Piše: fra Ivica Vrbić

U prigodi ovogodišnje Misijske nedjelje vjernici misije Minero, Santa Cruz de la Sierra, Bolivija, i naša kapucinska zajednica euharistijskim slavljem zahvalili su Bogu za dar novog misijskog vozila, sve vjernike koji podupiru misije i misionare, za sve dobročinitelje Akcije MIVA u Hrvatskoj i u Bosni i Hercegovini, te za djelatnike Papinskih misijskih djela u RH i BiH.

Blagoslov vozila

Prema ovdašnjim običajima, vozilo je tijekom blagoslova bilo okićeno tradicionalnim rukotvorinama te, što je tipično za Boliviju, ukrasima u raznim bojama. U prigodnom programu nakon blagoslova vozila, mladi iz župe izveli su i dva tradicionalna plesa.
U župi Minero djelujem zajedno s još dva svećenika i jednim časnim bratom. Tu živi oko 50 000 ljudi, a pastoralno skrbimo za 25 filijala, od kojih je najbliža udaljena osam, a najudaljenija oko 80 km.

Gotovo do svih filijala dolazi se po makadamskim cestama ili zemljanim putovima koji su nakon kiše prvih nekoliko dana neprohodni, a kasnije jedva prohodni. Do osam filijala dolazimo tako da pri niskom vodostaju vozilom prijeđemo rijeku dok pri višem vodostaju moramo ići preko mosta puno daljim, obilaznim putem. Nas četvorica misionara za pastoralni rad imali smo do sada na raspolaganju dva prijevozna sredstva: kamionet i stari džip. Raznovrsnost obveza u našoj župi primoravala nas je da koristimo oba vozila, premda je džip tehnički neispravan i nesiguran, a kamionet neprikladan za surovost terena. Više puta, vraćajući se ponoći u džipu s filijala, pomislio bih u sebi da se više isplati život jedne osobe, nego nastavak korištenja neispravna vozila jer je stanje u prometu vrlo loše zbog prometovanja neispravnih i neosvijetljenih vozila te loših cesta.

Besplatno primiti i dati

Zahvaljujući novom vozilu moći ćemo organizirati euharistijska slavlja i ondje gdje je to u kišnom dijelu godine bilo nemoguće. Samo jedan od mnogih primjera može biti filijala San Marcos, u koju se u vrijeme kišne sezone nismo uspjeli probiti više od dva mjeseca.

Misijsko poslanje iz Matejeva evanđelja: „Bolesne liječite, mrtve uskrisujte, gubave čistite, zloduhe izgonite! Besplatno primiste, besplatno dajte!“ (Mt 10,8) neminovno se veže i uz naša prijevozna sredstva. Od danas nam je moguće posjesti u vozilo bolesnike koje nađemo obilazeći filijale i odvesti ih u bolnicu (jer ako nemaju novca, državna ambulanta ih neće voziti), obići s liječnicima volonterima najudaljenije bolesnike, donijeti živežne namjernice potrebitima, probiti se i do najzabačenijih i slaviti svete sakramente; zapravo, biti spreman u svako doba dana i noći pomoći potrebitima, a da pritom ne ugrozimo ni vlastite živote, ni živote onih koji su s nama.

Nabavu novog vozila za našu misiju realizirali su djelatnici Papinskih misijskih djela u RH, sredstvima skupljenim u Akciji MIVA u RH i u BiH, te darom samostana Hrvatske kapucinske provincije.

Iskrenu i veliku zahvalu upućujemo svim dobročiniteljima, svakomu tko je izdvojio i najmanji iznos za taj projekt. Hvala Papinskim misijskim djelima u RH i BiH, župnicima i animatorima Akcije MIVA, svim vjernicima koji su odvojili od sebe dar za misije… Na poseban način želim reći hvala onima koji nemaju svoje vlastito vozilo, a darovali su svoje priloge za misijsko vozilo koje će poslužiti da se riječ Božja širi. Neka vam Gospodin bude nagrada u svemu, a naša svakodnevna molitva pratit će sve vas, naše drage dobročinitelje i prijatelje misija.

Prepoznati štalicu

Na početku i ovog došašća Gospodin mi je udijelio posebnu milost da ga mogu prepoznati u svojoj blizini. I to u susretu s dvoje napuštenih bolesnih staraca naše misije. Mogu reći da su se stvorili niotkud, šepajući i vodeći se za ruke, podupirući tako jedno drugo da ne padnu. Bio sam usred bitnoga posla. No, kada sam ih ugledao, za mene je sav drugi posao u tom trenutku otišao u drugi plan. Oni su za mene bili Isus koji je došao pokucati na naša vrata i vidjeti ima li za Njega ovoga Božića mjesta u našim srcima.

Pustio sam sav posao i prije negoli su došli do vrata župnog ureda krenuo sam im u susret. Upitao ih kako im mogu pomoći, a oni su počeli plakati. Kroz suze su mi rekli da žive u vodi, te da mole da im pomognemo. Odveo sam ih prvo k liječniku, a kasnije sam s lijekovima i živežnim namirnicama pošao do kuće u kojoj žive. Kuća, točnije soba, koja nije njihova, bila je bez prozora i vrata.

