Tajvan

Gostoprimstvo Tajvana, odnosno prekrasnog otoka Formoza


Posjetili smo otočnu državu Tajvan gdje živi i radi svećenik Vrhbosanske nadbiskupije mons. Slađan Ćosić, diplomatski predstavnik Svete Stolice u državi Republika Kina, koja s manjim otočjem (Peskadori, Quemoy i Matsu) od 1949. egzistira kao „neovisna“.

Piše: dr. Pavo Jurišić

Iako danas, velikim dijelom pod pritiskom političkih vlasti iz Narodne Republike Kine, ovu manju kinesku državu većina svjetskih država ne priznaje kao državu nego je drže dijelom Kine, ipak se ovaj otok sa svojim manjim otočjem održava kao država. Ondje se nalazi nekoliko diplomatskih predstavništva među kojima je i Apostolska nuncijatura.


Danas na Tajvanu živi blizu 23 milijuna stanovnika, a većinu stanovništva čine Kinezi, uglavnom potomci prvih doseljenika iz južnog Fujiana i sjevernog Guangdonga. Oko 15% stanovnika su oni koji su nakon 1945. došli iz Kine na ovaj otok, a domorodci koji su živjeli na otoku prije kineske kolonizacije, a koje ovdje u razgovoru na engleskom jeziku zovu „aboriđini“, čine oko 2% ukupnog stanovništva te žive uglavnom u planinskim dijelovima zemlje.

Katolička Crkva na Tajvanu
Katolički su misionari došli na Tajvan u prvoj polovici 17. st. s portugalskim osvajanjem ovoga otoka, kojeg su zbog njegove ljepote nazvali „Formoza“. Godine 1626. došli su španjolski dominikanci. S dolaskom Nizozemaca protestanti su isto tako započeli svoju misionarsku djelatnost, pa tako danas ovdje nalazimo kršćane, pripadnike jedne ili druge zajednice, koji čine oko 4,5% ukupnog stanovništva Tajvana. Katolika je oko 1,5% od ukupne populacije, a najviše ima budista 93%, dok je muslimana 0,3%.
Na Tajvanu ja zajamčena vjerska sloboda, pa ovdje postoji nekih 27 registriranih vjerskih zajednica. Ta je vjerska sloboda utjecala na pravo natjecanje u misionarskom djelovanju pojedinih vjerskih denominacija, a to je za Katoličku Crkvu pravi izazov u njezinom misionarskom radu.
Tajvan kao samostalnu državu pod nazivom Republika Kina priznaju 22 države svijeta. Sveta Stolica je sve do 1951. imala diplomatske odnose s Kinom. Kada su komunisti preuzeli vlast, Mao Tse-tung je protjerao nuncija iz Kine.
Koliko je vlada Tajvana osjetljiva za svoju neovisnost, očituje se i u njezinu nastojanju da zadrži veleposlanstva ovih država kod sebe, a to neki predstavnici pojedinih državica znaju koji put dobro materijalizirati.

Posebno se osjeća osjetljivost vlasti na Tajvanu kada se Sveta Stolica nastoji približiti Kini. Kard. Angelo Sodano, bivši državni tajnik Vatikana, rekao je 1999. da je Apostolska nuncijatura na Tajvanu zapravo ona iz Pekinga (koju je protjerao Mao Tse-tung), te da se ona želi vratiti u Peking, i to odmah. No Kina za povratak nuncijature u Peking postavlja svoje uvjete, a ti su: da se Crkva ne miješa u politiku i da Sveta Stolica prekine odnose s Tajvanom. Zato nam je razumljiva osjetljivost tajvanskih vlasti, kada se tim pokušajima dovodi u pitanje njihova neovisnost. Danas je predstavnik Svete Stolice na Tajvanu u obliku „otpravnika poslova“, a tu službu vrši naš svećenik mons. Slađan Ćosić.
Katolička Crkva na Tajvanu ima sedam biskupija koje sačinjavaju regionalnu Biskupsku konferenciju.

Posjet mjesnim Crkvama
Boraveći na Tajvanu obišli smo veliki dio otoka i posjetili neka biskupijska sjedišta i ustanove Katoličke Crkve.
Prvoga dana pošli smo iz Taipeia u biskupiju Hsinchu u posjet tamošnjem biskupu koji se zove John Baptist Keh-Mean Lee. Razgledali smo njegovu katedralu posvećenu Bezgrješnom Srcu Marijinu. Ta katedrala nije građena ni uređena kao europske prvostolnice, ali se u njoj slavi Bog i lomi isti kruh, zato nam je odmah nekako priraslo srcu ovo sveto mjesto u kojem stoluje Bog.

