Snaga vjere u Stepinčevu Krašiću


U povodu 20. obljetnice beatifikacije Alojzija Stepinca (3. listopada 1998.) donijeli smo reportažu iz njegove rodne župe Krašić koja s puno ljubavi, vjere i ponosa pamti blaženika i nastoji živjeti u duhu njegova primjera.

Foto: Lidija Pavlović-Grgić

Foto: Lidija Pavlović-Grgić

Piše: Lidija Pavlović-Grgić

Krašić je administrativno središte istoimene općine koja se sa svoja 34 naselja smjestila na sjeverozapadu Zagrebačke županije. To se mjesto može pohvaliti bogatom poviješću, duhovnim velikanima i blagorodnom prirodom, a prvi put u povijesti spominje se 1249. dok su drevni dokumenti zabilježili kako se već 1334. na tom području nalazila župa Sanctae Trinitatis de Kraysichi.

U Dolini kardinala

„Posebnu ljepotu Krašiću daje činjenica da je smješten izvan glavnih prometnica, a ipak je vrlo blizu: svega 23 km od autoceste Zagreb – Karlovac, a oko 50 km od glavnog hrvatskog grada. Dakle, župa je vrlo dostupna, što je očito i po sve većem broju hodočasnika koji ovdje dolaze, a vrlo često spaja velika hodočasnička mjesta – Nacionalno svetište Majke Božje Bistričke i Nacionalno svetište Sv. Josipa u Karlovcu, koja se mogu posjetiti u istom danu kad i mjesto čašćenja Bl. Alojzija Stepinca, što brojni hodočasnici rado i učine“, doznajemo od vlč. Ivana Vučaka, župnika u Krašiću koji nam svjedoči kako taj kraj ponosno živi s uspomenom na najpoznatijeg krašićkog sina.

„I krajolik je ovdje vrlo raznolik i zanimljiv, najveći nizinski prostor nalazi se uz rječicu Kupčinu, u kojoj se inače naš blaženik volio kupati, o čemu je posvjedočio župnik Josip Vraneković, koji je ovu župu vodio u onom teškom razdoblju komunističke vladavine kada je ovdje svoje sužanjstvo izdržavao Stepinac. U brojnim zapisima u svojem Dnevniku Vraneković nam otkriva da su duge šetnje i kupanje u Kupčini za našega blaženika bili melem za tijelo i dušu, da se na taj način najbolje odmarao i bio vrlo zahvalan Gospodinu na tim malim ljepotama u kojima je uživao“, prenio nam je vlč. Ivan napomenuvši kako to podneblje poznato i kao „Dolina kardinala“ jer iz okolnih mjesta potječu kardinal Franjo Kuharić te biskupi Juraj Jezerinac i Josip Mrzljak.

Župnik vlč. Ivan Vučak

Stepinčeve obljetnice

„Župa Presvetoga Trojstva u Krašiću broji svega 1 200 župljana, i njih 90% dolazi na svete mise redovito i sudjeluje u svim aktivnostima ove župe, kojih nije malo, pogotovo ove godine kada živimo milost dviju velikih obljetnica – 120. obljetnice rođenja Alojzija Stepinca i 20. obljetnice njegove beatifikacije. Prvi jubilej proslavili smo u svibnju, a sada je slavlje drugog jubileja u Krašiću okupilo veliki broj hodočasnika, svećenika, biskupa, naših pastira“, rekao je vlč. Vučak te napomenuo kako se slavlje obljetnice beatifikacije nastavilo i poslije svečanosti obilježavanja obljetnice beatifikacije 3. listopada kada je misno slavlje u zajedništvu s nekoliko stotina svećenika Zagrebačke crkvene pokrajine i uz nazočnost vjernika sa svih strana predvodio zagrebački nadbiskup Josip kard. Bozanić.

