S. Urša Marinčič

Kad se srce zapali za misije


Uoči Misijske nedjelje kada su četiri Školske sestre franjevke Krista Kralja primile misijski križ, razgovarali smo sa s. Uršom Marinčič iz Mariborske provincije, koja u Ugandi misijski službuje s tri susestre iz Bosansko-hrvatske provincije Prečistog Srca Marijina.

Piše: Lidija Pavlović-Grgić

S. Urša Marinčič rođena je 26. listopada 1981. u Ljubljani, u tradicionalnoj obitelji s dvoje djece. Pohađala je Biskupijsku klasičnu gimnaziju u Šentvidu kod Ljubljane, a zatim završila dvopredmetni studij pedagogije i slovenskog jezika i književnosti te se bavila raznim sportovima – od košarke do showboardinga. No, u ljeto 2004. stupila je u samostan sestara franjevki u Ljubljani gdje je 8. prosinca 2012. položila doživotne zavjete. Još kao juniorka podučavala je slovenski jezik na Biskupijskoj gimnaziji u Mariboru, a potom je postala ravnateljicom Studentskog doma Sv. Elizabete u Mariboru.

Ići za Franjom

U obitelji je naučila moliti, redovito ići na svetu misu, živjeti kršćanske vrednote i spoznati da su uz riječi itekako potrebna djela. Zahvalna je Bogu na tom primjeru, kao i franjevcima iz njezine župe Navještenja Marijina u Ljubljani, koji su joj pomogli rasti u vjeri dok je bila animatorica župnog vjeronauka i male Frame. Poslije je bila vjeroučiteljica predškolskoj djeci te dio franjevačke mladeži.

„Kod braće franjevaca rado sam provodila svoje vrijeme, ali s druge strane nisam poznavala sestre. Kroz mladost imala sam negativne predodžbe o sestrama, zapravo na njih sam gledala kao da su 'čudakinje' koje nitko od muških ne želi za ženu. No, kada sam se osobno susrela s njima, uvidjela sam da su moja shvaćanja potpuno kriva. Njihova iskrena radost i žar su me oduševili, no ni tada nisam mogla niti pomisliti da bih ja mogla postati sestra jer sam željela imati svoju obitelj – dobrog muža i troje djece. Gospodin je imao drugačiji plan za mene, polako me privlačio k sebi, vrlo osobno i živo“, otkrila nam je s. Urša. Priznala je da joj je bilo jako teško odazvati se na posvećeni život, a kad se napokon odlučila, po primjeru Sv. Franje pošla je u Školske sestre franjevke jer djeluju u odgoju mladih.

„To je za mene savršena kombinacija. Skupa nastojimo živjeti iskrene sestrinske odnose u uskoj povezanosti s Kristom u jednostavnosti, radosti i služenju bližnjima. To nije lako, ali je vrlo blagoslovljeno“, dodala je redovnica koja smatra da je u današnjem vremenu veliki izazov i napor slijediti asiškog sveca, a istodobno je to i neizmjeran dar i radost jer je način življenja Sv. Franje blizak svakom čovjeku.

Dobiti znak

U njoj je odmalena prisutna želja za misijskim djelovanjem i rad sa siromašnima, a Gospodin ju je postupno vodio i pripremao.

Neke životne situacije za koje sam mislila da zatvaraju moj put sada znam da su ga zaprvo otvarali.

„Zanimljivo je kako Gospodin svakomu progovara na svoj način u pravo vrijeme i to konkretno. Meni osobno je progovorio vrlo neočekivano preko naše vrhovne predstojnice koja mi je u razgovoru uz druge teme usput spomenula da naše sestre Bosansko-hrvatske provincije otvaraju misiju u Ugandi. Sjećam se da sam spontano upitala koji je službeni jezik na što mi je odgovorila da je to engleski kojeg sam osobno učila u školi. U tome trenutku mi je srce 'podivljalo'. U meni je bio takav nemir da ga nisam mogla više potiskivati. Tako je počeo moj proces razlučivanja: poziva li me Gospodin doista u misije ili je to samo moja želja i ideja. Kroz razgovor s provincijskom predstojnicom, duhovnim vođom i kroz osobnu molitvu tražila sam od Gospodina da mi progovori i da mi jasan znak. I dao mi ga je! I to ne samo jedan! Vrlo sam zahvalna sestrama koje su me podržale i dopustile mi poći u misije iako nas je u našoj slovenskoj provinciji malo“, rekla je s. Urša koja je radosna i zahvalna što će skupa sa susestrama djelovati u Ugandi.

Pravi trenutak

„U tomu svemu vidim posebnu franjevačku karizmu koja je otvorena i kako nas upravo ova različitost dodatno obogaćuje. Što se tiče moga uzora uz Sv. Franju to je i naša utemeljiteljica majka Margarita Pucher. Upravo smo ove godine započeli sa 150. obljetnicom utemeljenja naše Družbe. Majka Margarita je bila neizmjerno hrabra i požrtvovne ljubavi koja se odrekla udobnosti i skupa s prvim sestrama započela svoju misiju u Mariboru u radu sa zapuštenom djecom. Također su me oduševili Majka Terezija iz Kalkute, Pedro Opeka i drugi slovenski misionari koje sam upoznala“, rekla je redovnica dodavši da moli Gospodina da otvori njezino srce poticajima Duha Svetoga kako bi skupa sa sestrama prepoznala gdje ih vodi i što želi od njih.

„Ako u sebi osjećate želju za misijama, nikada se ne bojte nego stavite svoju želju pred Gospodina. Ako je to Njegova volja, u pravom trenutku će vam dati jasan znak i snagu za taj korak. Međutim, ne zaboravite: najčešće se Njegov 'pravi trenutak' ne poklapa s našim. Zato vjerujte u snagu molitve dok se u vašem srcu ne nastani duboki nutarnji mir i radost“, poručila je nova misionarka koja je u mjestu Rwentobo u župi Sv. Franje Asiškoga Rushooka u Ugandi 26. listopada započela misijski živjeti sa susestrama s. Ivkom Lučić, s. Elizabetom Žuljević i s. Franciskom Ivanović, a prvih mjeseci potporu im pruža s. Kata Karadža, provincijska predstojnica ŠSFKK Bosansko-hrvatske provincije Prečistog Srca Marijina.