Šibenik

Višestoljetni hod katedralne župe Sv. Jakova


Uz svetkovinu Sv. Mihovila, nebeskog zaštitnika Šibenske biskupije, donosimo priču iz Šibenika - reportažu o katedralnoj župi.

Piše: Lidija Pavlović-Grgić

Šibenik je kulturno, obrazovno, upravno i gospodarsko središte Šibensko-kninske županije. Smješten je u zaljevu na ušću rijeke Krke, na prijelaznom području između srednjeg i sjevernog dijela Dalmacije.

Najstariji samorodni grad

Najstariji je samorodni hrvatski grad na Jadranu – prvi se put spominje 1066. u dokumentu kralja Petra Krešimira IV. Status grada ima od 13. stoljeća i do današnjih dana narastao je na 32 samostalna naselja i, prema popisu iz 2011., ima 46 332 ljudi. Administrativno-teritorijalno područje Grada Šibenika prostire se na površini od 433,15 km2, a u njegovu se srcu smjestila katedrala Sv. Jakova kao svjedočanstvo upornosti, odricanja i pobožnosti šibenskog puka.

U tom impozantnom sakralnom zdanju upoznali smo ljetos katedralnog župnika don Krešimira Matešu koji nas je proveo kroz višestoljetni hod najstarije šibenske župe – župe Sv. Jakova koja je na Božić 2016. obilježila 950 godina postojanja – kao sigurna godina njezina osnutka uzima se godina prvog spomena grada Šibenika.

„Župa Sv. Jakova apostola najstarija je crkvena institucija koja okuplja vjerni narod Šibenika od njegovih najranijih početaka, od onog prvog vremena u sastavu nekadašnje Trogirske biskupije, do borbi za dobivanje vlastite Šibenske biskupije i postizanje statusa grada 1298., pa i dalje sve do danas. Župa Sv. Jakova danas obuhvaća samo povijesnu jezgru grada Šibenika u kojoj živi oko 1 700 stanovnika, a od kojih je oko 1 500 katolika na neki način uključenih u župu. Uz župničku službu u ovoj župi upravitelj sam još jedne i najmanje od devet župa u gradu Šibeniku, župe Sv. Križa u Docu s oko 350 vjernika i 400 stanovnika“, doznali smo od don Krešimira koji nas je uputio i u arhitektonske i druge značajke šibenske stolnice.

Najjači brend Grada

Prema njegovim riječima, župna crkva Sv. Jakova postala je katedralom ili biskupovom stolnom crkvom ustanovljenjem Šibenske biskupije 1. svibnja 1298. bulom pape Bonifacija VIII. „No, riječ je o crkvi koja je prethodila ovoj. Ova je crkva odmah u projektu bila planirana i građena kao katedralna crkva, pa je po mnogo čemu izvanredna i potom u naše vrijeme prepoznata kao dio svjetske baštine uvrštenjem na UNESCO-ov popis svjetske baštine 2. prosinca 2000. Izgrađena je u cijelosti od jedinstvene građe, isključivo od kamena. Građena je originalnom metodom montaže velikih kamenih ploča, u njezinoj gradnji ostvareno je jedinstvo unutarnjeg i vanjskog prostora. Iznimna je po stopljenosti skulpture i arhitekture, a također i po ikonografskim inovacijama (niz od 71 skulpture glava na vijencu apsida i izvedbe same krstionice)… Juraj Dalmatinac kao njen najznačajniji graditelj umješno je kombinirao stilove kasne gotike i rane renesanse, a njegovo remek-djelo je krstionica. Katedrala je djelo više generacija Šibenčana jer je trebalo 105 godina gradnje (1431. – 1536.) te k tomu još 19 godina uređivanja napose unutrašnjosti dok nije posvećena 28. travnja 1555.“, istaknuo je naš domaćin naglasivši kako katedrala i danas svojom iznimnom ljepotom i produhovljenošću plijeni pozornost vjernika Šibenika, ali i domovine i svijeta. K njoj, dodaje on, hrle i brojni turisti željni otkriti ovaj već čuveni biser svjetske baštine i najjači brend Grada Šibenika.