„U toj slavljeničkoj atmosferi na umu i u srcu bile su nam riječi Sv. Ivana Pavla II. koji je prije 20 godina, između ostaloga, rekao: 'Svojim ljudskim i duhovnim životnim putem blaženi Alojzije Stepinac svojemu narodu pruža svojevrsni kompas da bi se znao orijentirati. Evo glavnih točaka: vjera u Boga, poštivanje čovjeka, ljubav prema svima sve do praštanja, jedinstvo s Crkvom kojoj je na čelu Petrov nasljednik. Dobro je znao da se ne može popuštati kad je u pitanju istina, jer istina nije roba kojom se može trgovati.' U njega i danas, kao i onda, s pouzdanjem upiremo svoj pogled moleći njegov zagovor“, naveo je župnik Vučak koji nas je upoznao i sa župnom crkvom Presvetoga Trojstva koja dominira glavnim trgom u Krašiću.



Blaženikova crkva

„Crkva je to u kojoj je prve sakramente primio Bl. Alojzije, u kojoj se susretao s tolikim svojim dragim vjernicima i tijekom zatočeništva, u kojoj je ispovijedao i vršio svoje poslanje u tim godinama, kako je često govorio: 'Raditi i trpjeti za Crkvu'. Njegova sveta prisutnost veliki je i važan dio povijesti ove župne crkve koja se prvi put spominje već 1334., barokizirana je vjerojatno 1759., a uz zapadni ulaz podignut je zvonik 1771. Ovo zdanje koje sada vidimo u Krašiću nadograđeno je na jednu malu staru bogomolju Sveta Tri Kralja, iz 14. stoljeća – ona se sada nalazi s lijeve strane na samom ulazu u našu crkvu. U toj staroj crkvici na zidu je mala krstionica gdje je kršten Blaženik i to dan poslije rođenja – rođen je u nedjelju, 8. svibnja, a 9. svibnja ga je župnik Stjepan Huzek krstio i dao mu krsno ime Viktor, jer se toga dana slavio Sv. Viktor“, podsjetio je vlč. Ivan na bitne činjenice Stepinčeva života koji je stalnim i bogatim postavom fotografija u tom dijelu crkve kronološki prikazan.

„Na tu je crkvu 1911. arhitekt Stjepan Podhorsky nadogradio ovu koju danas imamo. Krašićanci su 20 godina skupljali novac da ju naprave, a izgrađena je u samo dvije godine. Na blagdan Sv. Mateja 21. rujna 1913. posvećena je Presvetom Trojstvu“, dodao je župnik pokazavši nam doista poseban sakralni prostor u kojem pred Stepinčevim moćima župljani i hodočasnici skrušeno mole. Ponad oltara je propovjedaonica s koje je blaženik govorio, na oltaru je klecalo za njegove razgovore s Bogom, a na njega podsjećaju i Gospina špilja te brojne zahvale za uslišane molitve.

„Krašić je poseban ne samo po tome što je rodna župa blaženika i što je on ovdje proveo svoje sveto mučeništvo, nego i po tome što župa i dalje živi njegov duh. Alojzije Stepinac je uvijek ovdje s nama, znamo da sveci i blaženici nikada ne umiru, nego su prisutni. Mi se redovito molimo našem Blaženiku i redovito organiziramo proslave njemu u čast. Nadamo se, i cijelo vrijeme živimo u toj nadi i iščekivanju da ćemo uskoro čuti i glas pape Franje i datum kanonizacije. Inače, župljani i svi hodočasnici u našoj župnoj crkvi osjećaju se kao kod kuće, vole u njoj boraviti, moliti za svoje potrebe i zahvaljivati Gospodinu za sve primljene milosti, osobne i na širem planu, zahvaljivati za dar svetosti Alojzija Stepinca i na njegovu primjeru hrabrog i neustrašivog života. Naš Blaženik je i sam rekao da mu je ova crkva u Krašiću, što je više gleda i što češće u nju ulazi, sve ljepša i draža jer, kako je objasnio, to je mjesto koje upravo poziva na molitvu. Mislim da to osjete svi koji u nju uđu, pa i ovako pozivamo: posjetite našu krašićku crkvu da i sami doživite tu ljepotu“, poručio je naš domaćin koji s vjernicima svakodnevno slavi svetu misu, a srijeda je posebna jer je to dan posvećen krašićkom i hrvatskom Blaženiku. Navečer se moli krunica, slijedi euharistijsko klanjanje nadahnuto Stepinčevim tekstovima, a u 18:30 je misa njemu u čast. Toga je dana posebno aktivna Molitvena zajednica Bl. Alojzija, a okupi se i mnoštvo drugih vjernika. „Vikendom dolazi veliki broj hodočasnika, pa župa uz svoj redoviti rad prima i puno hodočasnika – između 35 i 40 tisuća godišnje“, istaknuo je svećenik uz kojeg u župi djeluju i Služavke Maloga Isusa s. Simeona Capan i s. Katarina Penić-Sirak.

