Djelo Sv. Petra apostola

Podizati svećenički kadar u misijama


Crkva 1. lipnja obilježava 129. obljetnicu Djela Sv. Petra apostola koja u ovom trenutku djeluje u 157 zemalja i 1 111 misijskih biskupija.

Piše: Lidija Pavlović-Grgić

U povodu te obljetnice u lipnju podsjećamo na značaj ove sastavnice Papinskih misijskih djela te donosimo priču iz Benina. Papinsko misijsko Djelo Sv. Petra apostola osnovano je 1889. kako bi kršćane cijeloga svijeta učinilo osjetljivijima za odgoj svećenika u misijskim zemljama te kako bi ih neprestano pozivalo na kvalitetniju materijalnu potporu u odgoju i u izobrazbi novih svećeničkih kandidata. Nastalo je u Francuskoj kao plod misijskog djelovanja Jeanne Bigard i njezine majke Stephanie, a Sveta Stolica ovo je Djelo uzdigla na razinu papinske ustanove.

Svećenički pomladak

Zalaganju ovog Djela svjedoči rastući broj svećeničkih zvanja u afričkim i azijskim zemljama gdje je bez te potpore kandidatima jako teško ostvariti daljnje školovanje. Djelujući u 157 zemalja i 1 111 misijskih biskupija, Djelo Sv. Petra apostola danas financijski podupire školovanje i formaciju 116 843 bogoslova, oko 10 000 novaka, 104 351 sjemeništaraca, 3 122 653 vjeroučitelja, a uz njih i 670 330 redovnica i 54 229 redovnika.

Među svećeničkim pomlatkom u Africi su, uz duhovnu i materijalnu potporu svećenika i misionara, do svojeg cilja došla i dvojica Beninaca. Prije šest godina svećenikom je postao 38-godišnji vlč. Robert Djossou koga je nacionalni ravnatelj PMD-a Hrvatske vlč. Antun Štefan tijekom misijske službe u Beninu krstio i poslao u sjemenište, a 40-godišnji Léon Sagbohan zaređen je prije devet godina i posljednje četiri godine je župnik.

„Benin je mala zemlja zapadne Afrike. Nekadašnja je francuska kolonija pa je i službeni jezik francuski, a govori se i Fon i Gun. Glavni grad je Porto-Novo. Mi smo zemlja u razvoju. Jako puno ljudi odlazi sa sela u gradove. To je i zbog političkih razloga – političari se ne žele brinuti za sela, nego samo za gradove. Gradovi su zbog toga prepuni ljudi, zrak je zagađen. Kada govorimo o situaciji naroda i plemena, ono temeljno što nas obilježava jest siromaštvo, ali i marljivost i želja za napretkom, učenjem, rastom. Naš narod je vrlo vrijedan i uvijek gdje god idete možete vidjeti kako ljudi nešto rade, trude se izgraditi što bolji život“, informirao nas je vlč. Leon koji nam je otkrio i dio svoje obiteljske povijesti.

Ministrant i svećenik

„Moj otac imao je petero djece – dvojicu sinova i tri kćeri. U trećem razredu osnovne škole odlučio sam postati svećenikom. Kada sam to tada ispričao svom župniku, on je rekao da moja majka to neće moći prihvatiti. Tjedan dana kasnije ponovno sam došao k njemu jer sam mislio da samo oni koji su ministranti mogu ići u sjemenište. Tada sam mu rekao da bih i ja želio postati ministrantom. To je župnika jako razveselio. Od tog dana sam bio jako radostan i u meni se ponovno rodila nada da ću jednog dana postati svećenikom. Moj otac je umro kada sam bio u šestom razredu osnovne škole. Od tog trenutka sam se uglavnom družio sa svećenicima. Tako sam sve više postao svjestan svojeg svećeničkog poziva“, posvjedočio je  vlč. Leon koji se kasnije uputio u sjemenište, a jednostavno kaže da se za njegovo dalje školovanje pobrinuo Bog.

Robert je odrastao s trojicom braće i tri sestre u animističkoj obitelji, a prije 25 godina preminuo mu je otac. Kad je krenuo u školu, preselio se kod majčine obitelji u Adjarru gdje je djelovao vlč. Antun Štefan. „Prvi put sam ušao u crkvu nakon ujakove smrti. Misu nakon ujakova sprovoda predvodio je vlč. Štefan, a to je bilo 1990. Tu sam susreo i svoje prijatelje iz škole koji su bili ministranti. Rekli su mi da ne mogu biti ministrant ako ne idem na misu. Želio sam postati ministrantom i zbog toga sam počeo ići u crkvu. Krenuo sam na vjeronauk i 1992. sam se krstio i išao na prvu pričest. Još uvijek pamtim dan svojeg krštenja. Imao sam 14 godina, bila je nedjelja i krstio me vlč. Antun. Tada sam postao i ministrant, a zatim sam ušao i u grupu kandidata za svećenike. Maturirao sam 2002. i odmah otišao u bogosloviju“, predstavio se i vlč. Robert koji je često radio na poljima kako bi se mogao školovati, a mnogo mu je pomogao vlč. Štefan koji je u Hrvatskoj prikupljao sredstva za njegovo školovanje i hrvatski dobrotvori pratili su ga tako sve do ređenja.

Snaga Crkve

Obojica ističu iznimnu važnost nazočnosti misionara u njihovoj blizini, što je utjecalo i na njihovu svećeničku formaciju.

