Piše: Josipa Miler, Katolički tjednik

Iako mlada župa, mjesta koja obuhvaća imaju bogatu povijest. Struge se, naime, spominju već krajem 14. stoljeća, a s Goricom, od koje je dijeli željeznička tračnica Sarajevo – Ploče, čini župu koja je nastala odvajanjem od drevne župe Gabela.

Plodnost zemlje, ugodna klima i željeznica ranije su privlačile stanovništvo, ali se danas slika polako mijenja. Ipak, unatoč statistikama, u ovoj Mjesnoj zajednici Općine Čapljina zatičemo život u svakom smislu riječi.

Dobrodošlicu nam izražava župnik don Tomislav Rajič koji je na službi u Gorici-Strugama od rujna 2024. „Župa Gorica-Struge odvojila se od najstarije župe u ovome kraju – Sv. Stjepana Prvomučenika Gabela. Osnovao ju je biskup Pavao Žanić 14. rujna 1978., a kamen temeljac postavljen je 22. veljače 1995.“, započinje priču don Tomislav objašnjavajući kako su do izgradnje župne crkve mise slavljene u staroj crkvi na groblju na Gorici, napravljenoj 1927. te je služila kao filijalna crkva župe Gabela. Danas se koristi kao grobljanska kapela i dalje aktivna groblja, iako se u njemu nalaze i nadgrobnici iz druge polovice 19. stoljeća, koliko se može razaznati, te moguće i stariji. Župnik nam priča kako je u groblju i stara kapela iz turskog doba, nisko rađena od kamena za koju su ovdašnji kršćani tražili dozvolu za gradnju od bega iz Počitelja te su ju dobili uz napomenu „da on crkvu ne može vidjeti s vrha počiteljske kule“. Napravljena je tako crkvica izrazito skromnih dimenzija koju sada planiraju pretvoriti u kosturnicu za ostatke iz neobilježenih grobova.

Vraća se don Tomislav potom u bližu prošlost i osnutak župe, odnosno spominje kako je crkvu na svetkovinu Svetih Petra i Pavla 1999. blagoslovio tadašnji biskup Ratko Perić, a zanimljivo je da su pod tom svetom misom bila i svećenička ređenja don Ivana Turudića i don Tomislava Ljubana.

^{Don Tomislav na službi je u župi od rujna 2024.}

Sadašnja župna crkva znatno je veća i dominira selom. Posebice je, nažalost, uočljiva zbog svoje oronulosti. Iako je pokrivena i ožbukana do lipnja 1999., zub vremena u kombinaciji s izvedbom kakva je bila, na ovu su svetinju ostavili veliki trag. Nekoć bijela žbuka, danas je tamnosiva, a i najbliži nebu – zvonik, u kome se nalaze tri zvona posvećena Sv. Petru i Pavlu, Blaženoj Djevici Mariji i Bl. Alojziju Stepincu, također je neprepoznatljiva izgleda.

Rane vremena vidljive su i u njezinoj unutrašnjosti. Boja na zidovima je izblijedjela ili oguljena, a uočljive su i pukotine. Ipak, toplinu svetinji daje križ iznad oltara koji je urađen kao vitraj, a dar je jedne pobožne Talijanke, te kipovi župnih zaštitnika kao i postaje križnog puta, dar iz Njemačke.

Zanimljivo je spomenuti kako nam je ovo prva župa u kojoj nailazimo na trakaste zavjese na prozorima. Zbog jaka sunca, kako veli župnik, ali sve se to, kako svetinja vani, tako i unutra, planira obnavljati.

O živim sjećanjima čujemo od župljana koji su se u početke svoje župe itekako ugradili. Kako duhom, tako i materijalnim doprinosima. Jedan od njih je Nikica Musulin koji sa suprugom i sinovima živi na Gorici. Svoju zajednicu podržava u svemu, posebice što se tiče građevinskog sektora jer posjeduje tvrtku koja se bavi građevinarstvom pa je njegov trud utkan u potrebna unutarnja i vanjska uređenja. „Župljani su ovdje dosta angažirani. Nema da netko kontrira, nego živimo u skladu. Svi podržavamo ono što župnik predloži i dosad nije bilo razmirica“, priča ovaj župljanin koji je gradio crkvu, župnu kuću, a kasnije sudjelovao i u obnovi.

