Piše: Josip Vričko, Katolički tjednik

Usred aktualna „slučaja Ratzinger“ i, zapravo, famoznoga svećenika X (neki su ga mediji krstili H), nužno je podsjetiti što je, u kontekstu pedofilije u Crkvi, papa Franjo poručio sedmoj sili potkraj studenoga prošle godine. „Zahvaljujem vam jer nam govorite o tome što u Crkvi nije kako bi trebalo biti jer ste nam pomogli da takve stvari ne gurnemo pod tepih, kao i za glas koji ste dali žrtvama zlostavljanja.“ Uz to, Sveti je Otac naglasio kako je važno izići na teren, razotkriti što se uistinu događa jer se, veli, samo tako može suprotstaviti dezinformacijama na internetskim stranicama. A borba je, uistinu, teška.

Papa ne traži alibi

Nije, međutim, Rimski biskup tražio nikakav alibi, nego je naprosto naglasio kako je u današnjem lažnom svijetu istina iznimno bitna. Istodobno, priznao je kako je Crkva jako griješila kad je godinama zataškavala pedofilske zločine koje su počinili pojedinci u njezinim redovima. Nije, dakako, Franjo pretjerao odajući priznanje novinarima. U biti, tko zna kojim bi tijekom potresna priča o pedofiliji krenula - bi li uopće?! - da The Boston Globe (još) 2002. nije objavio niz članaka u kojima je razotkrio obrazac seksualnog zlostavljanja maloljetnika te raširenu kulturu zataškavanja. Tako je krenulo... No, glede novinarskih, inače nedvojbenih zasluga, postoji i jedno – ali...

Naime, početkom listopada prošle godine, nakon što je neovisno Povjerenstvo za seksualno zlostavljanje djece u Crkvi predstavilo rezultate dvoipolgodišnje istrage, brojne su novine tekstove naslovile: Francuski svećenici zlostavljali 216 000 djece dulje od 70 godina. Naslovi, istina, prodaju novine, pa čak i kada nisu točni. Nažalost, ovaj je (bio) točan. Ali... U Francuskoj je u rečenom razdoblju - od 1950. do 2020. - seksualno zlostavljano (zastrašujućih!) 5,4 milijuna djece. Pritom, u ukupnom broju katolički svećenici čine 2,5%. (U Njemačkoj i SAD-u oko 4%) Ostalo su: učitelji, nastavnici, obiteljima i djeci bliske osobe različitih svjetovnih struka. Nije, dakako, poglavar Katoličke Crkve tražio alibi u ovim podatcima, već je poslije objavljivanja rezultata istrage kazao kako suosjeća s bolom žrtava i pozdravio njihovu hrabrost istupiti u javnosti.

Sjemeništa kao – „harem“

Vratimo se, međutim, nakratko još na nalaze rečene istrage koji se odnose na profil svećenika zlostavljača. Rezultati su sljedeći: u ukupnom broju svećenika zlostavljača kao homoseksualci deklariralo se njih 83,3%, dok je heteroseksualnost izjasnilo 16,7% svećenika. Slijedom čega onda i ogromnu većinu zlostavljanih čine dječaci prosječne dobi 12,5 godina. Referirajući se na ove podatke, kolumnist Slobodne Dalmacije Ivica Šola podsjeća kako baš to, činjenicu da su ogromna većina zlostavljača homoseksualci, nekima daje argument za tezu kako je celibat – problem. „... Jer, homoseksualci, ne nužno i pedofili, sve masovnije hrle u sjemeništa kao 'harem'.“

Nije, jasno, to promaklo ni Papi, inače nimalo netolerantnom ili antigay, da ne bi upozorio biskupe i poglavare sjemeništa: „Otvorite oči, ne primajte homoseksualce u sjemeništa jer mogu duboko kompromitirati život u njima!“

Budući da smo počeli novinarskim zaslugama, napomenuvši kako (uvijek) postoji ono kobno „ali“, treba se, kao primjer manipulacija, sjetiti australskog kardinala Georgea Pella i njegove kalvarije. Nakon gotovo četiri godine kušnje i više od 13 mjeseci zatočeništva, taj je kardinal pušten iz zatvora u travnju 2020., nakon što je oslobođen optužbe za seksualno zlostavljanje maloljetnika. U ožujku 2019. Pell je osuđen na šest godina zatvora po optužnici da je sredinom 1990-ih seksualno zlostavljao dvojicu ministranata u sakristiji katedrale nakon svete mise. Jedan od njih je u međuvremenu umro, a nekoliko je puta javno zanijekao da je ikada bio seksualno zlostavljan. Usprkos svemu, a poglavito pravoj medijskoj hajci, australski je kardinal pravdu dobio tek nakon žalbe Visokom sudu Australije, najvećoj pravnoj instanci u ovoj državi.

Kalvarija kardinala Pella

Tek nakon toga ime kardinala Pella izbrisano je s liste osoba koje su registrirane kao seksualni zlostavljači. Ostalo je upamćeno kako, za razliku od većine drugih slučajeva crkvenih velikodostojnika optuženih za pedofiliju, papa Franjo nikada nije prestao vjerovati u Pellovu nevinost. Štoviše, 7. travnja 2020., odmah nakon oslobađajuće presude, na svetoj se misi spomenuo nevino optužena kardinala. Vlada, kazali bi svjetovnim (svakodnevnim) jezikom, Franjo situacijom.

