Manuel Gonzalez Garcia

Apostol napuštenih svetohraništa


Sv. Manuel González García bio je biskupom Palencije u Španjolskoj te utemeljiteljem Euharistijske obnoviteljske unije i Družbe Euharistijskih misionarki iz Nazareta.

Piše: Lidija Pavlović-Grgić

Manuel González García bio je značajno ime u Katoličkoj Crkvi u Španjolskoj tijekom prve polovice 20. stoljeća. Rođen je u Sevilli 25. veljače 1877., u skromnoj i duboko religioznoj obitelji kao četvrti od petorice braće. Njegov otac Martin Gonzalez Lara bio je drvodjelja, a majka Antonia kućanica.

Pobožni dječak

Još kao dječak rado je išao u crkvu i pjevao u zboru. Otada je počela rasti njegova ljubav prema euharistiji i Djevici Mariji, duhovnost po kojoj je postao prepoznatljiv. Intenzivan kršćanski život u njegovoj obitelji i primjeri vjernih i revnih svećenika vodili su ga prema njegovu životnom odabiru. Tako se bez znanja roditelja prijavio u malo sjemenište u Sevilli, a oni su, iako iznenađeni, prihvatili činjenicu da će im sin biti posvećen Bogu. Na novu se adresu preselio u rujnu 1889. i tada zapisao: „Ako bih se rodio tisuću puta, tisuću bih puta bio svećenik.“ Svjestan skromnog imovinskog stanja svoje obitelji, Manuel je godinu dana u sjemeništu obavljao razne kućne poslove.

Zaredio ga je blaženi kardinal Cardinal Spínola, osnivač lista El Correo de Andalucía, gdje je bio angažiran još kao sjemeništarac, a svoju mladu misu slavio je 29. rujna 1901. u crkvi Presvetog Trojstva, povjerivši se zagovoru Marije, Pomoćnice kršćana.

Zapuštena crkva

Seviljski nadbiskup poslao ga je iduće godine u Palomares del Río propovijedati župne misije. Stigavši u prelijepo i zabačeno selo Aljarafe, doživio je nešto što mu je obilježilo život. Nitko ga od vjernika nije dočekao. A kad je ušao u crkvu, iznenadio se vidjevši da je napuštena i prljava – prašnjava, s paučinom koja je omotala tabernakul i poderanim oltarnim ruhom. Potom je kleknuo ispred zapuštenog svetohraništa, pred Presvetim, i razmišljao koliko je u svijetu sličnih napuštenih svetišta. Taj se prizor, kako je kasnije izjavio, zalijepio za njegovu dušu. Duboko ganut osjetio je posebnu milost koja je već počela mijenjati njegov život. To ga je potaknulo na osnivanje Euharistijske obnoviteljske unije, a danas je poznat kao „apostol napuštenih svetohraništa“.

S najsiromašnijima

U dobi od 28 godina poslan je na službu u Huelvu, gdje je vidio puno djece na ulicama, te je svoje djelovanje usmjerio i na osnivanje škola i poučavanje vjeroučitelja koji će mu biti od pomoći u radu sa župljanima. Osim školovanja osiguravao je i hranu djeci lokalnih rudara. Papa Benedikt XV. imenovao ga je 6. prosinca 1915. na dužnost pomoćnog biskupa Malage, a dobivanje novog zadatka proslavio je velikim slavljem na koje nije pozvao mjesne moćnike, već najsiromašniju djecu u tom kraju – spominje se da mu se na proslavi u biskupskoj palači pridružilo čak 3 000 najmlađih stanovnika Malage. Tu je ostao do 11. svibnja 1931. i proglašenja Republike, kada je palača spaljena.

Papa Pio XI. postavio ga je za biskupa Palencije 5. kolovoza 1935. Tijekom posjeta Zaragosi 1939., ozbiljno se razbolio te je prebačen u Madrid gdje je preminuo 4. siječnja 1940.
Neposredno prije smrti zamolio je da bude pokopan podno tabernakula. Želja mu je ispunjena, tako da počiva ispod glavnog oltara katedrale u Palenciji.

Njegove herojske kreposti prepoznate su 6. travnja 1998., sveti papa Ivan Pavao II. beatificirao ga je 29. travnja 2001., a papa Franjo proglasio ga je svetim 16. listopada 2016.,  skupa s još sedmoro blaženika.