Božićni običaji u svijetu: Stollenfest, Villancicos, Novena, Posada, La Befana…


Bez obzira zovu li ga Navidad (španjolski), Natale (talijanski), Noël (francuski), Weihnachten (njemački), Christmas (engleski) ili drukčije, Božić je u svakom kutku svijeta najradosniji kršćanski blagdan.

Piše: Lidija Pavlović-Grgić

Poštujući liturgijske i molitvene obrasce, kršćani svakog naroda Isusov rođendan obilježavaju utkivajući u pripravu za to slavlje i sam blagdan vlastite duhovne i običajne posebnosti koje su nam ponekad nepoznate, neobične ili simpatične, a poneke ćemo, iako imamo i dosta svojih u kojima uživamo, možda i sami preuzeti.

Drezdenski sjaj

Iz Njemačke potječu razni božićni običaji, a navedimo samo neke. Prema riječima Lucije Martinović rodom iz Orašja, koja već dugo živi u Münchenu, ljudi tijekom došašća pohode mise zornice moleći uz svjetlo svijeća, a već na Prvu nedjelju adventa okićene su i kuća i crkva.

„Postoji običaj da se kod kuće, u školi ili na radnom mjestu na početku adventa izvuče ime iz posebne kutije s imenima (članova obitelji, učenika, radnih kolega...). Osobi čije ste ime izvukli u najstrožoj tajnosti morate prirediti jedno iznenađenje – primjerice staviti dar u cipelu ili torbu. Svake nedjelje u došašću, ali i inače, obitelj se okuplja uz božićne pjesme i priče“, rekla nam je Lucija koja nas je podsjetila i na prastari običaj kićenja božićnog drvca i adventski vijenac, kao i na neizostavan i stotinama godina star božićni ukras sa snažnom simbolikom - jaslice (weinachtskrippe) čije drvene figurice prenose najljepšu priču.

Inače, njemačka se djeca od davnina raduju svetcu s dugom bijelom bradom, crvenom odjećom i u čizmama. Sveti Nikola im 6. prosinca ostavlja darove u čizmice kod kuće, a zna ih obići i u školi gdje mu najčešće prirede neki nastup kako bi dobili slatku nagradu. 

Prema Lucijinim riječima, tradicionalna večera na Badnjak je u mnogim domovima jednostavno jelo – krumpir salata s kobasicama, a drugi specijaliteti dolaze na stol kasnije.

Među jelima njemačke blagdanske trpeze izdvojimo Dresdner Christstollen. Drezdenski božićni kolač, koji izgleda poput kruha, pripravlja se od orašastih plodova i kandiranog voća, ime mu je zaštićeno i mogu ga koristiti samo pekarnice u okolici Dresdena. Taj je grad, inače, po mnogima u Njemačkoj „prijestolnica Božića“ jer ima najdužu tradiciju organiziranja božićnih sajmova inače uobičajenih događaja koji počinju uz došašće. Središnji događaj velikog drezdenskog sajma je Stollenfest čiji korijeni datiraju iz 18. stoljeća, a posvećen je ogromnoj verziji božićnog kolača koji se dijeli svima nazočnima. U Dresdenu i drugdje na božićnim sajmovima mogu se kupiti razni ukrasi, rezbarije i drugo, a i Nijemci i turisti vole popiti kuhano vino s cimetom. 

Španjolski villancicos

Španjolci su poznati kao veliki vjernici, ali i kao narod s bogatom tradicijom i živopisnim običajima. Neke od njih prenijela nam je Matilda Žderić Sente koja se s mužem Jesusom i djecom priprema za osobit dan.

„Već prvog dana adventa ljudi počinju kititi svoje domove, a kićenje ovdje obično imamo na Marijino Bezgrješno začeće pošto je to ovdje blagdan. Također, na balkonu stavimo podsjetnik da očekujemo Božić – kod nas je to veliki komad platna na kojem je Isus oslikan kao beba. Poseban značaj imaju božićne pjesme kojima ne možeš ni zamisliti broj. One se pjevaju kroz cijelo došašće, a osobito na Božić i zovu se villancicos“, prenijela nam je Matilda koja s obitelji rado pohađa i svete mise i veoma drži do duhovne priprave za 25. prosinca.

Na Badnju večer Španjolci uz poseban jelovnik imaju obiteljsko okupljanje na zajedničkoj večeri koja završava oko 23:00, a potom svi skupa idu na polnoćku. Obitelj je okupljena oko oltara i stola i na Božić, a na španjolskim se trpezama, dodaje naša sugovornica, nađe svega. No, sve je drukčije aranžirano nego kod nas. Matilda je rodom iz Metkovića i već dugo živi u Španjolskoj pa može napraviti tu usporedbu. „Nema uobičajenih naših kolača, već se kupuju ili prave turrón i mazapan“, napomenula je ona te nam prenijela i kako Španjolci imaju i drukčije običaje darivanja nego mi.

