoj solidarnosti“. No, Dragan Mioković drži kako uistinu treba biti na oprezu. „Ti ljudi predstavljaju sigurnosni rizik, ali postoje metode kojima se ti rizici dovode u mjeru da budu podnošljivi“, ističe taj član Komisije za sigurnost Parlamenta FBiH.

I koliko god Hrvatska nije zadovoljna kontrolom bh. granice, ni Slovenija nije baš sretna s hrvatskom mejom. Tako je slovenski ministar unutarnjih poslova Boštjan Poklukar, tumačeći odluku Ljubljane da privremeno suspendira „Schengen“, ovih dana obznanio kako je 42 000 ilegalnih migranata ušlo iz Hrvatske u Sloveniju. Na što mu je hrvatski kolega Božinović uzvratio kako je broj onih „ilegalaca“ koje Hrvatska zaustavi višestruko veći.

Ako staviš vojsku, bit će mrtvih

Kako bilo, vrata na ulazu iz Hrvatske u Sloveniju nisu više širom otvorena, baš uostalom kao ni ona između Slovenije i Italije.

Trenutačna nas situacija vraća u 2015. kada je zabilježen (prvi) veliki migrantski val. Već je tada konstatirano kako Europska unija nema usuglašenu migrantsku politiku. Tadašnje se slike ponavljaju, uz napomenu kako bi situacija zbog, dakako, rata u Izraelu, mogla dodatno eskalirati. U takvu ozračju, vidjeli smo, ima stajališta kako bi trebalo izvesti vojsku na granice. U Hrvatskoj je, primjerice, 2015./'16. vojska pružala logističku potporu policiji. Danas kada je aktualan „slučaj Sinj“, a i nemali broj stanovnika Slunja priziva vojsku, u hrvatskoj Vladi drže kako postoji zakonska pretpostavka za takvo što. Ali poručuju i kako za takvo što nema potrebe.

„Ako netko misli da vojska može nešto drugo raditi, u smislu onoga što je temeljna vještina vojske, onda smo u ozbiljnim problemima“, misli Božinović koji na novinarsko pitanje: Mislite li da puca na ljude? – odgovorio: „Da. I tko bi to radio u ime ovih koji bi to zagovarali? Mislim, od vojnika i policajaca?!“ Ili, što bi kazao Milanović, ako staviš vojsku, bit će mrtvih…

I kad smo već kod pucanja, kažimo i kako još nisu rasvijetljene okolnosti pucnjave s teritorija BiH na hrvatsku policiju na graničnom području Rakovice, nakon što je, u rujnu, skupina migranata spriječena ući u Hrvatsku…

Iza žice bili bi (i) - Hrvati

Osim vojske, u posljednje se vrijeme sve češće priziva i žica na granici, tzv. mađarski model. A kako je službeni Zagreb granicu s BiH označio spornom, pojavile su se spekulacije kako bi ju trebalo osigurati baš – žicom.

„Hrvatska ima više od 6 000 policajaca na granici, čuva svoju granicu. Nema žicu na granici s BiH, niti će ju imati jer s druge strane žive Hrvati i svi građani BiH“, rezolutan je hrvatski premijer Andrej Plenković inzistirajući, međutim, na tomu da Srbija i BiH trebaju uskladiti vizni režim s EU-om te kako problem ilegalnih migracija valja rješavati na vanjskoj granici bloka – primarno na granicama Grčke i Bugarske s Turskom.

Sve u svemu, migrantski problem nije nešto što EU može riješiti – odmah. Možda je za takvo što prilika bila baš 2015. Ali, za sve je potreban konsenzus između 27 država članica, što gotovo nikada nije lako. Bilo je i ima vlada koje su za otvorene granice, ima i onih koji bi sve rješavale silom te, eto, i onih između… Procjenjuje se pritom kako je 2000. u svijetu bilo 150 milijuna migranata, deset godina kasnije 214 milijuna uz pretpostavku rasta na 405 milijuna do 2050.

Nema (više) dvojbe nikakve – Unija i države pretendentice moraju se pripremiti za višegodišnje, možda i desetljetno bavljenje (novim) izbjegličkim valom – uzrocima i posljedicama. Pri čemu će na svoje doći i galamdžije poput rečenoga Bulja koji vide teroriste iza svake čuke…