Piše: Josipa Prskalo

Kako nam je kazala, ona i njezina susestra iz misije na Haitiju, gdje su otišle 2014., s. Liberija Filipović prvotno su planirale doći u BiH na njihov Provincijalni kapitul koji je trebao biti u svibnju, ali je zbog pandemije koronavirusa održan u lipnju. No, i granice Haitija bile su zatvorene od 20. ožujka do 1. srpnja, tako da su i svi letovi u tom vremenu bili otkazani, te je s. Ana tek 6. kolovoza stigla najprije u Hrvatsku kako bi izradila putovnicu.

Godišnji odmor koji to nije
Tako je po dolasku preventivno do testiranja, zbog svojih sestara, bila u samoizolaciji. Nakon osam dana je testirana, te je, Bogu hvala, test bio negativan. I tek je tada krenula među ljude, što bismo rekli. U BiH je stigla 19. kolovoza. Opisala nam je i kako je izgledalo samo putovanje u novonastaloj situaciji. „Bilo je zaista komplicirano zbog stalnih otkazivanja dogovorenih letova i strogih uvjeta poput mjerenja temperature, nošenja maske tijekom cijeloga puta, držanje razmaka među putnicima, testiranja na koronavirus. U Božje ruke sam predala ovo putovanje jer jedino nas On može zaštititi od svega. Bogu hvala, dolazak je prošao dobro, a nadam se da će i povratak biti bez problema, kojeg planiram 13. rujna“, rekla je misionarka koja kaže kako se ovaj njezin dolazak baš i ne može nazvati klasičnim godišnjim odmorom budući da jeovdje zbog izrade dokumenta, a i kretanje je „ograničeno“ zbog koronavirusa, pa vrijeme uglavnom provodi u svojoj redovničkoj zajednici i u posjetu roditeljima. „Izbjegavam druženja zbog sebe, ali i drugih. Nažalost, ova pandemija mi, kao i svima, svakodnevno mijenja planove i moram se prilagođavati trenutnoj situaciji“, dodala je.

Promjene
U nastavku je kazala kako joj je teško s obzirom na pandemiju koronavirusa usporediti situaciju na Haitiju sa situacijom u ovom dijelu Europe. „Bogu hvala, koronavirus nas nije jako zahvatio. Trenutno je oko 8 200 registriranih oboljelih od koronavirusa u odnosu na 11 milijuna stanovnika i teške uvjete života, ali samo dragi Bog zna koliko je stvarno zaraženih. Znate da se na Haitiju sve zdravstvene usluge plaćaju i kako je zdravstveni sustav nerazvijen, pa ljudi zbog nedostatka financijskih sredstava ni ne odlaze liječniku. Pojavom prvih oboljelih zatvorile su se granice i sva okupljanja svedena su na 10 osoba. Na Haitiju i mogućnost samoizolacije je teško ostvariva jer većina pučanstva živi u skučenim prostorima, bez hrane, struje i vode… No, sve to povećalo je problem gladi. 'Mali biznisi' – trgovinice pomoću kojih pučanstvo tamo nešto malo zaradi, bile su zbog pandemije zatvorene, pa su ljudi ostali i bez ono malo mizerne zarade s kojom su preživljavali s jednim obrokom dnevno“, dočarala je misionarka Uložnik dodavši kako je pandemija uvelike i štošta promijenila. Poglavito je pospješila već postojeće siromaštvo i neimaštinu.

One se u misiji trude poštovati sve propisane restrikcije, te su potrebitima o kojima brinu u Azilu (kuća za siromahe u kojoj živi njih 30) objasnile da ne smiju izlaziti izvan dvorišta i ne mogu primati posjete zbog opasnosti od zaraze, i oni su to lijepo prihvatili. Siromahe koji su im svakodnevno dolazili na ručak opskrbljuju malim, ali čestim donacijama hrane, higijenskih potrepština i lijekova. 

Radost s otvorenjem crkava
Posebno je zahvalna, kako je istaknula, da ih Božja providnost nije zaboravila ni u vrijeme pandemije, te su uvijek imali dovoljno hrane i lijekova za one o kojima brinu.

