Pet, 01. Rujan 2017. 09:24
Ratom poharana i potpuno uništena župa Bukovica nalazi se u Bosanskoj Posavini, nedaleko od prometnice Dugo Polje – Kulina – Polje.
Piše: Željko Ivković
Udaljena je 15-ak km zračnom crtom od Dervente u pravcu sjeveroistoka. Crkva je skoro obnovljena, još malo pa dovršena, međutim, povratak se ovdje još uvijek ne nazire...
Nakon više godina "tutnjanja" Bosnom, Hercegovinom te dijelovima Hrvatske i Srbije, djelatnici redakcije Katoličkog tjednika su shvatili kako postoje "atraktivne" župe za pisanje reportažâ te one koje to nisu....
Tko ne bi želio otputovati u župu koja ima 8 000 vjernika i tu pisati o radosti, novom životu, sveopćem napretku, svakodnevnim događanjima, nasuprot vjerničkoj zajednici koja ima članova kao prstiju jedne ruke i u kojoj se događaju jedino "uvezeni" sprovodi?
Međutim, ne radi se uvijek samo ono što se želi. Tako je i odlazak u ratom opustošena područja nužnost, ako ništa drugo, a ono kako bi se prisjetilo što je nekoć bilo, da bi zločin i progon bili zabilježeni te sve to potaknulo nekog neodlučnog da obnovi razrušeno ognjište i možda se vrati.
Župa Sv. Ante Padovanskog klasični je primjer ratom poharanog kraja u kojemu svećenik služi kao "stečajni upravitelj" i obično upravlja na više takvih (susjednih) župa. Takav je slučaj i s vlč. Ivom Kopićem, župnikom u Derventi i upraviteljem u Bukovici koji je tu od jeseni 2016. Kako nam je rekao, poslije blagoslova obitelji može se kazati da su samo dvije kuće u Bukovici stalno naseljene, dvije obitelji i četiri člana.
Ta je župa u Posavini posebna i po konfiguraciji tla. Nije riječ o onoj klasičnoj ravnici i crkvi "usred polja". Bukovička ljepotica s praznim selima i zaseocima je na uzvisini, lagano brežuljkastog kraja. Kako smo saznali, noću posebno dominira (praznim) podnebljem jer je stalno osvijetljena reflektorima...
Jasno je da ovdje nema klasičnog pastorala te je župnik zapravo samo "statističar" ove nekoć velike župe. Prema njegovim riječima sav se rad sveo na sprovode vjernika koji su umrli u izbjeglištvu, a imali su želju barem u smrti vratiti se u svoj kraj.
Većina vjernika iz Bukovice danas živi u Slavonskom Brodu i njegovoj okolici.
Tužna je to činjenica jer za lijepih ljetnih noći s platoa ispred crkve u Bukovici mogu se vidjeti svjetla Slavonskog Broda.
Kako nam je rekao, "crkva je prije rata bila malo drukčija". Posavski hrvatski inat je ponovno izgradio crkvu, međutim ne na istim temeljima i drugačijeg izgleda.
I u drugim devastiranim župama smo bili, obično su se gradile manje i skromnije crkve, a vratio se dvoznamenkast, a negdje čak i troznamenkast broj vjernika.
U Bukovici doslovce nema nikoga, a crkva se može mjeriti s prosječnom katedralom. I još je veća nego što je bila.