Beninski plod vjere hrvatskoga naroda


Tijekom nedavnog Godišnjeg susreta misionara Crkve u Hrvata ovim glasnicima Božje riječi pridružio se i jedan od njihovih „plodova“ – vlč. Martin Chognika, svećenik iz Benina.

Piše: Josipa Prskalo

Njega je postati radnikom na njivi Gospodnjoj nadahnuo nekadašnji misionar, a danas nacionalni ravnatelj Papinskih misijskih djela u Republici Hrvatskoj – vlč. Antun Štefan.

Zajedno s njim ovogodišnjem susretu misionara Crkve u Hrvata, u Splitsko-makarskoj nadbiskupiji, pridružilo se još nekoliko redovnica – domaćih zvanja iz afričkih misija: Uganđanka s. Paskazia Bushemere iz Družbe Kćeri Božje ljubavi; s. Blanche Dakin, članica Družbe Marijinih sestara od čudotvorne medaljice iz Benina, koja studira teologiju u Zagrebu; te tri školske sestre franjevke iz DR Konga – s. Emilienne Nankafu Burhagereza, s. Anny Furaha Kalumire i s. Antoinette Mapendo Garhafumwa.

„U srcu govorim hrvatski“
Vlč. Martin, koji je svoje svjedočanstvo podijelio s vjernicima u župi Kraljice Mučenika – Radun Kaštel Stari, dolazi iz sela Adjarra u Beninu te je trenutno na doktoratu iz patrologije u Madridu. „Najprije vas sve želim pozdraviti kao braću i sestre jer smo u kući našega Oca, kao obitelj, zato što slavimo vjeru“, započeo je radosno svećenik iz Benina. „Pokušat ću govoriti engleski, iako bih volio pričati na hrvatskom – ali ne znam, no u srcu ga govorim. To je zato što je prije mnogo godina jedan svećenik iz Hrvatske došao u Benin. Mislim da je imao 26 godina – to je don Antun Štefan, sadašnji nacionalni ravnatelj Papinskih misijskih djela u Republici Hrvatskoj“, otkrio je vlč. Chognika ne skrivajući zahvalnost u svojem glasu. „Djelovao je u mojem selu Adjarra, a ja sam bio mali dječak. Vidio sam njegov način življenja među nama – ono što on nama daje i što mi njemu dajemo zauzvrat. Uživao sam biti s njim u župi i pokušavao mu pomagati. Pastorizirao je tako puno sela, mislim čak njih 28, a sve sam – on jedan svećenik“, istaknuo je tijekom svojeg obraćanja beninski svećenik čije je riječi okupljena vjernička zajednica upijala.

Plodonosna vjera Hrvata
Potom je s nazočnima odlučio podijeliti iznimno važan trenutak svojega djetinjstva – dan kada se, kako kaže, sve promijenilo... „Jednoga dana, prilikom putovanja do jednoga sela, upitao sam ga: 'Don Toni, zašto Vi sami idete u tolika sela?' Odgovorio mi je: 'Sam sam', te dodao: 'Bi li mi ti želio pomoći?' Odgovorio sam mu: 'Ali ja sam dijete, ne mogu.' Veselo je rekao: 'Da, možeš.' Kazao sam: 'Kako?' - 'Postani svećenik, kao ja', odgovorio je. - Bila je to rečenica koja mi je promijenila razmišljanje. Nas je 18 plodova njegove misije u Adjarri. Dakle, danas je nas 18 svećenika poteklo od njega. Jedan naš bogoslov bio je u Đakovu, on je sada svećenik. Neki od nas sada su u misijama u Francuskoj, Njemačkoj, Belgiji, Italiji, i ja u Španjolskoj“, dodao je uz osmijeh, te nastavio: „Tako da smo mi plod vjere hrvatskoga naroda. Kada mi ljudi u Španjolskoj kažu: 'Don Martine, ti si dobar svećenik', odgovorim im: 'Ne, ja sam plod vjere hrvatskoga naroda.' Don Toni je plod svoje obitelji i vjere hrvatskih ljudi. Tako da razumijemo kako je Crkva po svojem poslanju misionarska, vi ste misionari – svaki od vas: s vašim molitvama, u vašim obiteljima – iz takve obitelji, župe – iz Hrvatske potekao je i don Toni kojega znamo“, naglasio je vlč. Martin te izmamio snažan pljesak oduševljenih vjernika.

Zahvalnost koja se vidi u pogledu
Na poseban način podcrtao je kako je njemu i ostaloj mu subraći vlč. Štefan svojim primjerom pomogao biti dobrim svećenicima jer je i sam, kako je istaknuo vlč. Martin, dobar svećenik, ali i potječe iz dobra naroda.

„Koristim ovu priliku kako bih svima vama zahvalio za sve što činite za misije. U mojim misnim slavljima uvijek molim i prikažem zahvalnost za susret s don Tonijem, odnosno s hrvatskim narodom“, poručio je iz srca beninski svećenik dodavši šaljivo kako ima još mnogo toga za reći, ali je jako vruće, nakon čega je uz smijeh okupljenih ponovno uslijedio pljesak.

Ispred crkve mnogi od župljana željeli su se fotografirati s vlč. Chognikom, te razmijeniti pokoju riječ na engleskom, ili dobiti barem snažan stisak ruke, iskren osmijeh i zagrljaj.

Upravo nam je vlč. Martin, „iz prve ruke“, posvjedočio o ogromnoj važnosti svih misionara u svijetu, u ovom slučaju iz hrvatskoga naroda, o važnosti koje ponekad nismo svjesni. Zbog ovoga je bitno podržavati misije i misionare, na prvom mjestu molitvom i razvijenom sviješću o njima, a onda i materijalno prema osobnim mogućnostima. Zbog ovoga – za nas i njih tu su nacionalne središnjice Papinskih misijskih djela u Sarajevu (missio.ba) i Zagrebu (misije.hr) gdje možemo pronaći sve informacije vezane za hrvatske misije i misionare, te također i svoje priloge uplatiti preko njih.

Ponovimo još jednom riječi beninskog svećenika: „Svi smo mi misionari!“