Uzašašće Gospodinovo


Sveto pismo u Djelima apostolskim navodi kako je Uskrsli Isus jednom blagovao s apostolima i tom prilikom im rekao da ne napuštaju Jeruzalem, nego da čekaju Očevo Obećanje da će biti kršteni Duhom Svetim.

Piše: Milena Pavić, Katolički tjednik

Apostoli su Ga na to upitali hoće li uspostaviti u Izraelu kraljevstvo, na što im je odgovorio da to nije njihovo znati, nego da će Mu biti svjedoci sve do kraja zemlje. Kad je to izgovorio, podigao se u nebo pred njihovim očima i oblak Ga zakrilio. Dvojica u bijelim haljinama što stajaše pokraj njih, rekoše: "...Ovaj Isus koji je od vas uznesen u nebo isto će tako doći kao što ste vidjeli da odlazi na nebo." (Dj 1, 8-11)
Zar nam treba veći dokaz? Od Kristove pobjede nad grijehom i smrću? Tomu se neprijatelji nisu nadali. Mislili su Ga ukloniti, ubiti, ali koliko je u njima bilo zla da su pristali i na mučenje, da im je agonija i bol Njegova bila toliko slatka! Zlo, oholost i taština! Oholost je nadvladala njihov razum, a taština savjest, zlo se, naravno, primilo na plodno tlo. No, gadno su se prevarili, Isus ne samo da nije umro, nego je sjeo do svog Oca s desne strane. Dakle, smrću Ga nisu uništili, nego naprotiv, postao je pobjednik. Ušao je u nebesku slavu svojega Oca i u njemu smo i mi dionici iste slave, kaže crkveni pisac sv. Leon iz 5. st.: "...Stoga kličemo dostojnim veseljem i veselimo se pobožnim činom zahvaljivanja. Danas smo potvrđeni kao posjednici neba."
"Kristovo uzašašće i naše je uzdignuće."
Naše krštenje nas je predodredilo za nebesku slavu, po krštenju smo povezani s Kristom i spašeni. O nama ovisi hoćemo li svojim načinom života to ostvariti, tj. hoćemo li primiti pruženu ruku i vjerovati da nas može odvesti u obećano. Kako kaže dr. Zvonko Pažin, župnik u Čepinu: "...to jednostavno znači da je po Božjoj dobroti ključ rješenja u našim rukama."
Isus je došao promijeniti ljude, a znamo da se po ljudima preobražava sve stvorenje. I biljke i životinje umjesto da pazimo i brinemo o njima, kako nam je rečeno, mi ih prilagođavamo sebi, one žive u našoj ili milosti ili nemilosti. Cvijeće volimo ili ga gazimo, grmlje orezujemo i oblikujemo kako nama odgovara, često puta na veoma neprirodan način, stabla voćaka ili pustimo da slobodno rastu pa ih redimo, ili ih mučimo povijanjem grana da postanu nešto drugo. Uskraćujemo im pravo na prvotni oblik pa im režemo grane i puštamo da rastu po žici kao loza, što je meni sasvim neprihvatljivo, a sve radi materijalne koristi i ljudske bahatosti.
Životinje isto tako mnogo puta zanemarivamo, puštamo da pate, ili ih pretvaramo u osobne igračke lišene svojega karaktera, svoje posebnosti, radimo od njih cirkus kao da nisu živa bića, ili ih čak toliko prilagođavamo sebi da nam počinju sličiti po izgledu, ponašanju i sl. I to je potpuno istina. Po životinjama, ovdje mislim na pse, možemo vrlo lako prepoznati s kim od ljudi imamo posla, kao i koliko ih paziš i hraniš. Nisu badava naši preci govorili: "Mačka gazdaricu hvali" i dr.
Međutim, Isus nam je rekao da i mi, ljudi, pazimo jedni na druge. "...ljubite jedni druge kao što sam ja vas ljubio." (Iv 13 - 34) Krasnu nam je zadaću povjerio, jer, čovjek je ipak vrhunsko, produhovljeno, inteligentno biće i milina ga je ljubiti, no jesmo li dorasli tom zadatku? Znamo li uopće ljubiti? E tu neka nam pomogne Uskrsli Isus, koji će svojim Uzašašćem ojačati našu vjeru u Boga Svevišnjega i u ljude. Ostavimo po strani stvorenja, dajmo im ljubavi i pažnje ali se nemojmo poistovjećivati s njima i spuštati na razinu životinja. Ugledajmo se jedni na druge na inteligentan način znajući koliko vrijedi čovjek i koliko je ljudski život dragocjen. Kopirajmo jedni druge u primjerima dobrote, požrtvovnosti i suosjećanja kako bismo naučili ljubiti i bili dostojni povjerene nam zadaće.
Svijet će se tada promijeniti na bolje.