Govori dalje kako u župi danas ima života. Iako mnogi rade u Hrvatskoj, kao što je i sam u Dubrovniku, redovito je u svom mjestu i podupire duhovni život. Ističe kako na teritoriju župe postoji škola te nekoliko poduzeća koji se bave preradom brašna, ribe, suhomesnatih proizvoda, a svi pomažu župu.

„Mene selo hrani“, šaljivo dodaje župnik. „Nemam nikoga stalno angažiranog, nego samo kažem: 'Gladan sam i treba mi'“, spominje don Tomislav dobrotu župljana koji su u svemu složni, osim kada treba kazati gdje se nalazi crkva – u Strugama ili na Gorici. Kada je o tome riječ, složni su da se ne slažu, te dobivamo samo „upozorenje“ da to pitanje ne treba postavljati, iako je crkva katastarski na području sela Struge.

„U Gorici i Strugama danas ima oko 196 kuća u kojima je 586 vjernika koji su vrlo aktivni. Počevši od najmlađih do najstarijih. Volim započeti od ovih što se lijepo, čak i previše, brinu za župnika, a organiziraju se i oko čišćenja crkve. Aktivna je skupina čitača koji održavaju i povremene sastanke, te skupina mladih Hrvatska katolička mladež Bl. Miroslava Bulešića u koju organiziramo službena primanja. Imamo mješoviti zbor Te Deum Laudamus i dječji zbor, vjeronauk za sve uzraste te uobičajene pobožnosti“, predstavlja župnik Rajič ovu aktivnu zajednicu pokazujući nam akciju mladih koju provode u korizmi – ukrašene drvene ručno izrađene križeve čiji će prilog od prodaje iskoristiti za dobrotvorne svrhe, ali i svoju duhovnu obnovu koju planiraju na ljeto.

Mladih je 30-ak, kao i ministranata, te do 40 djece na vjeronauku. Dvije su sv. mise nedjeljom, a ljeti jedna, dok tijekom tjedna također imaju misna slavlja svaki dan, ujutro ili navečer, u ovisnosti kakve obveze ima don Tomislav jer je vojni kapelan u Čapljini, Rodoču i Bijelom Polju. 

Kako vjernici ozbiljno shvaćaju svoju ulogu, govori nam Dragan Mrvalj, župljanin koji je svoju mirovinu zaradio nakon 42 godine rada na željeznici u Pločama. Priča kako je član zbora te se sastaju gotovo svaki dan. Međutim, razgovor s ovim župljaninom vodi nas u teža vremena za ljude ovoga kraja. Govori nam tako o Drugom svjetskom ratu kada je živote izgubilo 77 katolika, a kojima uskoro planiraju podignuti spomen-obilježje na župnom groblju. „Kada je NDH uspostavila vlast u Čapljini u travnju 1941., iz vojarne Bileća stiglo je 800 vojnika da tu vlast uguše i da sve stanovništvo pobiju. Trebali su doći vlakom ovdje do Gabele, a u 2:00 h trebali su se iskrcati. Međutim, kako je strojovođa tada bio Hrvat, ispustio je vodu iz parnoga kotla, napravio kvar na lokomotivi te je vojska stigla u 5:30 h. Bilo je to na pravoslavni Uskrs. Jedan lovac, Jure Čuljak, rano ujutro je krenuo u lov i kada je počelo svitati, primijetio je vojsku. Sluteći zlo, počeo je pucati iz lovačke puške, a priključilo mu se još naših domaćih. Tako je jedan dio stanovništva uspio pobjeći na Jasenica brdo, a ostali su ubijeni“, pripovijeda ovaj župljanin dodajući kako je brojna obitelj Anice Krešić, koja nam se u međuvremenu pridružila, ubijena.

„Njezina baka, majčina majka, nađena je mrtva otkinute dojke, dok je na drugoj dojci još dojilo novorođenče, njezina tetka koja je uspjela preživjeti. Vojska je zaustavljena pred Čapljinom dolaskom naših Hrvata iz Ljubuškog, koji su alarmirani. Kasnije su se organizirali malo ekstremniji Hrvati…“, govori Mrvalj.

„Trebamo priznati, bilo je poslije osvete“, govori Anica, umirovljena profesorica sociologije i povijesti.