U jednom kutu crkve mogu se uočiti pločice s kineskim znakovima. Prepoznajemo ih kao pločice pokojnika, pa u sjećanje dolaze one žestoke i teške rasprave koje su se stoljećima vodile u Crkvi i kočile misijsku djelatnost Crkve. One su potaknute misijskom djelatnošću redovnika prosjačkih redova i isusovaca. Riječ je o iskazivanju štovanja pokojnicima, a među njima posebno Konfuciju. U kineskim su se kućama čuvale takve pločice s imenima pokojnika, te im se iskazivalo štovanje, prinosio tamjan i druga mirisna sredstva, i palile svijeće. Učeni su ljudi morali polagati zakletvu Konfuciju prije nego bi postigli službeni naslov svoga stupnja u visokim školama. Te su rasprave od sredine 17. stoljeća bile žučne, a i upute iz Rima su koji put bile proturječne. Ovdje se u katedrali može uočiti kako su se stvari razvijale i kako sam Bog djeluje da njegova Radosna vijest dopre do svakoga plemena i naroda.

Na nebu, a nije raj
Poslije podne posjetili smo simbol glavnoga grada Tajvana, tj. karakteristični toranj Taipei 101. U toj zgradi nas je dočekala simpatična gospođa Freda Tsai, generalni menadžer. Pokazala nam je znamenitosti ovog nebodera koji se ubraja u novih sedam svjetskih čuda inženjerstva: ima 101 kat, a građen je u starom azijskom stilu, visine 492,2 metra te ga antena produžava na 509,2 m. Gospođa Tsai nam je protumačila kako je građen da ga ni česti tajfuni ni potresi ne mogu srušiti.

Nakon uvodnih informacija o neboderu, ulazimo u dizalo koje nas velikom brzinom u samo 37 sekundi izbacuje na 89. kat. Tu se nalazi vidikovac odakle se može vidjeti cijeli grad i okolica. Gospođa nam pokazuje neku kuglu koja visi na sajlama i djeluje kao amortizer u slučaju potresa. Kako postoje kamere koje sve bilježe, tako se turistima predstavlja između ostalog i snimak potresa, gdje se vidi kako kugla na sajlama u slučaju potresa reagira da se održi stabilnost zgrade.

U biskupiji Kaohsiung
Drugoga dana putujemo vlakom High Speed Rail brzinom od 297 km na sat u biskupiju Kaohsiung. Stigavši na odredište najprije posjećujemo Wenzao Ursuline University of International Studies. To sveučilište za jezike vode sestre uršulinke, a ime je Wenzao dobilo je po prvom ovdašnjem biskupu. Sestre su nas ljubazno primile i pokazale što rade i kako žive, te rekle da na njihovu sveučilištu studira oko 8 000 studenata.

Oprostivši se od uršulinki pošli smo na ručak s mjesnim biskupom koji se zove mons. Peter Chen-Chung Liu. Uz ručak razgovaramo o njegovoj biskupiji, načinu pastoralnog rada i problemima s kojima se susreće.

Poslije ručka odlazimo najprije na jednu župu ove biskupije da obiđemo kapelicu Sv. Ivana Pavla II. u Laiyu. Župu vodi svećenik Calogero Orifiamma, Talijan. On nam priča s čim se susreće u svojoj župi, ali s nekim misijskim žarom govori o mogućnostima pastoralnog rada.

Odavde smo se zaputili u posjet misijskom sjemeništu Redemptoris Mater koje se nalazi u obližnjem mjestu Qishan. Tu nas gostoljubivo prima rektor bogoslovije don Jose E. Gonzales. Ova bogoslovija ima ukupno 24 bogoslova, među kojima se svojom visinom posebno ističe jedan Hrvat, imenom Benjamin, čija mama ima poslanje u našem misijskom sjemeništu u Vogošći, kao što je i on prihvatio ovo poslanje na Tajvanu. Benjamin nam priča da će uskoro primiti kandidaturu i da će mu doći braća u posjet, a mama će ovaj put ostati doma, sretna što će se barem braća naći zajedno, pa makar i na Tajvanu. Benjamin će kada stavi kolar poći na dvije godine u poslanje na sjever Kine.

U sjemeništu smo sa zajednicom slavili svetu misu, a potom nastavili druženje u dvorištu, gdje nas je jedna talijanska obitelj posluživala ukusnom europskom večerom s poznatim nam talijanskim okusima.

Nakon večere i ugodnog razgovora pošli smo na odmor, jer nam sutra valja poći na jednu izložbu koja se otvarala u budističkom samostanu Fo Guang Shan, a umjetnik čija se djela izlažu zove se Shih Jun.

Nazočili smo simpatičnoj ceremonija otvaranja izložbe. Svi nazočni od posluge na tacni dobivaju škare, te zajednički režu vrpcu ukrašenu cvijećem. Potom slijedi razgledavanje lijepih slika kineske umjetnosti, ukusne postave kojoj je veliki doprinos dala gospođa Grace (Hsieh Yu-Ling) vlasnica galerije Liang Yi Culture Copmpany LTD. Zaslužna je da smo od umjetnika dobili dvije slike na dar. Po završetku svečanosti ljubazni nas domaćini i budističke redovnice ispraćaju sa smiješkom i tipičnim mahanjem objema rukama, gdje se sklopi palac sa srednjim prstom tvoreći slovo „o“. Ovdje je naš vodič i tumač bio živahni i temperamentni svećenik Brazilac po imenu Tiago.

