Piše: Josip Vričko, Katolički tjednik

Dvojba iz nadnaslova možda i ne postoji. Zapravo, znatnim su je dijelom otklonili hrvatski sabornici kada su početkom ovoga ljeta raspravljali o zahtjevu za opoziv ministra vanjskih poslova i u tu priču implementirali – bijeli (povijesni) grb. Hrvatski suverenisti zamjerili su, naime, Gordanu Grliću Radmanu zbog propusta nečinjenja, a nakon što su, početkom svibnja, vlasti u Koruškoj sa spomen-obilježja na Bleiburgu zaplijenile hrvatski grb komu je prvo polje bijele boje.

Emocije na stranu

   Bio je to povod šefu hrvatske diplomacije podsjetiti na svoju svijetlu prošlost, točnije na (daleku) povijest svojih odlazaka na mjesto najvećega hrvatskog stratišta. „Ako netko ima senzibilitet za Bleiburg, onda sam to ja. Vi se niste ni rodili kad sam ja išao gore. I to nekoliko puta“, uzvratio je oponentima. Sklonimo li, međutim, emocije u stranu, treba kazati kako je prvi diplomat u Hrvata pogrešna meta. Jer potkraj srpnja, tijekom službenoga posjeta austrijskom kolegi Alexanderu Schallenbergu tražio je od službenoga Beča da se grb s prvim bijelim poljem vrati otkud je skinut. I gotovo je pritom skinuo diplomatske rukavice. „Iako mi znamo da je to pitanje savezne zemlje i lokalnih vlasti, svejedno sam ipak apelirao na izvršnu vlast kako bi pomogla u nastojanjima da bi se taj grb vratio na način da se pojasni kako je to povijesni grb i da ga ne treba dovoditi s režimom za vrijeme Drugog svjetskog rata“, kazao je Grlić Radman.

   Čime je, dakako, dao šlagvort Aleksandru Vučiću, tome, u žestokoj konkurenciji, najglasovitijem zakašnjelom srpskom junaku u srazu s ustašama, da iznova iskaže svoj poslovični „antifašizam“. „Sama ta informacija govori za sebe. Sve su time o sebi rekli, ja ni riječ više ne moram dodati“, komentirao je Grlić Radmanovu austrijsku misiju nesuđeni četnički vojvoda za kojega je, kao i za, više-manje sve Srbe, slučaj „prost k'o pasulj“ – prvo bijelo polje dokaz je da je grb – ustaški.

   „Pasulju“, inače, svaka čast, ali nije to baš tako jednostavno.

„Denacifikacija“

   Nekoliko dana nakon hrvatske diplomatske intervencije na lijepom plavom Dunavu oglasio se Hrvatski helsinški odbor (HHO), preciznije, jer ton i stil toga (i) bivšeg kolumnista to sugeriraju, predsjednik Ivan Zvonimir Čičak. U priopćenju „o pokušaju stigmatizacije hrvatskog povijesnog grba“, Čičak iznosi niz argumenata. Od kojih su neki uistinu iznimno zanimljivi.

    Prije svega, upozorava kako je vrlo znakovito to što se od vremena do vremena Hrvatska optužuje kao sljednica Nezavisne Države Hrvatske. S tim da je u aktualnim okolnostima kontekst prilično nezgodan. Agresija Rusije na Ukrajinu zasnovana je na tezi o potrebi denacifikacije te države, a nekoliko mjeseci poslije toga visoki dužnosnik Srpske napredne stranke (SNS) i zastupnik u Skupštini Srbije Vladimir Đukanović plasirao je „rusku tezu“ na brdoviti Balkan. „Sve mi se čini da će Srbija biti prinuđena krenuti u denacifikaciju Balkana. Volio bih da griješim“, tvitovao je Vučićev pouzdanik.

    Istina, nakon što je izazvao burne reakcije, posuo se pepelom: „Ja sam dužan kompletnoj javnosti ovdje se ispričati. Ja sam danas bio strašno neodgovorna osoba, nažalost, eto prihvaćam to. Napisao sam jedan tvit više u šali koji je izazvao nevjerojatnu lavinu. Napravio sam veliki problem Aleksandru Vučiću i svojoj zemlji zbog tog tvita, ali eto prihvaćam svoju odgovornost.“

  Isprika, međutim, ne umanjuje potrebu za budnošću jer, kao što je znano, ima Vučić nekoliko tih svojih jastrebova – ili gavranova – koji probnim balonima testiraju javnost. Srbijansku (tj. srpsku) i inu.

Predziđe kršćanstva

   Čičak u svome priopćenju stav o tomu kako je grb s prvim bijelim poljem – povijesni, argumentira i nizom povijesnih činjenica. Podsjeća tako kako su prilikom prvih demokratskih izbora u SR Hrvatskoj (unutar, dakle, Jugoslavije) sve zastave koje su isticane na predizbornim skupovima i poslije konstituiranja Sabora Socijalističke Republike Hrvatske bile s grbovima koji počinju bijelim poljem. „Dapače“, piše lider HHO-a, „prigodom podizanja hrvatske zastave na barjak ispred Sabora dva jugoslavenska milicionera podigla su upravo takvu zastavu“.

  A kad smo već kod milicije, zapravo policije, podsjetimo kako je ona, temeljem anonimne prijave, 29. travnja 2019. upala u prostorije stranke Neovisni za Hrvatsku zbog istaknute zastave s grbom s prvim bijelim poljem. „Organi reda“ su pritom tražili objašnjenje pa su ga i dobili. „Riječ je o hrvatskoj zastavi koja nam se sviđa baš zato što je hrvatska“, objasnili su iz NHR-a te dodali kako je neće ukloniti ni po koju cijenu. I policajci su otišli. Jasno, i tada, baš kao i sada nakon Grlić Radmanove austrijske apelacije, povjesničari, od kojih se neki bave i heraldikom, rado su da(va)li svoje tumačenje. Tako je primjerice koautorica knjige Povijest hrvatskog grba: Hrvatski grb u mijenama hrvatske povijesti od 14. do 21. stoljeća Dubravka Peić Čaldarović za tportal opisala povijest hrvatskog grba s crvenim i bijelim poljem, tzv. šahiranog grba.

