Pet, 07. Kolovoz 2020. 11:09
U srpanjskom broju "Radosne vijesti" je i pismo iz Albanije koje potpisuje s. Jeronima Juroš, misionarka, članica Družbe Kćeri Božje ljubavi, koja se, između ostalog, osvrnula i na posljedice razorna potresa koji je ovu zemlju pogodio 26. studenog 2019., te je uputila i apel za nabavku novog vozila koje je njihovoj misionarskoj zajednici prijeko potrebno…
Piše: s. Jeronima Juroš/ KT
Redovnice Družbe Kćeri Božje ljubavi došle su u Albaniju 1992. Prvu zajednicu otvorile smo u Lacu gdje sam ja još uvijek. Kad smo došle, bilo je veliko siromaštvo, kako materijalno, tako i duhovno. Živjele smo u jednome starom franjevačkom samostanu i radile smo zajedno s franjevcima. Suradnja je bila iznimno dobra. I danas imamo dobru suradnju, iako su se mnoge prilike promijenile…
Bogati bogatiji, siromašni siromašniji
Kako je vrijeme prolazilo, javljala su se nova zvanja, pa se i zajednica širila. Sada imamo četiri zajednice i jednu filijalu. U dvjema zajednicama imamo internate za studentice, a u drugim dvjema vodimo vrtiće. U Lacu imamo i tečajeve za djevojke i mlade majke (šivanje, informatika i učenje jezika za djecu) te vodimo kuhinju za siromašnu djecu i starije osobe koje žive same. Uz pomoć dobročinitelja pomažemo i siromašnim studentima da mogu završiti fakultet i da se mogu brinuti za sebe i roditelje. Istina, situacija se u Albaniji promijenila, ali treba reći da su u ovih 28 godina bogati postali bogatiji, a siromašni još siromašniji, nažalost. U početku, kad smo došle, mogle smo dobiti i financijsku pomoć za izgradnju samostana, vrtića, škola i ambulanti, ali danas je to gotovo nemoguće…
Niz razornih potresa
Također, našu zajednicu u Lacu i Tirani prošle je godine 26. studenoga pogodio razoran potres magnitude 6,4 po Richteru, čiji je epicentar bio između Drača i Tirane, na 10 kilometara dubine. Bio je to najjači potres koji je pogodio Albaniju u posljednjih 40 godina. Poginula je 51 osoba, a oko 3 000 ih je bilo ozlijeđeno. Nakon prvog potresa u iduća 24 sata zabilježeno je više od 1 300 naknadnih, od kojih su četiri bila jača od pet, a njih 18 između četiri i pet stupnjeva po Richteru. Još uvijek se potresi često osjete, ali se čovjek nekako navikne. No, uvijek se osjećamo nelagodno. Potres u Zagrebu podsjetio nas je na sve što smo i mi prošli. Naša kuća, vrtić, crkva i župni ured bili su oštećeni, ali smo ih nekako popravili, pa ih možemo uporabljivati. U samom gradu srušeno je 30 velikih zgrada, a svaka od njih ima 30 stanova. Također je velik broj privatnih kuća oštećen ili posve uništen. Ostali smo, nažalost, bez dviju škola i bolnice.
Mnogi još uvijek žive pod šatorima i život im je veoma težak – zimi je hladno, ljeti vruće, a higijena je na vrlo niskoj razini. U crkvenom dvorištu, u dvama šatorima i garaži žive četiri obitelji. U suradnji sa župnikom pokušavamo im malo ublažiti boli, ali to je sve kao kap vode u moru. Budući da redovito vodimo kuhinju za siromašnu djecu, omogućujemo tri topla obroka dnevno i tim obiteljima. Ljudi moraju jesti, ali nemoguće je svima pomoći. Ljudima je veoma teško.
Država im je obećala nešto izgraditi, ali to ide polako, a ova pandemija blokirala je sve radove koji su započeti. Sve je stalo, granice su se zatvorile. Mnogi iz Albanije znali su u proljeće i najesen ići u Grčku malo raditi, da si financijski olakšaju život, no to je ove godine propalo. Ljudi zdvajaju pred budućnošću.
Potreban nam je auto
Trenutačno nam je za zajednicu u Gruda Reu, gdje žive tri sestre koje vode vrtić i rade u župi te održavaju susrete za djevojke i mlade majke, veoma potrebno vozilo. To je selo kamo su se ljudi poslije komunizma doselili s planina i još se uvijek doseljavaju. Zajednica je udaljena šest kilometara od Skadra i sve što je potrebno za župu i djecu moraju nabaviti u Skadru. Sadašnji auto star je već 15 godina i više je kod majstora nego kod kuće. Bio je „vjeran“ i vozio nas je po ovim kaldrmama, ali danas je toliko istrošen da nema više šanse da prođe na registraciji. Bio je „Katica za sve“, ali ne može dalje. Gotovo svaki mjesec moramo ga popravljati i više tako ne ide. Pomozite nam da bismo pomogli drugima! Znam da i vi imate velike potrebe, ali ponizno molimo.
Ovim putem htjela bih zahvaliti vama u Papinskim misijskim djelima, kao i svim dobročiniteljima misija za sve što činite za nas misionare. Bog vas nagradio za svako dobro djelo! U našim ste molitvama svaki dan, ali se i ja preporučam u vaše jer bez molitve ništa ne možemo učiniti.