Šibenska biskupija bi, nada se župnik, 2019. trebala otvoriti vrata Interpretacijskog centra katedrale Sv. Jakova koji će u prostoru palače Galbiani predstavljati puni značaj stolne crkve, a obnavlja se i crkva Sv. Barbare u kojoj je Dijecezanski crkveni muzej, trenutačno izvan funkcije.

„Na području župe, odnosno stare gradske jezgre unutar nekadašnjih gradskih bedema sa sigurnošću možemo reći da je bilo barem 23 crkve, od kojih još uvijek, ako i ne u posve prepoznatljivom i upotrebljivom stanju, imamo 20 crkava. Među njima osim katedrale koja je na prvom mjestu, možemo istaknuti samostanske crkve: konventualsku Sv. Frane, opservantsku Sv. Lovre, benediktinsku Sv. Luce i dominikansku Sv. Dominika; zatim bratimske crkve: Gospe od Milosti (tzv. Nova crkva), Sv. Ivana (ili Presv. Trojstva) i Sv. Nikole biskupa te druge“, istaknuo je don Krešimir posvjedočivši i o bogatu vjerničkom životu koji osim redovitih bogoslužja obuhvaća razne druge sadržaje.

Pjesmom do Boga

„Od aktivnosti u župi valja istaknuti pripravu djece naših vjerničkih obitelji za primanje sakramenata, kroz susrete župne kateheze, na prvu pričest i krizmu te rad s ostalom djecom osnovnoškolske dobi. Susreti su katehetsko-kreativnog tipa salezijanskih oratorija, koje uz odrasle vode animatori – još jedna posebna skupina u župi. Naše vjerničko-liturgijske susrete u crkvi posebno obogaćuje pjesma, pa je i to način na koji se župljani uključuju u život župe: djeca osnovne škole kroz Mali župni zbor, mladi kroz zbor mladih Laudantes, a odrasli kroz Katedralni zbor. Već nekoliko godina imamo i mušku klapu Pivače Sv. Jakova, a odnedavno pri župi je stasala i ženska klapa Adeodate. Između pjevača nalaze se također i pojedinci koji vode brigu o navještaju Božje riječi na našim liturgijskim susretima ili jednostavno čitanju u crkvi“, informirao nas je don Krešimir koji je ponosan i na dječju ministrantsku grupu, a za ministriranja nedjeljom, većim blagdanima i na slavljima koja vodi biskup zadužena je skupina odraslih muškaraca organiziranih u bratovštinu Sv. Jakova.

„Jedan broj župljana okupljen je u župnom Caritasu, preko kojega oživotvoruju konkretnu ljubav prema bližnjima kroz organizirane akcije napose u 'jakim vremenima' liturgijske godine, ali i izvan toga brigom za siromašne koji se povremeno nalaze zajedno održavajući svoje sastanke. Tu je zatim jedinstveno Župno pastoralno vijeće za obje župe, Sv. Jakova i Sv. Križa. Dvije vjernice pomažu u župnom uredu, a jedna je skupina odgovornih za čuvanje i održavanje katedrale i ostalih crkava u župi, za koje brinu neke obitelji ili pak pojedini laici. U župi djeluju dva odreda Katoličkih skauta (srednjoškolske i osnovnoškolske dobi) okupljajući mlade i djecu zainteresirane za rast u poznavanju prirode i svladavanju vještina snalaženja u njoj. Oni se također uključuju u pojedine događaje u župi, kao i u neke karitativne akcije te organiziraju svoje kampove, posebno ljeti“, naveo je župnik.

Upućivati Bogu

Napomenuo je kako je župa u srednjem vijeku brojala vjerojatno i više od 10 000 stanovnika i vjernika. No, vremena se mijenjaju, pa će se današnja brojka (oko 1 500) ubuduće, sudeći po sadašnjem trendu, još umanjivati jer stara gradska jezgra gubi svoje žitelje. Prema don Krešimirovim riječima, Šibenik se sve više okreće turizmu, što najviše osjeća upravo njegova župa u kojoj se obnavljaju stare kuće i palače ponajviše kao apartmani i mali ekskluzivni hoteli, a vrlo rijetko za stanovanje.