Pošli smo u razgledavanja obližnjeg budističkog hrama usred kojeg dominira ogromni lik bude u zlatnoj boji.
Nakon toga vraćamo se u sjemenište na ručak, a poslije podne sjedamo na onaj brzi vlak i idemo za Taipei.
Po povratku u Nuncijaturu odlučujemo vikend provesti bez velikih obilazaka, te nedjeljnu misu slaviti s narodom, a nakon mise poći s prijateljima na ručak u American Club.

Gostoprimstvo biskupije Hualien
Početkom tjedna pošli smo u posjet biskupiji Hualien. Ondje nas na kolodvoru dočekuje mjesni biskup mons. Philip Jaw-Ming Huang koji nas vodi u biskupijski Pastoralni centar Sv. Pavao, gdje ćemo odsjesti. Već nas je tu čekao ručak u zajedništvu s mjesnim biskupom i umirovljenim nadbiskupom Taipeia koji je slavio 92. rođendan. Svečar se zove mons. Matthew Kia Yen-wen. To je čovjek vesela pogleda i srdačnog osmjeha, mahanjem pozdravlja nazočne i kao dječak raduje se čestitkama koje mu upućuju nazočni. Na ručak je pristiglo i nekoliko domaćih svećenika.

Poslije podne sjedamo opet s mjesnim biskupom u auto, a on nas vozi u nacionalni park Takoro. Uz prirodne ljepote koje usput razgledamo i pomalo zastajemo da bismo napravili nekoliko fotografija, susrećemo brojne turiste koji su ovdje došli razgledati ovaj park prirode. U brdima se zaustavljamo i svraćamo kod jednog svećenika redovnika porijeklom iz Švicarske s francuskog govornog područja. Uz kavu nam prenosi svoje dugogodišnje iskustvo rada u brdima, a i ljubav s kojom je svoj život ugradio u misijski rad na ovom području.

Potom se vraćamo u grad gdje nas u samostanu sestara Sv. Marte očekuje večernja molitva i večera. Veliki se broj sestara okupio, jer su one te večeri trebale započeti duhovne vježbe. Sestre Kineskinje, u molitvi jezik kineski, a kod večere poneka sestra progovara i talijanski. Katolička otvorenost u susretu svladava sve barijere, pa i ove jezične. Krenula je i pjesma, skladnih tonova na kineski način, a mi slušamo i pokušavamo slijediti barem tonove, kada nam riječi izmiču. Večera je prošla, a mi smo se oprostili od sestara i pošli u Pastoralni centar na počinak.

Misionar i terapeut

Sljedećeg dana smo poranili jer valja nam krenuti na obilazak ove mjesne Crkve, a cilj nam je posjetiti župu Sv. Obitelji u mjestu Changpin. Vozimo se cestom uz morsku obalu kanala koji dijeli Tajvan od Kine. Iznad nas nadlijeću borbeni avioni, jer je, kako mi rekoše, kroz kanal prolazio borbeni brod Narodne republike Kine, što je bio dovoljan znak za uzbunu na otoku. Srećom sve se završilo miroljubivo.
U župi sv. Obitelji susrećemo župnika švicarskog svećenika redovnika i dugogodišnjeg misionara p. Josefa Eugstera, SMB. Simpatičan redovnik iz St. Galena govori nam da ima 77 godina, od kojih je najveći dio proveo ovdje. Došao je na Tajvan 1976., a u međuvremenu otvorio je zanimljivu metodu misijskoga rada. Proučavajući stare načine prirodnoga liječenja, počeo se baviti refleksologijom. U tu je svrhu otvorio terapijski centar masaže stopala, u kojemu je zaposlio 40-ak osoba.

Kinezi i umjetnost
Polako se primakao i dan našega odlaska kući. No prije smo na poziv naše drage prijateljice gospođe Grace pošli u njezinu galeriju. Ona nas je sa svojom sestrom srdačno dočekala, ugostila čajem i keksima, a na dar nam dala šalove s kineskim umjetničkim motivima, koje one izrađuju, a koje ću kasnije vidjeti i na aerodromu gdje se prodaju kao unikatni suveniri koji nisu jeftini. Gospođa se sjetila da nam one slike koje smo dobili od umjetnika u budističkom samostanu treba potpisati gospodin Shih Jun, pa smo se dogovorili da će doći u Nuncijaturu i staviti svoj potpis. Inače, Kinezi od običnih stvari prave cijelu ceremoniju. Vjerojatno bi neki naš umjetnik izvadio olovku i jednostavno stavio potpis na sliku, a ovdje se i samo ispisivanje kineskih znakova pretvara u umjetničko stvaralaštvo. Sada konačno pomalo razumijemo što znači kada ti Kinez nešto daje, zašto to pruža objema rukama. U svakom slučaju osjećamo se privilegiranima i obogaćenima ovim susretima i doživljajima.

Ulazeći u zrakoplov uz darove koje smo primili, ponijeli smo i uspomene, kao i drage ljude koje smo susreli. Među njima su i sestre i osoblje u Nuncijaturi, dragi ljudi za koje molimo Gospodina da ih blagoslovi kao i cijelu katoličku zajednicu i otok Tajvan.