Haiti

Proslavljen patron Azila (kuće za siromahe) na Haitiju


Utorak, 8. ožujka bio je posebno radostan dan za siromahe u Petit Goâveu na Haitiju, gdje djeluju naše misionarke s. Ana Uložnik i s. Liberija Filipović, SMI, jer se toga dana slavio patron njihova Azila (kuće za siromahe), Sv. Ivan od Boga.

Od kad su sestre Služavke Maloga Isusa preuzele brigu za Azil, od tada se i počeo slaviti patron te su tog dana siromasi na poseban način u središtu događaja.

Tjelesna i duhovna okrjepa
Uz štićenike Azila dan su s njima proveli i drugi siromasi s ulice. Zajednički su se molili Bogu, zahvalili za sve milosti i darove, te zazvali Božji blagoslov na svečani ručak kojeg su pripremili zajedno sa suradnicima i volonterima. Sreća ovih miljenika Božjih ne da se opisati riječima. Bili su posebno sretni jer su i sestre s njima ručale, ne zbog samog ručka nego više zbog pažnje i brige sestara misionarki.

Nakon tjelesne okrijepe, poslije podne uslijedila je i duhovna okrjepa. Pristigli vjernici su vrijeme do početka sv. mise proveli u druženju sa siromasima i molitvi. Vlč. Savio Esterne, župni vikar župe Petit Goâve predslavio je misu, te je potaknuo nazočne da slijede primjer Sv. Ivana od Boga, da poput njega ljube Boga i služe mu kroz sve ljude koje susreću, a napose siromahe, nevoljnike, beskućnike i bolesnike.

Grupa Kiwo je svojim lijepim pjevanjem uveličala liturgijsko slavlje, a na kraju je s. Ana pozdravila okupljene, te zahvalila svima na podršci i suradnji.

"Lijepo je živjeti tamo gdje te vole"
Patron Azila okupio je velik broj vjernika koji su došli podijeliti radost svečanog dana. Štićenici su bili jako sretni jer im se pridružio veliki broj župljana na slavlju.
Nakon mise svi su se počastili kolačem i bezalkoholnim pićem kojeg je darovala jedna obitelj. Vjernici vole sestre i cijene njihov rad sa siromasima, te ih s onim malo što imaju podržavaju u njihovoj brizi za najpotrebitije.


Azil je ranije bio mjesto gdje su ljudi dolazili s tugom u srcu, jer su siromasi živjeli u lošim uvjetima, a danas je postao privlačna oaza zbog urednosti i brige o siromasima. Ljudi dolaze s punim srcem radosti jer vide da su siromasi sada zadovoljni i radosni, te da se osjećaju voljenim i prihvaćenim.
„Bogu smo neizmjerno zahvalne da možemo ovim miljenicima Božjim pokazati Božju ljubav i brigu za njih tako da se i oni osjećaju kao ljubljena djeca Božja. Ništa ovo ne bismo mogli da nas Providnost nije obdarila preko žrtve i odricanja naših sestara, Prijatelja Maloga Isusa, prijatelja i dobročinitelja.
Sve gore napisano možemo potvrditi ovom anegdotom. Beonit, štićenik Azila, sav sretan nam priča kako je sjedio među ljudima koji su razgovarali o tome kako su sestre lijepo uredile Azil, i kako se sada siromahe ne može ni prepoznati jer više nisu neuredni i neishranjeni. Pitali su se gdje sada sjede siromasi koji žive u Azilu, a da nisu znali da jedan upravo sjedi među njima. Benoit nam je rekao: 'Sestre, tako sam sretan što sam sa vama ovdje i što ste nam stvorili tako lijepe uvijete života. Nisam se htio odmah 'odati' tim ljudima kako bi čuo što sve kažu o nama i vama. Lijepo je živjeti tamo gdje te vole. Hvala vam na Vašoj ljubavi.' Neka je sve na veću slavu Božju“, poručile su u svom javljaju misionarke s Haitija.

J.P., KT