„Župne statistike nam govore više o atraktivnosti katedrale koja je ujedno i župna crkva nego o stvarnom vjerničkom stanju u župi glede slavlja pojedinih sakramenata. Tako se, primjerice, u župi godišnje krsti oko 80 djece, a samo 10 do 15 su od roditelja nastanjenih na području župe. Slično tomu je i s brojem vjenčanja. Broj prvopričesnika i krizmanika je u zadnjih sedam-osam godina prepolovljen u odnosu na prije, pa ih je godišnje od 20 do 30, od kojih je tek oko polovice nastanjeno na području župe, a to i stoga jer na području župe djeluje i jedna osnovna škola, pa je jedan broj djece uključen u pastoral ove župe“, doznajemo od svećenika koji sa svojim kolegama skrbi i o odraslima bez sakramenata potičući ih na pripravu za iste, što uvijek urodi plodovima, kao i duhovno okrepljujući obilasci bolesnima i umirućima. „Ovom prigodom zahvaljujem i šibenskom bolničkom kapelanu fra Mati Topiću koji je u svako vrijeme spreman donijeti utjehu vjere onima koji su dospjeli na koji od bolničkih odjela šibenske bolnice. Godišnji broj sprovoda je oko 15, a nažalost ima i onih koji umiru ne primivši okrepu sakramenata. U božićnom blagoslovu obitelji obiđe se između 350 i 400 obitelji te ih se tada potakne na sudjelovanje u vjerničkom životu župe“, rekao je župnik koji sa svojim suradnicima uvijek ima puno posla, a posebno 25. srpnja kada se slave Sv. Jakov i Sv. Kristofor.

Razgranat pastoral

Uz don Krešimira u župnom je pastoralu više odgovornih osoba i skupina. Generalni vikar mons. Marinko Mlakić redovito slavi večernju misu za mlade u katedrali, na kojoj pjeva zbor mladih, a vjernicima su na raspolaganju i katedralni ispovjednik don Ivo Babačić, nedjeljni misnik u župi Sv. Križa u Šibenskom Docu don Roman Skorin i don Roko Glasnović, biskupski tajnik i ceremonijar za slavlja koja predslavi otac biskup. U život katedrale i župe uključene su izravno i sestre franjevke. S. Mandica Starčević je ravnateljica Katoličke osnovne škole, a brine za pastoral prvopričesnika i djece te kićenje katedrale, s. Franciska Brajković zadužena je za održavanje oltara, a s. Radomira Nimac je kuharica u biskupskoj kući. Voditeljica malog župnog i velikog Katedralnog zbora je Jelena Mikulandra, a njezin suprug Dario Mikulandra odgovoran je za funkcioniranje župnog oratorija. Orguljaši su otac i sin Rafo Lovrić-Caparin i Nikola Lovrić-Caparin, a voditeljica zbora mladih je Luiđa Cvitan. Voditeljica župnog Caritasa je Ankica Šego, a za skaute u župi odgovoran je Filip Plenča dok je Neven Skroza član ekonomskog i pastoralnog vijeća te osoba odgovorna za hodočašća u župi.

Slavlja i hodočašća

„Budući da u župi postoji velik broj crkava, ima i mnogo blagdana koji se slave u svakoj pojedinoj od njih, no sigurno da se posebno slavi zaštitnik župe Sv. Jakov apostol (25. srpnja) za kojeg se pripremamo molitvenom trodnevnicom sastavljenom od Gospinih krunica, pjevanih misa i Povečerja. Na samu svetkovinu mise su nam kao i nedjeljom, a svečanu večernju misu predslavi otac biskup uz suslavljenje svećenika grada i okolice te uz veliko sudjelovanje vjernika. Od prošle godine ovaj dan je postao i obljetnica biskupskog ređenja našeg novog biskupa mons. Tomislava Rogića“, ispričao je don Krešimir kazavši kako se vjernici šibenskih obzora utječu i jednom, drugdje pomalo zapostavljenom i premalo slavljenom, svetcu – Sv. Kristoforu mučeniku, zaštitniku putnika, čije se relikvije (noge) čuvaju u katedrali, a koji je drugotni zaštitnik Šibenske biskupije.