S. Katarina i njezin zbor

Cirenac i Služavke

S. Katarina rođena je u krašićkoj župi u godini Stepinčeve smrti, a ponikla je iz Družbe koja je ostavila neizbrisiv trag tijekom Blaženikova zatočeništva ovdje. Tada je uz nadbiskupa i vlč. Vranekovića – njegova Šimuna Cirenca, u župnoj kući živjelo i pet sestara. „Posebno mi je drago prisjetiti se priča iz vremena djelovanja naših sestara u Krašiću. Toliko su žrtve i one uz župnika Vranekovića podnijele. Prekrasno je sjetiti se koliko su kardinal i župnik imali povjerenja u njih. One su imale svoju ulogu i u prenošenju pošte, ne samo čisto domaćinsko služenje koje je također bilo važno. Znale su tu u blizini i saditi kukuruz kako bi ljudi lakše došli do kardinala jer redovitim putem nisu mogli. Čuvajući te uspomene, bude mi drago danas kad vidim koliko ljudima kardinal Stepinac znači“, oživjela je crtice iz povijesti redovnica koja je spomenula kako su se krašićka djeca često družila sa sestrama, pa je vjerojatno i ta činjenica utjecala na mnogo duhovnih zvanja iz župe, kao i molitva kardinala o kojem se svojedobno nije smjelo puno pričati. „Baš na inzistiranje Stepinca sestrama je kupljena kuća iz koje su ih vlasti poslije istjerale. Htio je da Služavke Malog Isusa budu tu i otvore domaćinsku školu za djevojke, što su i učinile. Poučavale su djecu i djevojke da budu spremne ići u grad služiti i tako si priskrbiti za život. No, vlasti su tu kuću oduzele i ona do danas nije vraćena. Poslije 1990. sestre su ušle u donji dio, a sad se radi na tome da nam se vrati i drugi dio kuće. Inače, Služavke Malog Isusa su tu kontinuirano 80 godina. Došle su prvenstveno da bi otvorile tu školu, a kad su im vlasti oduzele kuću, župnik ih je primio u župni dvor i od tada su one u župnom dvoru. Kad je nadbiskup pušten iz Lepoglave, oni su bili svi u jednoj kući. Spavale su i na tavanu – bili su to uvjeti pravog siromaštva, a da bi se on koliko-toliko osjećao bolje. Dijelile su sudbinu siromašnog naroda, a gledale su biti u službi nadbiskupa, župe i župnika što više“, prenijela nam je s. Katarina dodavši kako je i ona danas radosna u svojim zadaćama koje obuhvaćaju vođenje župnog zbora, župni vjeronauk, brigu o hodočasnicima...

Stepinčeva soba

Sobe mučeništva

Nakon crkve i mi upoznajemo stari župni dvor.„Tu se nalaze spomen sobe Blaženika, koje su dostupne svakom hodočasniku za osobnu molitvu i razgledavanje svega onoga što je tamo bilo. Možemo slobodno reći da je spomen kuća jedna istinska relikvija Bl. Stepinca jer je u toj kući živio od 5. prosinca 1951. do 10. veljače 1960., do svoje svete smrti. Župa pokazuje hodočasnicima prvu radnu sobu Bl. Alojzija, u kojoj je primao one ljude koje je smio primiti, koji su dobili dozvolu. U njoj je napisao tolika pisma svojim vjernicima, hodočasnicima, biskupima i redovnicama, a zanimljivo je da su ta pisma, tajnim putovima, preko časnih sestara i župljana ove župe dolazila do onih do kojih su trebala doći, jer da su išla regularnim putem, odnosno poštom – nikada ne bi stigla na odredište“, pokazao nam je vlč. Ivan radni Blaženikov stol s pisaćom mašinom, a iza njega je jedan mali oltar na kojem je Stepinac redovito slavio svetu misu kada zbog bolesti i nemoći nije mogao do crkve.

