Sudan

Fra Ćiro Lovrić pomogao izgradnju pastoralnog centra za eritrejske migrante


Nedavno su u posjetu Sudanu bila trojica svećenika iz Banjolučke biskupije: livanjski fratar Ćiro Lovrić, župnik iz Drvara don Davor Klečina i ravnatelj Katoličkog školskog centra u Bihaću vlč. Boris Ljevak.

Domaćin u Sudanu bio im je svećenik Banjolučke biskupije don Ante Vidović, rodom iz župe Vidoši kod Livna, koji se trenutačno nalazi u diplomatskoj službi Svete Stolice u glavnom sudanskom gradu Khartoumu gdje je Apostolska nuncijatura za Sudan i Eritreju.

"Afrička Sjeverna Koreja"
Prilikom svog posjeta svećenici iz BiH obišli su većinu župa i crkvenih institucija u Khartoumu i Port Sudanu, gdje su se imali priliku upoznati s teškim životom kršćana, ali i svih drugih stanovnika ove siromašne saharske afričke države.

Posebno dojmljiv bio je susret sa zajednicom eritrejskih katolika koji su kao izbjeglice i migranti našli utočište u sudanskoj prijestolnici na spoju Plavog i Bijelog Nila.

Naime, Eritrejci su stari kršćanski narod koji je kršćanstvo primio u 3. i 4. st. U Eritreji 60% stanovništva su kršćani, većinom pravoslavci, a ostatak pripada Eritrejskoj Katoličkoj Crkvi koju je papa Franjo 2015. ustanovio kao autonomnu siu iuris Istočnu Katoličku Crkvu odvojivši je od Etiopske Katoličke Crkve. Eritrejski katolici obdržavaju aleksandrijski obred, a liturgijski jezik koji rabe naziva se ge'ez.

Danas je Eritreja neovisna država na obali Crvenog mora, a neovisnost i slobodu stekla je 1993., odcjepljenjem od Etiopije, nakon krvavog 30-ogodišnjeg rata. Nažalost, zbog diktature koja je tamo već godinama na vlasti i koja je zemlju potpuno izolirala od svijeta i od svojih najbližih susjeda, Eritreju danas nazivaju "Afričkom Sjevernom Korejom". Zatvori u kojima je više od 10 000 političkih zatvorenika, mučenje i prisilan rad, obvezni i neograničeni vojni rok, medijske i druge neslobode, jedno od najvećih siromaštava na svijetu, prisiljavaju tisuće Eritrejaca da zadnjih godina napuste svoju domovinu te kao izbjeglice i migranti krenu u potragu za boljim životom.

Gdje se najmanje očekivalo...
Eritrejci, njih 40 000, bili su 2015. treća najveća nacionalna skupina koja je preko Mediterana došla do Europske unije. Koliko ih je samo pomrlo i poginulo pri prelasku Sahare, to nitko ne zna. Najveća koncentracija izbjeglica i migranata iz Eritreje ipak se trenutačno nalazi u susjednim zemljama Etiopiji i Sudanu. Koliko je užasan i represivan režim u Eritreji, govori i činjenica da je više od 100 000 Eritrejaca (među njima i brojni kršćani) spas pronašlo u šerijatskom Sudanu u kojem je donedavno na vlasti bio jedan od najvećih diktatora na svijetu Omar al-Bašir, u zemlji koja se nalazi na samom svjetskom vrhu država u kojima su kršćani progonjeni. Pa ipak, unatoč svim tim činjenicama, Europska unija, iz nekih svojih političkih i ekonomskih razloga, nevoljnike iz Eritreje ne smatra izbjeglicama ni političkim migrantima nego samo ekonomskim migrantima.

U jednom takvom Sudanu najveći dio eritrejskih migranata nalazi se u brojnim izbjegličkim kampovima diljem zemlje u kojima vladaju vrlo teški i nehumani uvjeti za život. Ipak, dio eritrejskih kršćana utočište je našao u glavnom gradu Khartoumu gdje su pronašli poslove kod domaćeg arapskog stanovništva kod kojih većina žive i kao podstanari.

Četverosatna liturgija
Kako bi izišla u susret tim nevoljnicima i osigurala im duhovnu skrb, Nadbiskupija Khartoum ustupila je katoličku crkvu Sv. Petra i Pavla za liturgijske potrebe eritrejskih katolika kojih u glavnom sudanskom gradu ima oko 17 000. Za katehezu i ostale pastoralne i društvene aktivnosti eritrejske katoličke zajednice nadbiskupija je ustupila i obližnji pastoralni centar u siromašnoj kartumskoj četvrti Jiref u kojoj živi većina eritrejskih migranata. Duhovnu skrb za eritrejske katolike u Khartoumu vode trojica eritrejskih franjevaca kapucina na čelu s fra Kifleyesusom Gabreslasiem.

Tako su, prilikom svog posjeta, trojica svećenika iz Banjolučke biskupije, zajedno s don Antom, suslavili s eritrejskim katolicima u spomenutoj crkvi Sv. Petra i Pavla blagdan Bogojavljenja po julijanskom kalendaru, a to je ujedno bila proslava i blagdana Krštenja Gospodnjeg kao i slavlje prve svete pričesti koju je tom zgodom primilo 60-ak eritrejske dječice.

Oduševljeni svetošću i svečanošću liturgije koja je trajala puna četiri sata, pobožnošću i predanjem eritrejskog katoličkog naroda te duboko dirnuti njihovom teškom migrantskom sudbinom i životom u siromaštvu, svećenici iz BiH odlučili su nekako pomoći te ljude.

Pomoć iz BiH
Saznavši kako u pastoralnom centru Jiref žele nadograditi i pokriti dio koji će eritrejsku djecu na njihovim susretima štititi od jakog afričkog sunca fra Ćiro Lovrić velikodušno je odlučio pokloniti 2 000 USD kako bi se projekt realizirao. Tim povodom u crkvi Sv. Petra i Pavla opet je slavljena sveta misa na kojoj je propovijedao fra Ćiro koji je na kraju sv. mise uručio vrijednu novčanu donaciju fra Kifleyesusu.

Nakon euharistije, u pastoralnom centru domaćini su priredili gostima ručak i prigodnu svečanost s recitalima, pjesmama i plesovima iz Eritreje na njihovom materinjem tigrinja jeziku.

Budući da je fra Ćiro osigurao financijska sredstva, nakon svečanosti odmah se krenulo s akcijom čišćenja terena za radove u kojoj su sudjelovala i brojna djeca.

Poslije više od mjesec dana radova, ovih dana projekt je priveden gotovo kraju – dio pastoralnog centra je nadograđen i natkriven, tako da su eritrejski katolici u Khartoumu, poglavito djeca, dobili koristan prostor za svoje brojne duhovne i društvene aktivnosti, zahvaljujući solidarnosti Katoličke Crkve iz BiH, na čelu s fra Ćirom Lovrićem.

D. Klečina/ KT