Piše: Josipa Prskalo, Katolički tjednik

Najistočniji grad u Hrvatskoj, poznat kao mali Dubrovnik ili Dubrovnik na istoku - Ilok područje je naseljeno još prije 8 000 godina, a danas pripada Vukovarsko-srijemskoj županiji.

Iločka (vinska) povijest
U trećem stoljeću (276. – 282.) rimski car Marko Aurelije Probus potiče sadnju vinove loze i proizvodnju vina na području Srijema, dok se 10 stoljeća kasnije, odnosno 1276. Ilok prvi put spominje kao naselje, i to pod mađarskim nazivima Vjlak ili Wylok.

Hrvatsko-mađarsko-bosanski velikaš, mačvanski ban, vojvoda Transilvanije, hrvatsko-slavonsko-dalmatinski ban i titularni bosanski kralj Nikola Iločki 1450. gradi dvorac na mjestu nekadašnje rimske utvrde Cuccium. Ispod dvorca gradi vinski podrum, prvi arhitektonsko-tehnološki objekt napravljen u svrhu proizvodnje i čuvanja vina.

Osoba koja je također iznimno važna za povijest Iloka je i Sv. Ivan Kapistran koji 1456. s mađarskim vojskovođom Hunjadijem brani Beograd od Osmanlija te odgađa osvajanje Srijema i Slavonije za 70 godina. Iste godine preminuo je u Iloku, a na njegovu grobu i dandanas događaju se čudesna ozdravljenja. Krajem 17. stoljeća proglašen je svetcem te je postao zaštitnikom grada Iloka, a vino Iločkih podruma nosi naziv upravo po njemu.

Nakon srednjeg vijeka, točnije 1525., Ilok dobiva svoj statut i grb. Autor grba je renesansni minijaturist Julije Klović, a isti se grb nalazi i na pakiranjima Iločkih podruma.

U 17. st. (1697.) talijanska plemićka obitelj Odescalchi ostavlja upečatljiv trag u razvoju vinogradarstva i vinarstva na području Iloka, a početkom 18. stoljeća Odescalchijevi daju ime najboljem vinogradarskom položaju Principovcu (lat. princeps – prvi, poglavar).

Ono što je posebno zanimljivo za ove vinogradare jest 1710. kada Odescalchijevi iz Južnog Tirola donose prvi trs traminca na Principovac te Ilok postaje sinonim za ovu sortu.

U drugoj polovici 19. st. (1864.) na vinogradarskom položaju Principovac plemići Talijani daju izgraditi istoimeni ljetnikovac i ladanjsko imanje na kome borave za vrijeme berbe grožđa i sezone lova.

Kraljevska vinogradarska i voćarska škola u Iloku osnovana je 1899. Već je tada imala svoje gospodarstvo: vinograde, voćnjake, vrtove, podrume, pčelarstvo, govedarstvo i drugo.

Kako je bilo i za očekivati, 1945. posjed Odescalchijevih biva nacionaliziran te se oni vraćaju u Italiju.

Još jedna posebnost iločkih vina jest da je 1953. na proslavi krunidbe kraljice Elizabete II. poslužen vrhunski traminac iz berbe 1947.

Ako govorimo o nešto novijoj povijesti, onda valja spomenuti kako se 1970. gradi novi podrum, današnja vinarija Iločkih podruma, u sastavu tadašnjeg PPK-a Vupik Vukovar, a 1999. vinarija Iločki podrumi prvi se put osamostaljuje.

Završetkom procesa privatizacije 2003. Iločki podrumi dobivaju novog većinskog vlasnika - Juraja Mihaljevića koji pretvara Iločke podrume u jedinstvenu eno-gastro destinaciju i jednu od četiriju najvećih vinarija u Hrvatskoj.

Tri do tri i pol milijuna litra vina
Nas je tog vrelog lipanjskog dana u Iločkim podrumima dočekala Ivana, ljubazna djelatnica, koja nas je provela onim najstarijim dijelom – iz 15. stoljeća.

Za početak nam je simpatično spomenula kako su u vrijeme osmanske vladavine ovdje, budući da njihova vjera zabranjuje konzumaciju alkohola, Turci tako vino pili u „zdravstvene svrhe“, na što je odjeknuo gromoglasan smijeh u iznimno akustičnom podrumu, dok je „netko iz mase“ dobacio stihove sevdalinke Vino piju age Sarajlije…

Kako nam je kazala, podrum je dugačak 100-tinjak metara te mu je temperatura i ljeti i zimi između 12 i 14 stupnjeva. „Dakle nema nekog umjetnog hlađenja, nego je prirodno ovako. I kapaciteta je 150 000 litra vina. To je samo mali dio naše proizvodnje, jer mi godišnje proizvedemo od tri do tri i pol milijuna litra vina. Imamo tri poznata položaja vinograda. Ako ste čuli za Principovac, on nam je najpoznatiji – s njega nam dolaze ta vrhunska vina. Dalje, imamo položaj Vukovo s koga nam dolaze kvalitetna vina i od 2021. imamo liniju Sofiju s tri vina: dva bijela – graševina i cuvée bijeli te crno vino cabernet sauvignon“, otkrila nam je Ivana dok smo svi zadovoljno pijuckali traminac i uživali u prirodno klimatiziranom prostoru.

