S. Roberta već je održala slične video konferencije s nacionalnim ravnateljima drugih kontinenata, te je već u najavi ovih virtualnih susreta po kontinentima kazala kako joj je cilj saznati što više o stanju Papinskog misijskog djela svetog Djetinjstva u pojedinoj zemlji.

Tako je predložila da svaki nacionalni ravnatelj u desetak minuta koje ima na raspolaganju ukratko prikaže stanje u kojem se nalazi ovo Papinsko misijsko djelo.

Ključni problemi
Nakon kratkog pozdrava kojeg je uputila okupljenim ravnateljima i predstavnicima nacionalnih uprava izrazila je žalost što se, zbog pandemije koronavirusa, evo već skoro godinu i pol komunicira i surađuje na ovaj način, ali i radost jer je većina nacionalnih uprava iskoristila digitalne mogućnosti rada i suradnje da je ovo djelo i u ovako složenom vremenu bilo prisutno u svijetu te izvršavalo svoje poslanje.

Nakon pozdrava, zahvala i uvodnih riječi svaki nacionalni ravnatelj prikazao je realno stanje u svojoj upravi s obzirom na suradnju s lokalnom Crkvom, društvenom zajednicom, izazovima u vremenu pandemije te projektima s posebnim naglaskom na budućnost.

Nacionalni ravnatelj Papinskih misijskih djela BiH mons. Luka Tunjić u svom izlaganju podsjetio je na dvije važne stvari kako bi se što bolje moglo razumjeti djelovanje ovog važnog misijskog djela u BiH.

Kao prvo istaknuo je to da je BiH do unatrag 20 godina i sama bila pod skrbi Kongregacije za evangelizaciju naroda što mnogima čak i danas može zvučati da je BiH misijska zemlja te da joj je treba pomagati. Takav stav sugerira pastoral bez posebnih misijskog djelovanja i misijskih projekata što otežava uključivanje svih uzrasta vjernika u misijsku animaciju, poglavito djece koja su specifikum ovog misijskog djela.

„Druga važna stvar je protekli krvavi rat koji je za posljedicu imao protjerivanje vjernika sa svojih ognjišta. Skoro polovica hrvatskog naroda je protjerana ili odselila nakon rata zbog političkih i ekonomskih razloga. Budući da se ova nestabilnost u zemlji ne smiruje i danas mlade osobe, ali i mlade obitelji s djecom sele u zapadne zemlje. Sve ovo ima za posljedicu da skoro trećina župa u BiH nema niti jedno dijete, skoro trećina župa ima od jedno do 20 djece, a ostala trećina župa 20 i više djece.  Nažalost, ovu činjenicu je važno spomenuti jer je geslo ovoga djela: Djeca pomažu djeci, odnosno misijski pastoral djece“, kazao je mons. Tunjić te podsjetio i na veliku nezaposlenost i da su prosječne plaće i mirovine, u odnosu na zapadne zemlje, prilično skromne.

Posijati misijsko zrno...
No ipak, kako je kazao u nastavku, ovi podatci ne znače kako se ništa nije radilo i da je nemoguće razvijati misijski pastoral po župama i u školama te širiti i produbljivati misijsku svijest.

Bez obzira što ima župa koje nemaju djece ili ih imaju mali broj svake se godine pripremaju animacijski materijali za dan Djela svetog Djetinjstva koji se slavi na svetkovinu Bogojavljenja. U sklopu tih materijala je bogata brošura koja ima raznovrsne sadržaje za djecu i mlade te one koji s njima rade. Sastavni dio ovih materijala je i adventski kalendar koji je posebno osmišljen i priprema djecu za Božić i Bogojavljenje. Nudi im svaki dan po jedan poticaj, žrtvu, molitvu... Svake godine se obradi po jedna misijska zemlja i u društvu s dječakom ili djevojčicom iz te zemlje djeca u BiH mogu se upoznati s odrastanjem i životom djece u toj zemlji s posebnim naglaskom na školu i vjeru. Također, mons. Luka je dodao i kako se izradi karta te zemlje s 15 njezinih zanimljivosti. „Dobar je ovo način da djeca iz naših župa mogu upoznati život svojih vršnjaka i vršnjakinja, usporediti sa svojim mogućnostima što neminovno stvara osjećaj zahvalnosti, suosjećanja i solidarnosti. U misijskom radu s djecom neizostavne su misijske kasice po župama koje se podijele prije došašća i korizme. To je dobar način odricanja, žrtve i pomaganja djeci u misijama jer ako se misijsko zrno ne posije već kod djece teško će poslije donijeti ploda. Veseli i činjenica da neke župe imaju misijske sekcije koje pomažu župnicima u različitim misijskim akcijama i projektima. Uz to, i sve je više župa koje tijekom godine organiziraju misijske akcije koje pomalo postaju praksa u njima“, napomenuo je nacionalni ravnatelj PMD-a BiH te  spomenuo i suradnju s biskupijskim odgojnim ustanovama i posjete određenim centrima i uredima, a posebno Katoličkim školskim centrima. Nažalost u vrijeme pandemije koronavirusa tih posjeta nije bilo što će trebati intenzivirati u naredno vrijeme.

Planovi
Također je spomenuo i misijsku akciju maslinove grančice u kojoj sudjeluje veliki broj djece. Za buduće djelovanje je rekao kako uz postojeće misijske projekte i akcije treba dati važnost posjetima župama i školama. Kroz video prezentacije i film djeci se može na vrlo razumljiv način govoriti o evangelizaciji, misijama i kako oni mogu biti mali misionari u svojim sredinama.

Naime, ovo misijsko djelo već je obrađeno u knjižici kao slikovnici koja nosi naslov Tamo gdje ima bezbroj čuda. „Svaka župa je dobila tu knjižicu ali smo odlučili pripremiti ju i kao dramski komad, kao igrokaz i snimiti te kod posjeta župama i školama prikazati djeci. Isti film i režiju ponudit ćemo i župnicima da mogu pripremiti sa svojom djecom. Neiscrpne su mogućnosti rada s djecom. Cilj nam je ne stvarati poseban misijski pastoral u župi nego misijski pastoral, misijske akcije, projekte i događanja ugraditi u redoviti župni pastoral s djecom. Djeca su potencijal Crkve i društva koji nije dovoljno iskorišten. Svojom svakodnevnom kratkom molitvom i svaki tjedan samo s jednim novčićem djeca mogu napraviti čuda. Njihovim zalaganjem u IXX. i XX. stoljeću ta čuda su postala stvarnost jer su napravljene tisuće škola, dispanzera, bolnica, bunara za vodu... Milijuni djece su završili školovanje i sami postali misionari u svojim župama i sredinama. Davno je rekao naš narod da se dobro dobrim vraća, a crkveni dokumenti dodaju da se ljubav uvećava kad se dijeli. Tako zrije i raste i naša vjera“, poručio je na kraju svog izlaganja mons. Tunjić.

J.P., KT