U toj prostoriji pozornost plijeni i jedna lijepa krletka koju su blaženiku darovali franjevci s Kaptola. „U njoj su u početku bila su dva kanarinca. Jedan se zvao Profesor, a drugi Učitelj. Sam Stepinac čuo je da jedan kanarinac pjeva više od drugoga – Profesor je pjevao 40 melodija, a Učitelj 30. Zatim je dobio na dar još dva kanarinca, mužjaka i ženku, koji su mu kasnije rodili i male kanarince, pa se i sam našalio da su to prvi kanarinci koji su se u Krašiću izlegli“, doznali smo od župnika koji nas je uveo u, možemo reći, najsvetiju sobu – onu s bolesničkim krevetom blaženog Alojzija.

„To nije bila samo spavaća soba, to je bila soba njegova mučeništva. Tu je Blaženik prikazivao Gospodinu svoje molitve kroz patnju, jer je bio teško bolestan, bolovao je od policitemije i u toj sobi liječnici su mu zbog bolesti često dolazili i ispuštali krv. Bitna informacija je da su mu tijekom osam i pol godina, koliko je proveo u toj kući, pustili 35 litara krvi. On si je sam znao stavljati pijavice na tijelo, ali sve te pijavice su uginule jer je krv bila otrovana. U toj spavaćoj sobi nalazi se i nekoliko kaleža i nešto od liturgijskog ruha kojim se služio. Posebno je i to što je iznad kreveta i danas slika Blažene Djevice Marije, Marije Pomoćnice, koju je on donio iz svoje rodne kuće. Tu je sliku jako voljela njegova majka Barbara. Poslije njezine smrti on je tu sliku stavio u svoj župni dvor, u sobu njegova kućnog pritvora“, pojasnio nam je svećenik, a zatim smo zastali u tišini pored Stepinčeva kreveta, ispod Gospine slike. Potom smo se zaputili u posljednju prostoriju otvorenu za posjetitelje, sobu župnika Josipa Vranekovića, u kojoj svaki hodočasnik može sjesti i zapisati svoju molitvu ili svjedočanstvo. I mi smo ostavili nekoliko riječi te potom otišli u prizemlje, u malu suvenirnicu gdje nam je vlč. Ivan darovao podsjetnike na posjet koji nas je duhovno obogatio.

Drago Šimatić prenio nam je priču o blaženiku koji je djeci djelio bombone

Svetac s bombonima

U dvorištu susrećemo i župljane i pitamo ih tko je radio drvene kipove oko crkve i spomen kuće. Među njima je bio i Ante Bajzek čiji je nesvakidašnji dar u drvetu ostavio uspomenu na blaženog kardinala. Osim skulpture ispred spomen doma, njegovo su djelo i monumentalne jaslice čije figure pozornost plijene i izvan božićnog vremena, a njegov potpis nosi i križ koji poziva na molitveni hod s Isusom.

„Drago mi je što sam to mogao napraviti. Skulpture sam radio motornom pilom prije 10-ak ljeta, a inače se bavim drvetom“, kazao nam je Ante, umirovljeni drvni tehničar, koji se često zaustavi pored svojih djela te se u molitvi prisjeti svoje inspiracije.