4 000 eura za butelju iz '47.
Saznali smo tako kako se u ovom podrumu nalazi najviše crnog vina, jer za drvene bačve koje smo ondje vidjeli najpogodnije je da unutra dozrijeva upravo ono. Također ima i nešto graševine, ali uglavnom je crno vino.

„Kada je ovdje većinom bilo srpsko stanovništvo 1991., oni se o tim bačvama baš i nisu znali brinuti. To vino iz bačvi prenijeli su te su kasnije rakiju stavljali u njih, pa su one na kraju i presušile. Tako da su ovo novije bačve od 2000-ih pa nadalje.

Jedino je jedna prijeratna bačva, to je ovdje trenutno najveća u koju stane 9 076 litara. Izvana je drvena, kako vidite, ali ovdje je jedina obložena inoxom iznutra.

Ona je ovdje najveća, ali imamo i većih samo ne u ovom podrumu“, objasnila je Ivana.

Pokazujući jednu stranu zida podruma, otkriva nam kako je riječ o arhivskim vinima koja su dakako za prodaju, a cijene se kreću od 50 do 4 000 eura. Najstariji je gore spomenuti traminac iz 1947. i samim tim i najskuplji.

Bijela vina se ne okreću
Progovorivši dalje o arhivskim vinima, napomenula je kako imaju samo bijela arhivska vina –  crna nemaju – za koja nema potrebe da se kroz neko vrijeme rotiraju i okreću.

„Jedino ta crna koja mi nemamo i pjenušac koji trenutno nije u ovom podrumu – oni se moraju okretati s vremenom da se ne bi stvorio talog“, dodala je Ivana.

Također je spomenula i drugi podrum koji potječe iz 18. st. te ide 12 metara ispod razine tla. „Ali tamo samo nekad držimo edukacije i degustacije za neke veće skupine. Tamo su većinom stolice tako da ondje ne držimo obilaske. Ovo je glavni dio, dok se proizvodnja – vinarija nalazi na početku Iloka“, pojasnila je.

Dosjetljivost Iločanina
Znatiželjne goste zanimalo je i kako se bačve čiste, na što je Ivana objasnila kako su za to zaduženi podrumari koji rade od ponedjeljka do petka. „Oni te bačve čiste: imaju cijevi te ih ne vade van, nego se sve radi ovdje. Naravno ove manje – njih iznose. Također, oni provjeravaju i pluteni čep na bocama da možda ne bi izbio. Preko tog plutenog čepa ide i vosak kako ne bi došlo do oksidacije, tako da osiguravamo to što prodajemo“, napomenula je.

Ivana je nazočnim vinofilima ispričala jednu zanimljivost iz vremena Domovinskog rata: „Naš je Iločanin Franjo Wolf sa svojim podrumarima – 1990-ih, gdje je ova ograda – izgradio zid. Kako ostali ne bi primijetili da je to novoizgrađeni zid, oni su plijesan s ostalih zidova nalijepili na njega i na taj su način sačuvana ta arhivska vina 1947.“

Arhivska vina
Osim onih iz 1947. tu su i ona iz '83. i druga koja su zadovoljila uvjete biti takvima.

„Vijek bijelih vina ovisi... Ako se vino kontrolira, znači da je na jednoj temperaturi – kako kažem ovaj podrum je od 12 do 14 stupnjeva uvijek, ne mijenja se – može trajati dosta dugo. Pa evo, ovo je traminac iz 1947. i dalje je pitak. Oni koji su ga probali, kažu kako je zlatno-žute boje i kao ulje – nije onako vodenast kao ovaj kvalitetni.

Glede plutenih čepova koje dobavljamo iz Poljske, i oni imaju svoj vijek trajanja, nakon nekih 15 godina čep se mora mijenjati. Tako naši enolozi provjeravaju vino.

Naravno, neka vina nažalost nisu opstala u vrijeme rata, ali, hvala Bogu, neka jesu i to što vidite po tim bocama je plijesan.

Arhivska vina nemamo svake godine, tako da sve ovisi. Na kraju podruma, cijeli ovaj zid je graševina iz 2008. Znači, bila je jako dobra berba, a recimo 2015. i 2016. nemamo. Inače, najpoznatiji smo po tramincu, njega danas proizvodimo u osam stilova. Imamo ga od suhih do slatkih, polusuhih i poluslatkih. Imamo dosta i graševine koju proizvodimo u šest stilova, a uz to imamo i jako povoljne vinograde za crna vina. Na kraju podruma desno su betonske cisterne koje su bile u uporabi sad prije ovog rata, a više nisu te su iznutra obložene pločicama koje su služile za hlađenje vina“, objasnila je Ivana otvorivši nam obzore ove hrvatske vinske dragocjenosti smještene u jednom od najljepših malih gradova na Dunavu.

I dok premotavamo film iločkih prizora koji plijene ljepotom, na nepcu evociramo slasni traminac koji nam je pravio društvo šetnjom Iločkim podrumima.