Pokazuju mi niski zemljani pod koji u vrijeme kiše bude potopljen, pa kad ustaju iz kreveta nogama staju u vodu ili blato. Zbog vode u kući ni ognjišta nisu mogli pošteno zapaliti. Sljedećih dana nasuli smo oko kuće zemlju, dignuli visinu poda u kući i uredili ono što se dalo urediti. Naposljetku sam u srcu imao mir jer onu bitniju štalicu i jaslice uredili smo prije negoli figurativne jaslice u crkvi. Ova obitelj živjela je u kući koja je podsjećala na štalicu, a razlog tomu bili su neuredni međuljudski odnosi. Takvih situacija ima posvuda. No, Božić je ipak slavlje nade. Baš tamo gdje se u „štali života“ događa bijes neurednih (životinjskih) međuljudskih odnosa, hladnoće i odbačenosti, Isus se i ove godine rađa i donosi svima novu nadu.

Dekica za Isusa

Kao djeca znali smo u vrijeme došašća skupljati u misijske kutijice novac ušteđen u malim svakodnevnim „žrtvicama“. Ne mogu, a da se ne sjetim kako nas je baka poticala na odricanje da bismo za Božić mogli „Isusu kupiti dekicu“. Kada sam postao veći, shvatio sam da Isusu ne treba dekica koja bi ugrijala njegovo tek rođeno tijelo, nego mu treba „dekica“ koja bi ugrijala srce onih u kojima danas prepoznajemo Isusa.

Ovoga Božića željeli smo ugrijati i razveseliti srca više od 400 siromašne djece naše misije kojima smo darovali po jedan slatkiš i jednu igračku, zahvaljujući našim donatorima iz Bolivije, kao i Hrvatima iz SAD-a, Kanade, Hrvatske, Bosne i Hercegovine te cijele Europe. Ta drugačija dekica ugrijala je mnoga srca i izmamila radosni osmijeh na mnoga lica ovoga Božića.

Premda je liturgijsko vrijeme došašće vrijeme osobite priprave za Božić, mogu slobodno reći da u misijama došašće traje cijelu godinu. Sve naše aktivnosti, karitativni i pastoralni planovi, usmjereni su prema evangelizaciji ljudi među kojima djelujemo. Ne mogu zaboraviti sliku koja mi se prošle godine na božićno jutro urezala u pamćenje: bezbroj pijanih muškaraca, a što je najgore i žena, opijenih medicinskim alkoholom ili jeftinim brazilskim pivom. Taj prizor izazvao je u meni duboki osjećaj sažaljenja, ali i želju da s većim zauzimanjem oko evangelizacije i ti ljudi otkriju pravu radost Božića.

Neprekidno došašće

Svi prijeđeni kilometri i potrošene litre benzina, projekcije filmova biblijske i moralne tematike, sati vjeronauka djece koja se pripremaju za sakramente i katehizacija odraslih osoba, više od 20 000 podijeljenih obroka za djecu u sklopu projekta Pomoć u obrazovanju djece iz siromašnih ili razorenih obitelji, osiguranje besplatnoga liječnika i nabava lijekova za siromahe kojima je redovita medicinska skrb uskraćena, bezbroj podijeljenih vrećica sa živežnim namirnicama onim najpotrebnijima, Projekt edukacije siromašnih ili samohranih majki s puno djece kojima želimo pomoći da prehrane svoju obitelj radeći tipične ženske poslove, te sav drugi karitativni rad učinjen kroz ovu godinu bio je priprema da ovaj Božić bude slavlje Božje ljubavi koja se na konkretan način očitovala prema njima u našem misijskom radu.

Premda se znalo koji puta dogoditi da nas osobito pripadnici drugih kršćanskih Crkvi ili sekti, kojima jednako pomažemo kao i katolicima, gledaju kao jednu od humanitarnih organizacija koje su im dužne pomagati, mi bismo im posvjedočili da smo ovdje među njima samo zato što nas je Isus želio ovdje. Naš život i rad je odgovor na Božju ljubav koja se očitovala prema nama i prema svima koji molitvama, žrtvama i svojim prilozima podupiru naše misijsko djelovanje.

Koristim i ovu prigodu da od srca zahvalim svima koji nas prate i podupiru. Dragi dobročinitelji, vaša dobrota nama misionarima je izraz Božje dobrote i providnosti te plod pouzdanja u Njega. Svi oni koji mole i poste na nakanu misija, svi oni prikazuju svoja tjelesna i duhovna trpljenja za duhovni i materijalni rast ovoga naroda, te svi oni koji materijalno podupiru misijski rad – nama su produžene Božje ruke i hode stopama milosrđa za Bogom koji je nama svima prvi milosrđe iskazao. Svakodnevno više puta molimo za sve naše dobročinitelje i mjesečno prikazujemo više svetih misa na nakanu naših dobročinitelja.
Radost Isusova rođenja neka obasja svako srce novom nadom da Bog svojih nije zaboravio! Čestit Božić, Isusovo porođenje i blagoslovljenu Novu 2018. godinu želim svima!