U njoj, don Danko HKM-u piše kako je "taj mali nevidljivi crvić koronavirus opustošio ulice glavnog grada Ruande, strpao sve ljude u kuće, kućerke ili iznajmljene stanove – ovisi što tko ima... Naredba je takva od državnih i crkvenih vlasti – svi u kuće".

Posebno je opisao koliko mu nedostaju vjernici u crkvi... "Naša draga, lijepa crkva Marije Pomoćnice – posvećena prije dvije godine – zjapi prazna. Ja, i ponekad neki od moje subraće, jedini smo posjetioci u njoj. Teško mi je bez ljudi. Gdje su naši dobri vjernici? Gledam Isusa u svetohraništu, gledam na veliko raspelo iz oltara, onda gledam lijepi kip Marije Pomoćnice s jedne strane oltara i Don Bosca s druge strane. Znam da je iznad svih on Stvoritelj i naš Otac, ta On je stvorio u jedinstvo Presvetog Trojstva ovaj predivni svijet, sva ta čudovita stvorenja – i na kraju čovjeka – nas ljude", podsjetio je don Danko.

Zašto?
Zapitao se, dakako, onom misionarskom brigom, koju već godinama gaji za tamošnji narod: kako im je jadnim zatvorenim, bez potrebite hrane? "Pitam najprije Njega – zašto Oče sve ovo, da je jedan mali nevidljivi crvić ispraznio našu crkvu (...) Pa pitam Isusa u svetohraništu: O, Isuse, zašto si dopustio da Tvoj dom bude prazan, zar je mali crvić, zvani Korona, jači od Tebe? Zašto je Tvoj lijepi dom prazan, nema nikog da Ti se moli niti Ti pjeva predivne pjesme? Gledam Mariju u tom kipu, pa je pitam – Ti si Majka našeg Spasitelja, Ti si zajedno s njime trpjela pod križem i postala naša Majka – zašto, moćna Majko, zašto je Tvoj lijepi dom prazan, nema nikog da Ti se moli niti Ti pjeva predivne pjesme? Gledam Sv. Ivana Bosca na kipu s druge strane, s jednim dječakom i jednom djevojčicom, pitam ga: ti prijatelju mladeži, vidiš li nas – tvoje sinove salezijance – nema nijednog djeteta, nema nijednog dječaka niti djevojčice, niti u školi niti na dvorištu, niti u crkvi!", izrazio je svoj žal jedan od najstarijih misionara Crkve u Hrvata.

Bez mogućnosti online i TV prijenosa sv. misa
Nadovezao se kako su sve škole zatvorene, te da su učenici iz doma morali poći svojim kućama, evo već treći tjedan. "Niti siromašna djeca oratorija ne smiju više dolaziti u naše dvorište. Mi, misionari u Africi nemamo mogućnosti emitirati misu ili vjerske emisije. Ovdje u Ruandi nema mogućnosti kao u Europi, prijenos preko televizije ili YouTubea, tko će siromasima dati te skupe instrumente – kad bi im netko i poklonio nemaju ih gdje staviti… Jedina sreća onima koji imaju radio, mogu barem slušati Radio Mariju.

Čitam preko interneta, jer novine više ne dolaze, kako je cijeli svijet u velikom strahu. Taj mali crvić ubija ljude na tisuće, već je prošlo milijun ljudi. Mnogi strašno trpe ili žale za svojim dragima. Iz Azije prešla ta pošast u Europu, pa u Ameriku, stiže i k nama u Afriku. Čak je napala i vladare ovoga svijeta. Zato sve te mjere obrane, u svim zemljama svijeta – pa i kod nas u Ruandi – prema staroj mudrosti: U bijegu je spas! Zasada se govori o stotinjak oboljelih kod nas od virusa, ali tko zna koliko ih je stvarno, jer nije lako doći do testiranja", napisao je don Danko, izrazivši svoju zabrinutost.

Ako potraje - mnogi će umrijeti od gladi
Na kraju se dotaknuo još jedne bolne teme: gladi. "Ljudi nam telefoniraju iz okolice i  naše filijale, kao i iz cijele Ruande, šalju poruke – pomognite, nemamo što jesti. Siromasima je ovdje strašno biti zatvoren u kući. Zaliha nema. Ne mogu nigdje na nadnicu nešto zaraditi, te imati nešto dati djeci za jesti. Mi smo nabavili ovdje nešto graha, riže, kukuruznoga brašna, tko bi svima mogao dati? Svi ne mogu doći. Koji imaju telefon, šaljemo im malo novaca da nabave hrane negdje u blizini. Ali, ako tako dulje potraje, mnogi će umrijeti od gladi, prije nego taj kobni virus dođe k njima. A onda kad stigne lako će ih slabe, izgladnjele imati kao žrtve…

"Smiluj nam se dobri Bože! U toj molitvi želim vam sretan Uskrs!", poručio je na kraju svoje poruke don Danko Litrić, dugogodišnji misionar u Ruandi.

J.P., KT