  „On se pojavljuje krajem 15. stoljeća u krugu Habsburgovaca, za vrijeme Maksimilijana I., i počinje se uporabljivati kao grb vladara koji pretendira uskoro vladati hrvatskim prostorima. To je vrijeme osmanlijskih napada na Europu, vrijeme u kome je Hrvatska bila na granici tih svjetova te prva na udaru i kao branik kršćanstva“, tumači ta povjesničarka dodavši i kako crveno-bijela polja predstavljaju grafičku modifikaciju utvrde, a ne šahovsko polje, kako se mislilo, jer to asocira na sintagmu koja se koristi za Hrvatsku kao predziđe kršćanstva.

Nije (sigurno) ustaški

   Iz toga najranijega doba pojavnosti šahiranog grba mogu se inače naći obje varijante, i ona s početnim bijelim i ona s početnim crvenim poljem. U to vrijeme to nije imalo nikakva značaja. Ovisilo je o materijalu od koga je bio napravljen grb. Peić Čaldarović napominje i da je prvi put zakonski propisano kako treba izgledati šahovnica tek u doba NDH-a kada je određeno da je prvo polje bijelo kako se ne bi mijenjao simbol koji je od srednjovjekovlja i jako star. Za ovu povjesničarku nema dvojbi – oba su grba, i onaj s prvim bijelim i onaj s prvim crvenim poljem, povijesni hrvatski grbovi. S njom je suglasan i dr. sc. Mario Jareb iz Hrvatskog instituta za povijest koji napominje kako je važno kazati da grb s prvim bijelim poljem nije grb NDH-a.

 „... Isto bismo tako onda mogli kazati da je grb s prvim crvenim poljem jugoslavenski jer je bio unutar grba Kraljevine Jugoslavije ili da je komunistički jer je bio u sastavu grba Socijalističke Republike Hrvatske“, drži Jareb konstatirajući i kako je bijelo polje korišteno nebrojeno puta u vrijeme Austro-Ugarske, a tu je i grb na crkvi Svetog Marka na zagrebačkom Gornjem gradu.

„I krunidbena zastava posljednjeg Habsburgovca koji je vladao Hrvatskom, Karla IV., dolazi s prvim bijelim poljem... Stvarno je besmisleno tvrditi da je grb s prvim bijelim poljem, zbog toga što je bio ukomponiran u simbole NDH-a, neprihvatljiv grb. Zakon o grbu i zastavi propisuje izgled i uporabu službenih simbola RH-a, ali ne govori ni o kakvim drugim simbolima. Nije ništa zabranjeno. Onda bi trebalo mijenjati ili zabranjivati stotine povijesnih grbova“, upozorava Jareb.

Ne evocira se NDH

   A kad je o zakonu riječ, u Hrvatskoj postoji sudska presuda prema kojoj hrvatski grb s prvim bijelim poljem nije ustaški. U Međimurju je 2019. Stjepan H. osuđen na uvjetnu zatvorsku kaznu od 30 dana zato što je na Godišnjoj skupštini DVD-a Držimurec – Strelec na glavi nosio beretku s grbom s prvim bijelim poljem iznad koga je pisalo Bog i Hrvati.

U presudi koju je tada donijela sutkinja Prekršajnog suda u Čakovcu stajalo je da je „grb ustaški“ i kao takav zabranjeni simbol, a natpis Bog i Hrvati pozdrav kojim se remeti javni red i mir. Nakon čega je osuđeni najavio žalbu i nastavak pravne bitke koja je i uslijedila na Visokom prekršajnom sudu Republike Hrvatske koji je Stjepana u kolovozu 2021. oslobodio i vratio mu vunenu beretku uz ovo obrazloženje: „Grb s prvim bijelim poljem nije se kroz povijest koristio samo i isključivo nakon proglašenja NDH-a (1941.). Pritom treba navesti da se grb koji je bio u uporabi za vrijeme vladavine Nezavisne Države Hrvatske, osim od štita s 25 kvadratičastih polja, bijelih i crvenih, poredanih naizmjenice u pet redova tako da je početno polje bijelo, sastojao i od slova ‘U’ s tropletom“, stoji u presudi.

Također, prema mišljenju Vrhovnog suda, nošenjem kape beretke na kojoj se nalazi grb s crveno-bijelom šahovnicom, s početnim bijelim poljem i natpisom Bog i Hrvati ne evocira se Nezavisna Država Hrvatska i ne radi se o ustaškom obilježju.

   I na kraju, odvjetnik Počasnog bleiburškog voda predao je žalbu nakon što su Austrijanci maknuli grb sa spomenika na Bleiburškom polju i u PBV-u očekuju da ona u roku od godinu dana bude riješena. Uz to, problem je bio i natpis na spomen-obilježju na hrvatskom jeziku „u čast i slavu poginuloj hrvatskoj vojsci“, koga su nadležni u Koruškoj također uklonili. No, PBV ga je već zamijenio natpisom koji se sada poklapa s njemačkom varijantom – u spomen palim Hrvatima.

    Treba vjerovati, čak i usprkos tomu što je u Koruškoj na vlasti lijeva koalicija, da će sud vrjednovati povijesne, a ne političke argumente. A rok za rješenje žalbe PBV-a teče...