U lijepo uređenoj okućnici s perivojem, župnik je spomenuo kako je blaženik volio prirodu, životinje, druženje i šetnju do samih granica župe, a zaustavljao se ukoliko su mu milicajci to dozvolili. „Za starije ljude uvijek je u svome džepu nosio cigarete jer su ga često pitali ima li koji duhan, a najveća radost bila su mu djeca. Njih su komunisti uvijek puštali da dođu do njegove sobe, nisu ih sprječavali, pa ih je Alojzije uvijek nagrađivao bombonima koje je nosio u svojoj reverendi. Znao se s djecom i poigrati i popričati. Još dan danas su živi svjedoci koji govore o tome kako je Blaženik dijelio bombone, o čemu često svjedoče biskupi Jezerinac i Mrzljak, koji su tada bili ovdje u blizini i susretali Blaženika u šetnji“, otkrio nam je vlč. Vučak, a svojim uspomenama priču je upotpunio i Drago Šimatić koji je kao dječak upoznao Bl. Stepinca i redovito od njega dobivao slatkiše. „Ljudi su ponosni na njega. Sjećam ga se od djetinjstva jako dobro. Puno puta smo mi djeca išli čestitati Uskrs i Božić i dobili smo bombona i koji dinar. I on je već onda bio svetac iako nije još proglašen svetim. Bio je stvarno čovjek dobar prema djeci ali i starijima. Sa svima se rado susretao… Mi smo kao djeca znali da on šeće kod kapelice, kod Sv. Ivana, ali uz pratnju milicije. Dvojica su išla ispred, a dvojica iza njega. Onda smo ga mi čekali na jednom mjestu da nam da bombona. Tada nije bilo kao sada svega, a on je imao bombone kod sebe i bilo mu je zadovoljstvo dati nam ih i družiti se s nama“, prisjetio se Drago koji je poput drugih župljana redovit u crkvi i župnom vijeću.

Buduće svetište

„Biti župnik u Krašiću velika je odgovornost. Moram priznati da me malo iznenadilo jer nisam očekivao da nakon tri godine svećeništva, tijekom kojih sam bio kapelan, nadbiskup kaže da idem u Krašić. Ovdje sam prva dva mjeseca bio s bivšim župnikom koji me uvodio u službu, a u studenom sam preuzeo župu. Naravno da su ovdje uvijek posebni osjećaji i svijest o tome da je tu živio Bl. Alojzije Stepinac, da je ovdje podnosio svoje sveto mučeništvo, zajedno sa župnikom Vranekovićem koji je umro svega četiri godine poslije njega, te da su toliki župnici u ovu župu uložili puno rada, ljubavi i truda“, rekao je vlč. Vučak koji za svoje župljane ima samo riječi hvale istaknuvši lijepu suradnju s pastoralnim i ekonomskim vijećem, časnim sestrama i svima drugima koji su uvijek spremni za molitvu, pomoć i rad, a sve to čine srcem i u velikom zajedništvu.

„Moramo razmišljati o Krašiću kao o jednom budućem svetištu. Činjenica je da ljudi sve više časte i upoznaju lik i djelo Bl. Stepinca, pa bi se trebalo razmišljati o izgradnji jednoga novog župnog dvora te kvalitetnog pastoralnog centra, odnosno hodočasničkog doma u koji bi stalo barem 100-tinjak ljudi. Razmišlja se o Krašiću i kao o jednoj duhovnoj oazi. Uz župnu crkvu i križni put koji je napravljen ispod nje, imamo i posebnost spomen soba Bl. Alojzija, što je velika vrijednost. Prije svega ove godine bismo išli u obnovu ove stare kuće, pa da to zaista postane spomen dom“, kazao nam je župnik na kraju našeg posjeta.

Stepinčeva obitelj

Ljudi u Krašiću, ističu naši sugovornici, ponosni su jer je iz njihova mjesta ponikao Bl. Stepinac. „Ne samo da su ponosni, nego i sami shvaćaju da to nosi svojevrsnu odgovornost. Uistinu, može se vidjeti velika i duboka vjera ovdašnjih župljana. Često odlaze na svetu misu i progovaraju o svojim iskustvima. U mjestu Brezariću, gdje je Blaženik rođen, još i dandanas živi puno članova obitelji Stepinac. Župljani Krašića ukoliko treba u župi nešto napraviti uvijek će pomoći i često znaju primiti topla i otvorena srca hodočasnike, posebno kada su mise devetnice uoči Stepinčeva, uoči 10. veljače“, posvjedočio je župnik.