Dan sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje

Zaboravili ste što je Grad heroj?!


Pitanje je, zapravo, gdje se, u silnom naduravanju sujeta hrvatskih dužnosnika, izgubio Vukovar. Gdje se, usred opće politizacije, izgubio pijetet prema Gradu heroju?! I na kraju – gdje se izgubilo hrvatsko jedinstvo koje se, inače, priziva uoči Dana sjećanja na veliku hrvatsku žrtvu.

Dan kada svima pred očima treba biti samo i jedino – Vukovar! Foto: Narod.hr

Dan kada svima pred očima treba biti samo i jedino – Vukovar! Foto: Narod.hr

Piše: Josip Vričko

  Ove je godine Dan sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje trebao biti osobito svečano obilježen. Hrvatski je sabor, naime, lani donio odluku da 18. studenoga od 2020. bude blagdan i neradni dan. No, umiješao se COVID-19, pa se uoči toga Dana više govori(lo) o epidemiološkim mjerama, negoli o samome događaju. Uz koronu, međutim, Hrvatskom hara i jedan drugi virus – virus političke sujete koji već ima pandemične odlike. Uz (već) kroničnu politizaciju svega i svačega.

U biti, već je potkraj listopada, kada je otvoren vukovarski simbol – Vodotoranj, bilo razvidno kako će ovogodišnja komemoracija biti na razini one iz 2013. kada su se Hrvati u dvjema (nepomirljivim) kolonama poklonili žrtvama Grada heroja.

Vodotoranj – one man show...

Izostao je, naime, izravni televizijski prijenos, nije bilo, za ovakve događaje, uobičajena šušura, državni vrh je bio daleko... Slijedom čega se dalo zaključiti kako je to sve zbog toga što HDZ više nije na vlasti u Vukovaru, već je gradonačelnik bivši hadezeovac Ivan Penava koji je, uz potporu Domovinskog pokreta Miroslava Škore, pobijedio svoju nekadašnju stranku.

„Da je Penava HDZ-ov gradonačelnik, ondje bi se naslikala cijela bulumenta, bio bi tamo kompletan Sabor i Vlada te svi viđeniji HDZ-ovci, ali ovako je to prešlo u nečiju poluprivatnu zabavu. Nažalost, na način kako je to otvoreno vidi se politizacija i s Penavine strane, koji je to otvorio kao one man show, i s druge strane HDZ-a koji je to bojkotirao ili nije ni pozvan, tko će ga znati. Žao mi je zbog toga jer ironično zvuči da je Vodotoranj simbol zajedništva. Vidi se kakva“, kazao je za Večernji list europarlamentarac i vukovarski branitelj Predrag Fred Matić.

I nije, nažalost, tu bio kraj politizaciji. Kako se bližio Dan sjećanja, politička su pripetavanja bivala sve žešća. A jednu od središnjih uloga pritom igrao je Zoran Milanović, posljednjih – sad već! – tjedana vrlo razigran. Uostalom, aktualni je predsjednik Hrvatske još lani u ovo doba obećao kako će čim se dokopa Pantovčaka, imati što za reći. Početkom listopada 2019. Milanović je u predsjedničkoj izbornoj kampanji navijestio kako neće u Kolonu sjećanja, već će položiti vijenac na Ovčari. „Što je Vukovar“, zapitao se budući predsjednik i odmah odgovorio: „To su njegovi stanovnici koji su izišli na izbore i u dva navrata birali gradonačelnika iz redova SDP-a. Taj je čovjek bio zarobljenik u logorima u Srbiji, Penava nije, koliko znam. On će se obračunavati s Plenkovićem i na mimohodu na dan pada Vukovara, koji će HDZ opet pretvoriti u, da ne kažem kakav, pir. Tako da tamo naprosto nema mjesta za pristojne ljude.“

Ima, međutim, aktualni predsjednik i (svoju) pretpovijest glede Vukovara. Njegova je Vlada u Vukovaru na zgrade državnih institucija početkom rujna 2013. postavila ploče s ćiriličnim natpisima, što je uzrokovalo dramu, ne samo u ovome gradu, nego u cijeloj Hrvatskoj. No, Milanović je prošle godine kazao kako bi opet učinio isto.

„Pravni karakter“ gradonačelnikova dopisa

Ove je godine, čini se, za Vukovar – spreman. Štoviše, na pitanje očekuje li pozivnicu, u tjednu uoči blagdana kazao je kako tu nema pozivnica i da nema što njega Vlada zvati ili on nju. Ne može, međutim, aktualni predsjednik bez „podteksta“. Rekao je tako kako je dobio detaljan raspored svih događaja vezanih za komemoraciju pada Vukovara osobno od gradonačelnika Penave te dometnuo, ne, dakako, bez, za njega već kroničnih, aluzija, kako mu nije jasno koji je pravni karakter tog dopisa. Jer, veli, nije Penava nadležan za to.

I dok je Milanović provjeravao pravni karakter dopisa vukovarskog gradonačelnika, početkom prošloga tjedna apel hrvatskoj javnosti, nakon sastanka Vijeća za domovinski pijetet, uputili su potpredsjednik Vlade Tomo Medved, ravnatelj Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo Krunoslav Capak i vukovarski gradonačelnik Ivan Penava.