No, ono što je tamošnjem narodu, koji jedinu sigurnu utjehu nalazi u Crkvi, teško palo jesu upravo mise bez naroda. Tako nisu mogli biti nazočni ni klanjanjima četvrtkom, ni pobožnostima prvih petaka. Ali mjesni župnik se pobrinuo da putem župskog radija mogu svakodnevno slušati sv. misu i na taj način biti duhovno povezani sa župom. Tako je, kada su se crkve ponovno otvorile, nastalo veliko veselje među vjernicima.

Rastavek
Ono što nas je posebno razveselilo jest da su sestre – u mjestu Petit Gove, gdje od studenog 2018. misijski djeluju u službi siromaha – kupile komad zemlje na kojemu planiraju najprije napraviti kuću za njihovu zajednicu Služavki Maloga Isusa, a zatim, uz Božju pomoć, izgraditi i internat u koji bi primale siromašne djevojčice i omogućile im školovanje i kvalitetniju formaciju. Kako kaže, već su izradile i idejni projekt internata. „S obzirom da župa pokriva brdska i planinska područja u kojima veći broj djece kasno kreće u školu ili nikada ne krene, zaključile smo da bi internat bio dobro rješenje za potrebe toga mjesta. Razlozi su raznoliki: velika udaljenost škole (i do tri sata hoda), nedostatak hrane i vode, roditelji se bave poljoprivredom i brinu o životinjama koje su im jako važne u kućanstvu, tako da djecu ne mogu pratiti u školu, rane trudnoće djevojčica… Osim toga i veliki broj obitelji svoju djecu šalje kod dobrostojećih obitelji ili rodbine u grad kako bi im služila, te za uzvrat dobila hranu, spavanje i školovanje. Nažalost, većina te djece umjesto školovanja koje je glavni razlog odlaska od kuće, dožive u obitelji u koju su došli teško psihičko i fizičko maltretiranje. Ta moderna vrsta ropstva je nazvana restavek. Mi bismo ih stoga u internat primale već u dobi od četiri godine i tako prevenirale rast broja djece restavek kojemu su osobito izložene djevojčice“, obrazložila je naša sugovornica.

Pripreme za gradnju
Spomenimoda sestre trenutno privremeno žive u haićanskoj zajednici sestara Kćeri Mudrosti koje su ih s velikom ljubavlju ugostile i udomile u svojoj kući, na čemu su im jako zahvalne. „Ovo nam je jedno lijepo i obogaćujuće iskustvo. Živeći s njima, pomogle su nam puno toga naučiti o njihovu mentalitetu što će nam olakšati naš daljnji misijski apostolat. Također, uz koronu sad nam je najveći izazov početak radova na našem zemljištu. Najprije slijedi ograđivanje parcele velikim zidovima zbog zaštite od kriminala i lopova, zatim gradnja... Sve to sada ide daleko sporije, a nažalost i cijene svega neprestano rastu. Unatoč svemu, uzdamo se u Božju pomoć jer vjerujemo da Bog svojih nikad ne zaboravlja“, posvjedočila je misionarka Ana.

Ovu prigodu iskoristila je zahvaliti Papinskim misijskim djelima u BiH i Hrvatskoj, sestrama SMI i Prijateljima Malog Isusa, te svim prijateljima i dobročiniteljima misija. „Hvala od srca na svim vašim darovima i molitvenoj podršci. Želim zahvaliti svima koji su zajedno s našim sestrama i Prijateljima Maloga Isusa sudjelovali u prikupljanju sredstava za izgradnju kapelice u mjestu Beatrice, župa Petit Goave. Dok svima, zajedno sa s. Liberijom, od srca zahvaljujem za vašu materijalnu pomoć, još više vam preporučam da nas pratite molitvom kako bismo što bolje izvršile svoje misijsko poslanje u ovoj siromašnoj zemlji Haitiju. Bez pomoći 'odozgo' nemoguće nam je služiti radosno i zanosno, predano i zauzeto, a baš to je potrebito da, kao misionarke, uz vašu i Božju pomoć možemo činiti djela ljubavi i milosrđa. Čuvajmo se koronavirusa i čuvajmo jedni druge“, poručila je na kraju misionarka s. Ana Uložnik koja je, nadamo se, uspjela i našim čitateljima približiti situaciju u ovoj najsiromašnijoj zemlji na zapadnoj hemisferi.