„Na mene je najveći dojam ostavio način na koji smo se pripremali za svetu misu. Misa je uvijek bila redovita i na vrijeme, propovijed je bila dobro pripremljena, a i mi ministranti smo se posebno pripremali. Za mene je to bila jedna idealna slika svećenika i imao sam snažnu želju jednog dana postati takvim svećenikom“, kazao je vlč. Robert, a vlč. Leona je oduševio vlč. Antun koga je prvi put vidio kad je došao u njegovo selo ispovijedati.

„Bio sam jako dirnut kada sam ga vidio. Za mene je bilo vrlo ozbiljno to što je bijelac došao iz daleka kako bi bio ovdje s nama. Tu sam dobio potvrdu o vrijednosti svećeništva i shvatio da nisam pogriješio kada sam odlučio postati svećenikom. Odmah sam primijetio veliku poniznost toga svećenika“, opisao je vlč. Leon koji je istaknuo da su misionari općenito obilježili povijest Crkve u njegovoj zemlji. Prema njegovim riječima, sve danas značajnije predstavnike inteligencije u Beninu formirali su svećenici misionari koji su dolazili iz različitih zemalja.

„Danas sve više želimo maknuti Boga iz društva, a misionari su bili ti koji su odgajali te ljude koji su danas na vlasti. Ako maknemo Boga, ako maknemo misionare, tko će nas odgajati, tko će nas učiniti sposobnim ljudima? Budući da sam kao svećenik specijalizirao filozofiju, jedno vrijeme sam predavao u srednjim školama, upravo zato kako bih pokazao svojim pristupom i svojim predavanjima da se svećenika ne treba tjerati iz društva, da on ne čini ništa zlo nego dobro. Do te mjere su bili zadovoljni da, kada sam odlazio iz njihove sredine, ravnatelj me molio da ostanem i čak je plakao što odlazim. Sada kao svećenik mogu reći da svećenici daleko više poznaju sredinu u kojoj žive nego političari. Ono što smatram, kada bi se vratili na ono što su misionari pisali, one dokumente koje su misionari pisali, kada bi to uzeli u obzir, naša zemlja bi bolje napredovala“, ocijenio je vlč. Leon, a njegovo mišljenje dijeli i vlč. Robert dodajući kako su misionari cijelom beninskom društvu donijeli velike plodove ne samo katolicima. „Još uvijek postoje stare misijske škole, škole misionara. Školstvo u Beninu bez katoličke prisutnosti bilo bi neizvedivo“, dodao je vlč. Robert, a vlč. Leon je naglasio kako je Beninu Katolička Crkva jako utjecajna. „Od proglašenja neovisnosti sve do naših dana narod cijeni biskupe, a nacionalnu himnu je napisao svećenik Gilbert Jean Dagnon. Kada god se događa neka kriza u državi, biskupe se pozove u pomoć“, napomenuo je vlč. Leon.

Misionari u Hrvatskoj

Obojica su sada i sami postali misionari došavši djelovati u Hrvatsku gdje će ostati najprije tri godine, a potom će biti moguće i produžiti njihov boravak.

„Došli smo u Hrvatsku kao misionari kako bismo nastavili suradnju između Hrvatske i Benina, koju je započela Hrvatska poslavši u Benin svoje misionare vlč. Franju i vlč Antuna. Ovdje se dobro osjećamo i lijepo su nas dočekali i primili. Željeli bismo što prije naučiti jezik i što bolje upoznati kulturu. Crkva je jedna.Najprije su Europljani došli k nama, a sada mi Afrikanci evangeliziramo Europljane. Moglo bi se reći da je to jedan paradoks, ali nije – to samo pokazuje jedinstvo Crkve, iako je ona u sebi vrlo različita“, istaknuli su svećenici iz Benina na službi u Hrvatskoj naglasivši kako su njihovoj mjesnoj Crkvi još uvijek potrebni europski misionari.  

„Žetva je velika, a radnika je uvijek malo. Crkva je uvijek (u svojoj naravi) misijska. Nikad nećemo imati dovoljno svećenika misionara. Mi doista možemo ići prema Europi, ali Europa mora i dalje nastaviti raditi kod nas u Africi. Koliko god nam nedostajalo, uvijek možemo nešto dati. Davati u Božjem smislu ne znači davati ono čega imaš previše, nego davati upravo ono što nemaš“, poručio je na kraju vlč. Leon.

Slati na školovanje

Svećenike iz Benina pitali smo i kakva je perspektiva Crkve u njihovoj domovini. „Budućnost je svijetla ako slijedimo nadahnuće Duha Svetoga. Ona je ljudsko i božansko djelo i treba ju takvom promatrati. Ne možemo djelovati samo svojim snagama, ako nas Bog ne vodi, onda to ne ide dobro. Ako promatramo situaciju u našoj biskupiji Porto-Novo, problem je u tome što nemamo razvijeno gospodarstvo – ne obrađujemo zemlju. Crkva smatra da trebamo imati farme na kojima bi naučili proizvoditi hranu i uzdržavati ljude. Potrebno je ulagati u poljoprivredne škole u kojima bi se učilo kako obrađivati i najbolje iskorištavati zemlju“, smatra vlč. Leon, a vlč. Robert govori da to što biskupi što šalju svećenike na školovanje izvan Benina ne bi trebalo biti isključivo na području teologije i duhovnosti. „Trebalo bi slati i druge koji bi učili zanate i konkretna znanja, koji bi pomogli državi kada bi se vratili. Ne možemo učiti samo o duhovnosti. Zašto svećenici ne bi učili i o poljoprivredi? Iako se na prvi pogled čini da su to discipline koje nemaju veze s duhovnošću, njihova vrijednost je praktična i značajna za razvoj društva. Zašto svećenici ne bi postali stručnjaci i na tom području?“ mišljenja je vlč. Robert.