„Na sam Božić nema darova, već se na Sveta tri kralja daruju djeca. Kraljevski poštar prima dječja pisma sa željama i bude velika povorka s kočijama u našim gradovima, a ovdje kod nas u Zaragosi u kazališnoj dvorani na pozornici tri kralja dočekuju djecu uzrasta do drugog ili trećeg razreda osnovne. Djeca budu prozvana i svatko pokupi svoj dar koji su, naravno, prethodno ostavili roditelji. Ima kuća gdje Djed Božićnjak pod raznim nazivima donosi darove, ali glavni darovi dolaze za Sveta tri kralja. Također nam je 28. prosinca važan nadnevak kada slavimo dan Nevine dječice i to je kao u Hrvatskoj aprilili“, ispričala je Matilda koja će u novogodišnjoj noći pokušati ispoštovati još jedan zanimljiv običaj.

„U ponoć na Staru godinu ne otvara se šampanjac, već se jede 12 plodova grožđa uz zvuk zvona čija se zvonjava prenosi televizijskim putem. Najsmješniji dio tu je jesi li uspio progutati svoje grožđe i praznih usta uspio reći 'Sretna Nova godina'“, prenijela nam je Matilda dašak Španjolske.

Crta solidarnosti

Prema riječima misionara fra Ivice Vrbića koji od 2016. službuje u Mineru u Boliviji,  tamošnji su običaji u predbožićnom i božićnom vremenu malo drukčiji nego na našim prostorima.

 „U Boliviji i cijeloj Južnoj Americi ljudima je najbitniji 24. prosinca. Ta je božićna večer kod njih kao kod nas sam Božić. Kod njih se sve događa u toj badnjoj noći. Tada većina obitelji želi biti na okupu na božićnoj večeri kod kuće“, prenio je fra Ivica napominjući kako u Mineru postoji duga tradicija božićnih običaja za razliku od nekih filijala njegove misije gdje se običaji tek stvaraju.

„U središtu naše misije i najvećim filijalama, gdje je bila prisutnost svećenika i časnih sestara, imamo 24. prosinca misu u 18.00 ili 19.00, kako već organiziramo bogoslužje. Tada ljudi na blagoslov donesu svoje jaslice s figuricama u jednoj kutiji, a kasnije ih odnose kući i stavljaju pod bor koji plastični. Naime, ovdje su kod nas sada temperature 30 stupnjeva i pojedoše nas komarci“, prenio je fra Ivica napomenuvši da Bolivijci na Badnjak imaju i zanimljivu gastronomsku ponudu – svinjetina s rižom i božićni kolač koji se jede s toplom čokoladom, a večera počinje nakon čestitki u ponoć.

„Poslije jela se pjevaju božićne pjesme u kući ili se ide po obiteljima rodbine i prijatelja“, istaknuo je kapucin napominjući kako je cijela ta noć vrlo živa i obilježena veselim ozračjem i zajedništvom.

„Obitelji bliske Crkvi mole devetnicu u svojim kućama. Inače su ovdje devetnice raširene u slučajevima smrti – devet noći se moli krunica u kući za dušu pokojnika, a taj je molitveni običaj preuzet i za predbožićno vrijeme. Tada mnogi pozovu i druge želeći ih potaknuti na molitvu te siromašnu djecu daruju. Moram istaknuti ovdašnju crtu dobročinstva. Prije Božića obilazimo trgovine s igračkama i tržnicu. S našim volonterima molimo ljude da nam daju nešto za siromašne. Uspijemo skupiti lijep broj igračaka i drugog čime djecu razveselimo u misiji“, naveo je misionar dodavši kako sredstva za darove dođu i iz domovine, a darovi djeci manjim se dijelom daju za Božić dok većina bude darovana na Sveta tri kralja.

„Ovdje oni koji imaju sami naprave paketiće, njih 100-200, i odu u siromašne kvartove ili filijale te ih podijele mališanima. Ovdje ljudi koji imaju rado daruju druge“, naglasio je fra Ivica. Pozvao je i sve koji mogu i u BiH i Hrvatskoj da se uključe u tradicionalnu božićnu akciju Kolač manje, osmijeh više koju organizira sa svojim suradnicima.


Ukrasi od rujna
I u Meksiku božićno slavlje ima svoj specifičan štih. Započinje već 16. prosinca, a jedan od njegovih najzanimljivijih i najpopularnijih sadržaja je Posada. Tijekom devet dana do polnoćke nastoji se prikazati putovanje Marije i Josipa do Betlehema i svi problemi s kojima su se susretali tražeći smještaj. Slike njihova puta ocrtavaju obitelji koje se svake večeri izmjenjuju i obilježavaju Posadu u svojem domu, a nakon prikaza priče slijedi veselje za djecu koja razbijaju pignattu – to je kugla s narančama, mandarinama i šećernom trskom, a predstavlja Sotonu. Još ranije od Meksikanaca Božiću se počinju radovati Filipinci koji početkom rujna u svojim kućama, ali i na javnim mjestima, počinju s kićenjem i pjevanjem božićnih pjesama. Uz izvanjsko uređenje bitna im je i vjerska dimenzija, a osobito devetnica od 16. do 24. prosinca kada se slave pastirske mise. Djeca dobivaju darove na Sveta tri kralja kada na Filipinima završava božićno slavlje, po mnogima najdulje na svijetu.

