„Kao pastir biskupije osjećam veliku bol što zbog nedostatka sigurnosti ne mogu posjetiti sve kršćane. Ali kada su mi lokalni kršćanski vođe rekli, preko svećenika, da je sada moguće doći do nekih regija, odmah sam otišao i bio sam toplo dočekan u ozračju radosti i nade“, rekao je biskup Pembe, u sjevernom Mozambiku, nakon nedavna posjeta nekoliko zajednica koje su u proteklih nekoliko godina napali islamistički teroristi...

Misa u uništenom središtu misije
U poruci poslanoj ACN-u biskup António Juliasse govorio je o radosti ljudi zbog njegova posjeta kao i o dubokoj boli koju je osjećao tijekom godina jer se nije mogao češće susresti s njima.

Tijekom svog pastoralnog posjeta biskup je obišao zajednice: Nangololo, Litingina, Imbuho, Chilinde i Mueda – sve koje od 2017. pate zbog pobune koju provode islamističke milicije vjerne Islamskoj državi (IS). Pobuna je najviše zahvatila pokrajinu Cabo Delgado, na krajnjem sjeveru Mozambika, i smatra se da je uzrokovala oko 5 000 smrti tijekom ovih godina i interno raselila do milijun osoba.

„Uspjeli smo slaviti misu i podijeliti sakrament potvrde u župi Presvetog Srca Isusova u Nangololu, koja će u studenom ove godine proslaviti 100. obljetnicu. Ova je župa bila središte evangelizacije u sjevernom dijelu biskupije. Izvorno su je utemeljili monfortanski misionari, no od tada su ju pastorizirali drugi misionari i dijecezanski kler“, pojasnio je biskup za ACN.

Osim crkve, misija u Nangololu uključivala je učionice, kliniku, radiopostaju, centre za obuku i bunar, no pobunjenici su tijekom napada 2020. gotovo sve uništili. Unatoč tomu vjernici su se okupili s biskupom u ruševinama misije kako bi slavili misu.

„Kamo god sam išao slavili smo misu na ovaj način, na otvorenom, među ruševinama crkava koje su bile uništene i vandalizirane, kao u Nangololu. Vrlo je bolno vidjeti ruševine zgrada koje su tako dugo bile izraz ljudske vjere. Sada nije ostalo mnogo osim olupine“, kazao je biskup.

Ipak nada prevladava
Pobuna je dovela do općeg ozračja straha te također do ozbiljna problema gladi. „Svugdje vladaju strah i neizvjesnost za budućnost. Još uvijek postoji velika patnja. Mnogi ljudi još uvijek žive u kampovima za interno raseljene, iako danas s manje humanitarne pomoći. Bez sigurnosti ljudi se boje ići raditi na svojim poljima koja su često nekoliko kilometara udaljena od sela jer se boje biti napadnutima, a to znači da je proizvodnja niska, što dovodi do gladi jer ljudi ne mogu proizvesti dovoljno hrane, a također i zato što druge službe ne rade kako treba. Dakle, situacija je još uvijek vrlo komplicirana“, objasnio je mons. Juliasse.

„Ipak, nada prevladava. S vjerom u Boga i nadom da će jednog dana ovaj rat prestati, ovi ljudi uspijevaju izdržati svoje patnje“, dodao je.

„Moje iskustvo ovog posjeta bilo je utješno jer unatoč velikim poteškoćama s kojima ljudi žive, oni su jaki u vjeri, a Gospodin ih je blagoslovio svojom milošću. Čak i u svom velikom siromaštvu vrlo su velikodušni među sobom. Nisam očekivao ništa, s obzirom na njihovo stanje, ali sam dobio obilje plodova kao izraz naroda koji rado prihvaća svog pastira i želi s njim podijeliti ono malo što ima. Bio sam duboko dirnut ovim“, podijelio je afrički biskup svoje dojmove.

„Jako sam zahvalan svima koji nas podržavaju i omogućuju nam biti blizu narodu. ACN pomogao je i na ovaj način našim svećenicima kako bi mogli pružiti duhovnu potporu onima koji pate, i ovim putem zahvaljujem svima koji su doprinijeli da to bude moguće. Hvala vam puno“, zahvalno je zaključio mons. Juliasse.

ACN već godinama podupire Crkvu u Pembi. Projekti s tamošnjom biskupijom uključuju opskrbu svećenika gorivom i novčanu potporu, ali i pomoć raseljenima zbog sukoba, pomoć za uzdržavanje 60 redovnica i 17 svećenika, financiranje formacije 48 sjemeništaraca te duhovnu potporu žrtvama terorizma. Papinska zaklada također je pomogla u financiranju i realiziranju radijskih programa koji su u ovom kontekstu ključno sredstvo evangelizacije.

J.P., KT