Ona se prisjeća kako je, međutim, suživot u tom kraju bio dobar do 1992., a kako su se kasnije prilike promijenile. Iako na tom užem području nije bilo izravnog sukoba, brojni su, a među njima i naša sugovornica, organizirano iseljeni na Jadransku obalu – Ploče ili Zadar, ali su se vratili već u lipnju 1993. „Danas smo više nepovjerljivi. Mi jesmo dobro, ali glumimo“, veli Anica, a Dragan dodaje kako se „svatko svakom javlja, pozdravljaju, ali kad se nacionalne teme otvore u kafiću, ne slažemo se, a ako se i popije, dođe do konflikta“.

Kada je riječ o odnosima među vjernicima, naši sugovornici ističu složnost. Također, ne propuštaju prigodu naglasiti kako je zajednica dolaskom don Tomislava oživjela.

„Preporodili smo se, naročito omladina. Ja nažalost još nemam unučadi da žive sa mnom, ali vidim da je dumo okupio svu našu seosku djecu, što dosad nije bila praksa. Koliko vidim, iako je mlad svećenik, stopio se i s malima, srednjim i nama malo starijim. Vidim po 10-ak bicikala oko crkve. Djeca su tu oko crkve“, iznosi zapažanje Mrvalj, a i Anica dodaje kako joj se čini da su danas prilike bolje nego posljednjih nekoliko godina.

^{Dragan Mrvalj, Anica Krešić i Nikica Musulin}

„Rekla bih što sam zamijetila kao sociolog. Ne znam točno statistiku, ali mi se čini da je jedan trend malo zaustavljen. Od ove godine unatrag pet, šest godina trend je bio ići u Njemačku jer je to obećana zemlja, pa i u Irsku. Ovdje organiziraju ženidbe, a tamo živote. Prije je bio običaj da samo muž odlazi raditi tamo, a ovdje bi se vraćao i ovdje bi se zarađeni novac trošio.

A sad su cijele obitelji tamo. Imala sam priliku neku djecu slušati, oni već ne govore čisto hrvatski jezik. Dok završe osnovnu i srednju, oni su Nijemci, Irci… Ovdje vole doći ljeti, još uvijek ih vuče. I krste djecu, onda mi u statistici imamo kršteno je toliko djece, a oni svi odoše“, pripovijeda Anica ističući ipak kako joj se čini da je trend malo zaustavljen jer „nije više ni tamo tako sjajno“.

Slično razmišlja i Dragan te veli kako se pojedini namjeravaju vratiti jer ne žele djecu školovati vani zbog protunaravnih učenja koja su sada u svim porama društva zapadne Europe.

„Mi imamo dobre predispozicije za živjeti ovdje. Klima nam je odlična, položaj, blizina Hrvatske“, kaže Dragan… „gdje se plaća u eurima, a troši se ovdje“, dodaje Anica. „Od Boga dano“, zaključuju, ali su svjesni kako treba volje te brige za mlade u vidu stvaranja novih radnih mjesta.

Nadaju se kako je svećenik na dobrom putu te kako će potaknuti mlade jer im ova župa nudi brojna duhovna blaga, a ne škode ni fizička, posebice onima koji su daleko od doma, a koje ljeti privuče šum vode te spas od vrućina potraže na kupalištu Jaz.

A župnik neumorno potiče te ovoj zajednici stvara ugodnije ozračje. U tijeku su tako radovi na crkvi s obzirom da je u lošem stanju. Modernije je to zdanje, ali zapušteno i puno vlage. Od vremena gradnje ulegla je 13 cm, ali sada je stabilno, statika nije ugrožena pa se mogu vršiti radovi. „Prvo ćemo krovište obnoviti jer prokišnjava. Baš je jutros kapalo dok sam čitao evanđelje“, govori don Tomislav zaključujući kako će „uz Božju pomoć, župljane i darovatelje“ ova svetinja ponovno zablistati. „Dok prikupimo sredstva. Preporučite nas ako imate komu“, uz smijeh poručuje župnik.

A mi obećavamo preporuku i pozdravljamo dobre domaćine. Zaključujemo kako ova hercegovačka zajednica, unatoč burnoj prošlosti i izazovima novih vremena, svjedoči o vitalnosti vjere i snazi zajedništva. Uz novi polet koga je donio don Tomislav, te uzajamnu podršku i aktivnost svih generacija, župa Gorica-Struge s optimizmom gleda budućnost te čuva svoja duhovna blaga za one koji ostaju i one koji će se, kako se nadaju, vratiti.