Pa, ipak, neki su i „slučaj Ratzinger“ pokušali zloporabiti kako bi konfrontirali dvojicu papa, onoga u miru i onoga što stoluje u Vatikanu. Tako se prema Crkvi uvijek skeptičnom i od vjere (strogo) distanciranom Inoslavu Beškeru,u (pokajničkom) pismu vjernicima svoje matične Nadbiskupije München i Freisinga umirovljenoga Benedikta XVI., osobito vrijedno pozornosti učinila autorova napomena kako ima Franjinu podršku. Zapravo, Ratzinger piše kako se ispričava zbog posve nehotične omaške kada je tvrdio da nije bio nazočan na sastanku 15. siječnja 1980. (U Benediktovoj biografiji, podsjetimo, koju je 2020. objavio Peter Seewald, sam papa Ratzinger rekao je da je bio nazočan na inkriminiranoj sjednici, ništa, dakle, sporno.) Na kome je odlučeno da se u njegovu arhidijecezu primi svećenik „koji se morao liječiti“, te dodaje kako je „osobito zahvalan za povjerenje, podršku i molitvu koju mu je papa Franjo osobno izrazio“.

„Slučaj Ratzinger“ – stara priča

E, tu je Bešker oprezan jer se boji (...) kako to onda može značiti da je riječ o neupitnoj potpori. Dok taj novinar Jutarnjeg lista, pozivajući se na neimenovane izvore, tvrdi kako je Papa (samo) podržao Benediktovu nakanu da izrazi žaljenje i kako je za tu nakanu molio. Slijedom čega treba još jedanput ponoviti da Franjo vlada situacijom. Suvereno! Uostalom, „slučaj Pell“ zorno svjedoči kako je Papa uvijek na strani – istine.

U biti, „slučaj Ratzinger“ stara je priča. Još je u ožujku 2010. Der Spigel identificirao imenom i prezimenom danas (?!) famoznog „Oca H (ili X)“, kao Petera Hullermanna. Taj je njemački tjednik još tada toga serijskog pedofila rabio kako bi kompromitirao Ratzingera. Bezuspješno, jer nije bilo nikakvih dokaza. U rečenom kontekstu, na vrlo zanimljivu znakovitost nedavno je podsjetio Šola.

„Nakon Spiegela, prije desetak godina, gle licemjerja, drugi medij i njegovi novinari traže da se prilikom posjeta Londonu zbog zataškavanja pedofilije Papu uhiti i da mu se sudi za zločine protiv čovječnosti. Da, to je tražio BBC koji je nakon toga došao u žižu javnosti zbog masovnih, sustavnih pedofilskih skandala njegovih djelatnika na čelu sa Savileom, po sirotištima i vrtićima, koje je vrh BBC-ja, s Markom Thompsonom na čelu, zataškavao, a Thompson je umjesto da ode u zatvor, nagrađen transferom u New York Times, također medij koji se žestoko bori protiv pedofilije. U Katoličkoj Crkvi, naravno“, ironizira (malo) novinar Slobodne Dalmacije.

I, evo, „slučaj Savil“ iznova je aktualan. Koristi ga, kako bi se osobno izvukao iz brojnih afera, Boris Johnson. Braneći se, naime, prije desetak dana u žestokoj raspravi u Parlamentu, taj je britanski premijer napao lidera oporbe Keira Starmera da je odgovoran za neprocesuiranje pedofilije. Johnson je, kako izvješćuje Večernji list, iz Londona ustvrdio kako je aktualni čelnik Laburista dok je obnašao dužnost glavnog državnog odvjetnika, „koristio to vrijeme za progon novinara (i Johnson je, op. aut., bio novinar) i propustio goniti Jimmyja Savilea“. Savil je bio DJ i voditelj na BBC-ju, a tek nakon njegove smrti 2011. postali su javno poznati razmjeri njegovih groznih seksualnih prijestupa. Umro je, a da nikad nije bio kazneno gonjen za brojna silovanja i pedofiliju.

Lažno je normalno...

No, u aktualnoj (novoj) Johnsonovoj aferi malo se govori o BBC-jevu predatoru, o žrtvama... isključivo je riječ o tomu kako je aktualni premijer – lagao. Istina je samo da je Starmer bio glavni državni odvjetnik dok je Savil harao, dokaza da je njegove zločina zataškavao, nema. Britanska je javnost tražila od premijera da se javno ispriča. On je to odbio tvrdeći kako je sve to samo normalna retorika u žaru političke borbe.

I doista, u današnjem - kako ga je nazvao Sveti Otac - lažnom svijetu laž postaje normalna. Poglavito kada je uperena protiv Crkve. Zato je blagotvorno podsjetiti i na njegov govor kojim je zatvorio susret Zaštita maloljetnika u Crkvi 24. veljače 2019.

„Na kraju bih volio naglasiti važnu potrebu da ovo zlo pretvorimo u priliku za pročišćenje. Pogledajmo primjer Edith Stein - Sv. Terezije Benedikte od Križa - sa sigurnošću da 'u najtamnijoj noći ustaju najveći proroci i svetci'. Struja mističnog života koja daje život ostaje nevidljiva. Na presudne događaje u povijesti svijeta utjecale su duše o kojima povijesne knjige ne govore. Tim dušama moramo zahvaliti za presudne događaje u svojim osobnim životima, i to je nešto što ćemo znati onoga dana kad sve što je skriveno, bude izneseno na svjetlo... Najbolji rezultati i najučinkovitije rješenje koje možemo ponuditi žrtvama, narodu Svete Majke Crkve i cijelome svijetu jest predanost osobnom i kolektivnom obraćenju, poniznosti učenja, slušanja, zaštite i pomaganja najranjivijima.“