Župljani se rado priključuju najsvečanijem vjerskom događaju u Šibeniku – proslavi zaštitnika grada i biskupije Sv. Mihovila arkanđela (29. rujna), ali i hodočašćima kojima se u župi želi stvoriti duhovno zajedništvo domaćih vjernika s onima iz mjesta obilaska po matičnoj i susjednim nad/biskupijama. Tako redovito organiziraju hodočašća Sv. Stošiji u Zadar, Sv. Vlahu u Dubrovnik, Sv. Tripunu u Kotor, Sv. Duji u Split, Sv. Stjepanu I. papi u Hvar, a onda i drugdje.

Uz to, rado sa svojim svećenstvom ugošćavaju putnike izdaleka, koji se u Šibeniku lako osjete domaćima – bilo da su došli iz Bosne i Hercegovine ili iz Rusije. Zbog toga osjećaja i još mnogo neispričanih priča vratit ćemo se u Šibenik opet – proći ulicama koje svjedoče bogatu povijest i na posebnim mjestima susresti se s Bogom i ljudima.  

Turizam kao pokretač

Grad uz sakralne ima i brojne druge znamenitosti poput samog ishodišta Šibenika – najstarije od četiriju šibenskih tvrđava, one posvećene Sv. Mihovilu. Podno nje je u davninama prema moru nastajao grad, a danas je uređena kao ljetna pozornica i vidikovac. To impozantno zdanje i danas, skupa s utvrdama Sv. Ivana, Šubićevac i Sv. Nikole (najznačajnija renesansna tvrđava na istočnoj obali Jadrana u kanalu Sv. Ante), svjedoči višestoljetnu nepokorenost Šibenika.

„Na području župe su još manji dijelovi gradskih bedema, velika povijesna cisterna s četiri bunarske krune, Gradska vijećnica, Hrvatsko narodno kazalište, Gradska knjižnica, Muzej grada Šibenika u nekadašnjoj Kneževoj palači, kao i mnoge druge palače, trgovi, ulice…“, kazao je don Krešimir.

Prema njegovim riječima, turizam je u posljednje vrijeme postao glavni pokretač i usmjerenje razvoja grada, budući da je do Domovinskog rata Šibenik bio grad industrije velikih pogona. Oni su, dodao je, svojim kolapsom zaustavili razvoj i rast ovoga grada koji se sada snalazi na drugačiji način okušavajući se u turizmu, ali to ne smije biti jedino na čemu se danas Šibenik treba graditi.

Od Sv. Nikole Tavelića nadalje

Šibenik je grad mnogih znamenitih ljudi. Među svetim uzorima istaknimo prvog hrvatskog proglašenog sveca Sv. Nikolu Tavelića, velikog misionara i svjedoka vjere, a potom i službenike Božje – o. Antu Antića i s. Klaru Žižić, utemeljiteljicu družbe sestara Franjevki od Bezgrješne u Šibeniku. „Od biskupa mogli bismo spomenuti prvog Martina, pa Pulšića, Šižgorića, Divnića, Vrančiće Antuna i Fausta, a u novije vrijeme posljednjih stotinu godina posebno Miletu, Banića i Badurinu. Ove godine se obilježava 400 godina od smrti Fausta Vrančića, autora knjige projekata i izuma Novi strojevi (Machinae nuovae) i Rječnika pet najuglednijih europskih jezika (latinskoga, talijanskoga, njemačkoga, dalmatinskoga=hrvatskoga i mađarskoga). Tu su i mnogi drugi zaslužni kojih ne bi bilo lako ni nabrojiti od Dalmatinca, Čulinovića, Kolunića Rote, Fortezze, Zavorovića, Mrnavića, Skjavetića, Lukačića, Petranovića, Tomassea, Šupuka, Nikolića, Stošića i drugih“, osvrnuo se župnik.