Svjetlo dobrodošlice

I Irci se, većinski katolici, na svoj način pripravljaju za Božić i proslavljaju ga na njima svojstven način, a u irski ugođaj lako su se uklopili i brojni Hrvati koji u toj zemlji žive i rade. Neki od njih prenijeli su nam dašak irske božićne tradicije koja podrazumijeva i duhovno i materijalno ukrašavanje, a među njima je i Vitežanka Danijela Kozina.

„Od početka prosinca po ulicama, ulazima u shopping centre i na drugim mjestima male skupine ljudi pjevaju božićne pjesme“, jedan je od omiljenih običaja vezan za vjeru, a kad je riječ o onom materijalnom, spomenimo da se mnogo prije samog blagdana kupuju darovi, ne samo najužoj, već i široj obitelji te prijateljima i kolegama, pa posvuda vlada prava šoping groznica.

„Irci Badnjak i Božić provode s obiteljima u kućama tako da na te dane nema skoro nikakvih događanja u gradu. Jedan od običaja je da na Badnjak stavljaju svijeću na ulazna vrata ili prozor kao znak dobrodošlice Svetoj Obitelji, ali i strancima, te je to svjetlo tako i sjećanje na one koji su daleko od svoje kuće“, još je jedan lijep običaj koji smo čuli o Ircima od Danijele.

Novena, cenone, La Befana…

I Talijani imaju bogatu povijest božićnih običaja, a blagdani im započinju 8. prosinca, na svetkovinu Bezgrešnog začeća kada počinju kititi ulice i domove. Prema riječima Gabrijele Bubalo, rođene Sarajke koja već dugi niz godina s obitelji živi u Italiji, u Italiji se pred Božić redovito moli devetnica (novena). „Tjedan dana prije Božića djeca idu od kuće do kuće, obučeni kao pastiri te pjevajući božićne pjesme za što dobivaju novac. Pravo slavlje počinje postom, 24 sata prije Badnjaka uz obrok u kojem dominira panettone – torta/kruh duguljastog oblika. Nakon zalaska sunca pucanj iz topa na Castel S. Angelou u Rimu označava početak blagdana. U 21.00 u crkvama započinje sveta misa. Nakon bogoslužja pristupa se blagdanskom objedu u krugu obitelji. Mali Isus se stavlja u jaslice tek poslije blagoslova na Badnju noć ili na božićnoj jutarnjoj misi. Na Božić u podne, Papa daje blagoslov svima koji se okupe na vatikanskom trgu. Badnja večer naziva se cenone, a poslužuje se tradicionalno jelo od jegulje. Božićni ručak sastoji se od jela torttelini in brodo, juhe s punjenom tjesteninom te caponeom, kuhanim ili pečenim pijetlom“, kazala je Gabrijela napomenuvši kako Talijani izvlače darove izvlače iz tzv. urne sudbine, a u nekim dijelovima zemlje djeca svoje poklone mogu otvoriti tek 6. siječnja, na Tri Kralja.

„Prema tradiciji, darove donosi ružna vještica po imenu La Befana na dršku svoje metle. La Befana je trebala posjetiti novorođenog Isusa, međutim zakasnila je i luta od tada ostavljajući darove u svakoj kući s djecom u slučaju da je Isus tamo. Spušta se niz dimnjak te dobroj djeci ostavlja darove u čarapama i cipelama, a zločestoj ugljen“, prenijela je dašak talijanske tradicije naša sugovornica.

Sv. Thorlak i lisnati kruh

Na Islandu, većinski protestantskoj zemlji, Božić je uvijek bijel i prožet posebnim običajima. „U adventu se obitelji i prijatelji okupljaju na izrađivanje tzv. lisnatog kruha. To je tipično islandski običaj za koji neki kažu da je ipak stigao iz Danske, kad su dvije zemlje bile u personalnoj uniji. Od početka došašća može se kupiti i po svim trgovinama gdje se prodaje hrana, a i po pekarnicama. Ipak je poseban ugođaj izrađivati ga kod kuće u društvu svojih najmilijih, ili još i s prijateljima“, ispričala nam je dugogodišnja misionarka na Islandu s. Celestina Gavrić dodavši kako je Islanđanima značajan 23. prosinca – blagdan patrona Islanda Sv. Thorlaka koga štuju i protestanti. „Tada se održavaju gozbe s ribom skata koju je veoma teško pripremiti da bude ukusna, a taj je običaj i počeo tako što se u adventu strogo postilo, do Božića se nije smjelo mrsiti, a patron se morao proslaviti jer riba ne kvari post.

„Islanđani uvelike slave Božić obiteljskim i prijateljskim okupljanjem. Na tom se okupljanju onda izmjenjuju božićni darovi. U obiteljima koje još drže vjernički osjećaj božićna je večera poslije vigilijne božićne službe Božje, koja je neizostavno u 18 sati. Svi darovi i čestitke pristigli u adventu čuvaju se neotvoreni do te večeri“, ispričala nam je s. Celestina.