Međunarodno je poznat, prije svega, po radu u kontekstu mirovnih pregovora s raznim naoružanim skupinama. Za zakladu papinskog prava Aid to the Church in Need (Pomoć Crkvi u nevolji) govorio je o svom imenovanju biskupom.

Oče Aurelio, godinama ste djelovali u Biskupiji Bouar na sjeverozapadu Srednjoafričke Republike, a sada Vas je Sveti Otac imenovao biskupom koadjutorom Biskupije Bangassou na jugoistoku zemlje. To znači da ćete neko vrijeme pomagati sadašnjem ordinariju biskupu Juanu Joséu Aguirreu, a potom ćete ga naslijediti kada ode u mirovinu. Kako ste prihvatili svoje imenovanje?
S jedne strane sam tjeskoban, ali s druge osjećam duboko povjerenje u Boga. Snaga da budem biskup ne dolazi od mene samog, nego od Gospodina. Nisam tražio ovu službu. Isus je rekao: „Ne izabraste vi mene, nego ja izabrah vas“ (Iv 15,16). Znam da nisam vrijedan ni sposoban za to, ali On zna o meni više od mene i ima više povjerenja u mene nego ja sam. I veliko mnoštvo ljudi moli za mene i raduje se ovom novom daru u mom životu.

Možete li nam reći nešto više o Biskupiji Bangassou?
Bangassou je na jugoistoku Srednjoafričke Republike između Demokratske Republike Kongo i Južnog Sudana. Prostire se na površini od gotovo 135 000 km². To ju čini otprilike upola manjom od Italije, ali sa samo oko pola milijuna stanovnika. Vrlo je rijetka naseljenost. Udaljenost do glavnog grada je 750 kilometara, ali stanje na cestama je toliko loše da bi automobilom trebalo nekoliko tjedana, pa se mora ići zrakoplovom. Neke od 12 župa također su nedostupne automobilom, a u mnogim dijelovima biskupije djeluju i naoružane skupine.

Međutim, postoji i mnogo razloga za radost. Biskup Aguirre, koji je s velikom snagom vodio biskupiju od 2000., izvanredan je biskup koji je pokrenuo mnoge inicijative. Tu su škole, sirotišta, katehetska škola i nadasve zadovoljavajući broj zvanja. Zajedno s biskupom Aguirreom posjetio sam 30 mladića iz Bangassoua koji se pripremaju za svećeništvo u glavnom gradu Banguiju. Vidio sam mlade ljude koji su sretni i sigurni, koji radosno predaju svoje živote Isusu. Nastavak rada biskupa Aguirrea bit će golem zadatak, ali sretan sam što mogu služiti u Biskupiji Bangassou i već je volim.

U Srednjoafričkoj Republici ste poznati kao „čovjek koji je spustio oružje pobunjenika“. Zbog Vaših uspješnih mirovnih pregovora s oružanim skupinama, koji su doveli, među ostalim, do povlačenja pobunjenika Seleka iz grada Bozouma 2014., postali ste i međunarodno poznati. Tijekom tog vremena konzultirali su Vas različiti politički donositelji odluka, primjerice u Bruxellesu, u sklopu Vaše suradnje s ACN-om. Međutim, nekoliko puta ste riskirali svoj život u svom zalaganju za mir. Zašto se uključujete na ovaj način?
I mene kao svećenika, kao župnika i kao biskupa boli sve što boli ili pogađa moju braću i sestre. Stoga sam imao odgovornost kao svećenik – a sada je još više imam kao biskup – brinuti se i štititi ljude o kojima sam skrbio. Pastir, ne samo da prati svoje ovce, nego ih i brani od opasnosti. Stoga ću učiniti sve što mogu da nastavim dijalog s raznim pobunjeničkim skupinama, a razgovarat ću i s onima koji izražavaju – naravno na pogrješan način – svoja očekivanja od vlade i međunarodne zajednice. Pokušat ću saslušati svakoga i sa svojim ograničenim moćima biti simbol mira.

Pripadate redu bosonogih karmelićana, Vaše puno redovničko ime je Otac Aurelije od Svetog Petra. Koja je Vaša duhovna veza sa Sv. Petrom apostolom?
Lik Sv. Petra uvijek me nadahnjivao: njegova jakost, entuzijazam, njegove slabosti, njegove snage... Mislim da ću za svoje biskupsko ređenje izabrati redak iz 21. poglavlja Evanđelja po Ivanu, gdje nakon čudesnog ulova ribe Isus pita Petra tri puta: „Ljubiš li me?“, a treći put Petar odgovara: „Gospodine, ti sve znaš; znaš da te volim.“ On sve zna; On zna moje slabosti, moje strahove, moje pogrješke. Pa ipak me On zove i kaže: „Pasi ovce moje!“ Želim da ovo novo razdoblje mog života bude znak te ljubavi prema Isusu, prema Crkvi i mojoj braći i sestrama koji su mi povjereni.

Koji su sljedeći koraci koje ćete poduzeti?
Moje ređenje za biskupa održat će se u katedrali u Banguiju 9. lipnja. U Bangassou ću se preseliti odmah nakon Uskrsa, pa u ožujku moram vidjeti kako mogu predati sve svoje odgovornosti – škole, mehaničarsku školu, pastoralni rad u župi, ravnateljstvo Caritasa i nadzor gradilišta u našem novom samostanu u Banguiju – tako da sam spreman za preseljenje. U travnju i svibnju upoznat ću se s Biskupijom Bangassou i posjetiti misije i župe do kojih se može doći automobilom. Krajem svibnja vraćam se u Bangui kako bih se duhovnim vježbama i u miru i tišini pripremio za ovaj veliki dar biskupskog ređenja.

Gospodin će izložiti ostatak programa. Sve je u rukama Gospodina i onih koji su se toliko godina posvetili služenju Njemu uz biskupa Aguirrea: svećenika, kateheta i vjernika Biskupije Bangassou.

U vijestima se više ne čuje previše o Srednjoafričkoj Republici, ali prije godinu dana, primjerice, Vaš subrat o. Norberto Pozzi bio je vrlo ozbiljno ozlijeđen uslijed eksplozije bombe. Kako ocjenjujete stanje u zemlji?
Situacija u Srednjoafričkoj Republici ostaje vrlo teška i nestabilna. S jedne strane postoje područja koja su postala mirnija. U drugim područjima, međutim, još uvijek vlada velika nesigurnost. Samo prošlog prosinca napadnuto je selo u Biskupiji Bouar. Ubijeno je 28 ljudi, a spaljeno 900 kuća. Neke misije u Biskupiji Bangassou također su zatvorene zbog napada posljednjih mjeseci. Sigurnosna situacija i dalje je neizvjesna u velikim dijelovima zemlje.