Jasno, tom su prigodom upozorili kako posebna vremena zahtijevaju i posebne mjere. Tako će ovogodišnja Kolona sjećanja okupiti (samo) 500 sudionika koji će se kretati u skupinama od maksimalno 25 ljudi s međusobnim razmakom od dva metra, dok bi razmak između skupina trebao biti oko 50 metara. Slijedom čega se onda nametnulo pitanje: Tko će (sve) to kontrolirati?! Capak je, primjerice, odgovorio kako nitko neće brojati ljude, iz čega se dalo zaključiti kako je 500 sudionika u Vukovaru samo željeni broj...

No, sredinom tjedna objavljeno je kako će biti angažirani COVID redari, njih 300-350, a svi umirovljeni pripadnici policije iz Domovinskog rata. Ništa od rečenoga nije, međutim, impresioniralo medicinsku struku.

A Trg bana Jelačića?!

„Ponovno smo svjedoci dvojbenih i čudnih odluka Nacionalnog kriznog stožera koje se onda implementiraju u zakonske okvire, a kose s medicinskom strukom, epidemiološkim preporukama i sa zdravim razumom jer se očito nekoliko dana prije Kolone sjećanja u Vukovaru i obilježavanja blagdana donosi pravni akt kojim se dopušta okupljanje bez gotovo ikakvih ograničenja što će stvoriti podlogu za nove probleme i potencijalno novo širenje zaraze“, upozorila je predsjednica Udruge bolničkih liječnika Ivana Šmit.

A potkraj prošloga tjedna objavljeno je kako će u srijedu biti i oko 500 osoba iz državnog protokola, pa je onda bilo jasno kako će 18. studenoga biti poprilična gužva. Doda li se tomu reportaža iz Vukovara koja je emitirana u srijedu u središnjem dnevniku HTV-a i u kojoj vukovarski hotelijeri potvrđuju da su im svi kapaciteti – kao i lani – popunjeni, ne treba (više) dvojiti kako je (famozna) brojka 500, promovirana na sjednici Vijeća za domovinski pijetet, doista nerealna, usprkos tomu što ju je osobito zdušno branio Penava koji se žestoko usprotivio onima koji su se zalagali da – čak! – Kolone ne bude. „Kao gradonačelnik Vukovara koji stoji iza te Kolone, imao bih snažne argumente da se usprotivim tome da Kolone sjećanja ne bude u situaciji kada je u ovom trenutku, primjerice, na Trgu bana Jelačića u Zagrebu 1 000 ili 500 ljudi“, kazao je.

Nije, pak, prošlo ni 24 sata od te njegove izjave, kad je sredinom tjedna stigla vijest da su Penavini zamjenica i zamjenik Ivana Mujkić i Marijan Pavliček zaraženi koronavirusom. Jasno, gradonačelnik je odmah otišao u samoizolaciju. Zapravo – u svakom zlu ima i ponešto dobroga. Problem protokola, nakon što se, evo, umiješala zaraza, donekle je manji. Naime, po svoj logici, 18. studenoga na komemoraciji su jedan do drugoga trebali stajati predsjednik države, premijer i kao domaćin gradonačelnik Vukovara. Tri žestoko posvađana dečka. Sada je, evo, jedan otpao.

Neki, međutim, drže kako je to samo djelomice dobra vijest. Jer sukob između Milanovića i Plenkovića puno je žešći negoli što je Penavin s bilo kojim od čelnog hrvatskog dvojca. Mogao je, po toj logici, vukovarski gradonačelnik dati ruke kao – tampon zona. Ovako ostaje da se ova dvojica nekadašnjih navodnih prijatelja, koji su – dok je Vukovar gorio – zajedno po Bruxellesu gledali utakmice na televiziji, trpe jedan drugoga. Ako, dakako, korona u međuvremenu ne udari i na sam hrvatski državni vrh. Što će čitatelji Katoličkog tjednika znati jer izlazimo baš na Dan sjećanja.

Počivali u miru!

Šteta je, nažalost, već napravljena. Slijedom čega će onda veću pozornost, makar (znatiželjnih) medija, izazvati „govor tijela“ – nadam se ne i verbalni sukob na komemoraciji! – dviju sukobljenih strana, negoli ono što je bit Dana sjećanja. Kada svima pred očima treba biti samo i jedino – Vukovar! A o ozračju koje je stvoreno ove godine, najbolje svjedoče riječi predsjednika Udruge ratnih veterana Prve gardijske brigade Tigrovi Ilije Vučemilovića. „Budući da političari toga dana u Vukovar dolaze iz kurtoazije, moj je prijedlog neka ne dolaze. Pustite taj dan narodu da se pokloni žrtvama! Dođite dva dana prije ili poslije. Pustite mrtve da počivaju u miru, a mi živi napravimo od Hrvatske zemlju blagostanja da naša djeca tu ostanu“, poručio je u Globusu taj vukovarski veteran.

Uostalom, sličnih je primjera bilo u povijesti. Ivica Račan položio je cvijeće – i poklonio se! – u Bleiburgu uoči službene komemoracije 15. svibnja 2002. A Kolinda Grabar Kitarović, također uoči službene komemoracije, lani je 13. travnja položila cvijeće u Jasenovcu. Tada je kazala: „Neka ovo uvijek bude samo mjesto pijeteta, ali i mjesto koje će nas opominjati.“

Baš, dakle, ono što bi moralo vrijediti i za Vukovar (dakako i Škabrnju!). Pa makar i od iduće godine. Kada je ova već takva kakva je...Potencijalno čak gora i od 2013.