13. listopada

Živa krunica, meditirajući o veličini zazivanih osoba


Tijekom misijskog mjeseca listopada, Papinska misijska unija i Papinska misijska djela odlučili su objavili niz razmišljanja o Pauline Jaricot, utemeljiteljici Papinskog misijskog djela za širenje vjere.

Niz razmišljanja naslovljen Upoznati Pauline Mariu Jaricot i meditirati o misijama Crkve podijeljen je po danima – jedno razmišljanje za svaki dan u listopadu, a tekstove na hrvatskom jeziku pripremila su Papinska misijska djela BiH.

Zazivi
Druga korisna metoda za recitiranje Žive krunice, inspirirana Svetim Ignacijem Loyolskim, sastoji se u razmišljanju o veličini zazivanih ljudi. To je neka vrsta kontemplacije. „U svakom Otajstvu našeg Gospodina postoje ljudi, riječi i djela; uzeti u obzir te ljude, slušati te riječi, pažljivo promatrati te radnje kako bi misterij bio prisutan i koristan, onoliko koliko je to moguće, to je ono što se naziva kontemplacijom“ (Pauline Jaricot, Le Rosaire vivant, op. a., str. 96). „Pretpostavimo da smo napravili neki važan projekt ili da nas je netko povrijedio tijekom sastanka ili rasprave ili da nam je netko čestitao nakon nekog našeg uspjeha. Zamislimo ljude koji bi nam mogli pomoći u realizaciji našeg projekta, one koji mogu postaviti prepreke na putu, one koji će mi reći da zaslužujem pohvale, pljesak i poštovanje, ali i one koji će jednostavno ponuditi laskave i nježne pohvale... Mogu zamisliti svoj osjećaj boli ili užitka, način na koji će mi se srce radovati ili biti povrijeđeno, zadovoljstvo koje mogu osjetiti pri ostvarenju prijateljstva, kada dobijem bilo kakvu pomoć ili, naprotiv, osjećaj osvete koji me može prožeti...“ (Pauline Jaricot, Le Rosaire vivant, op. cit., str. 97). Nadahnuti se možemo iz otajstava navještenja i iz bičevanja. To je prije svega pitanje meditiranja o veličini ljudi kojima se obraćamo kako bismo postali svjesni svojih ograničenja - Paulina govori o nedostojnosti - i o važnosti spasenja koje nam se nudi.

Prisutnost Riječi
Uranjajući u otajstvo Navještenja, stavljamo se u prisutnost Riječi koja je postala tijelom, od Marije, od arkanđela Gabrijela. Možemo istaknuti njihovu veličinu i svetost, koja je u suprotnosti s našom malenošću, s našim nesavršenostima, našim grijesima i našom nesklonošću da idemo putem svetosti. „Oče moj, rekla sam recitirajući Oče naš, ne mogavši slaviti svoje ime na način koji bi Ti mogao biti ugodan, primi slavu kojom utjelovljena Riječ Tebe časti i ona koja se definira kao Tvoja Sluškinja, iako je uzvišena u rang Majke Božje! Konačno, neka se moje srce i srca svih ljudi, toliko dugo buntovnih, tako dugo Tebi tuđih, predaju, približe se, osvojeni ogromnom ljubavlju koju nam Tvoj Sin pokazuje u svom utjelovljenju“ (Pauline Jaricot, Le Rosaire vivant , op.cit., str. 87-88). Meditacija također može istaknuti Božju volju, koju Paulina predstavlja „tako dobrom, tako svetom i beskrajno dražom od moje volje; moju volju, koju sam nažalost, unatoč svojoj iskvarenosti i zlobi, i zbog najočiglednijeg nedjela, toliko često sam preferirala naspram Tvoje volje. Oprosti mi, Gospodine, oprosti mi, jer nalazim tako slatku sigurnost u ovoj tajni“ (Pauline Jaricot, Le Rosaire vivant, navedeno djelo, str. 88).

Kruh života
Razmišljajući o „daj nam danas kruh naš svagdanji“, možemo se sjetiti kruha života, euharistije, Gospodina Isusa koji se ponižava i „plaćene cijene“ za naše spasenje. Može se uspostaviti poveznica sa zahtjevom za oproštenje: oprosti nama duge naše. Može se pomisliti i na beskrajnu Božju ljubav, očitovanu u Čovjeku-Bogu, koju svaki kršćanin može opaziti u različitim trenucima svog života. Razmišljanje o otajstvu bičevanja prilika je za razmišljanje o patnji koju je Isus pretrpio tijekom svoje muke, ali i o boli svoje majke pred tolikom okrutnošću i pustoši. Bičevanjem se proliva krv sina Marijina. Kako ne misliti na Marijine suze kad vidi način na koji se ponašaju prema njezinu sinu? Više nije dijete u kolijevci, taj Isus koji vas „miluje svojim božanskim rukama, opija vas svojim utjehama i čini da zrake njegove slave zasjaju u vašim očima...“; to je Isus ogoljen, izmrcvaren, pretučen štapovima, uronjen u vlastitu krv... Što je učinio? Mora li ići tako daleko da bi nam dao nadu, oprost i spas? Reći Zdravo Marijo znači spojiti svoje suze sa suzama Spasiteljeve majke, zatražiti njegovu milost u ime grešnika i svih nasilnih i zlih ljudi. „Milosti puna... uslišit ćeš me, a jadno stanje u kojem vidiš svog Sina kako se žrtvuje da me spasi, može samo potaknuti tvoje najdublje milosrđe; sa mnom, s Isusom, viknut ćeš u nebo: milost, oproštenje; i tvojim zagovorom nebo će mi poslati oproštenje kome se nadam“ (Pauline Jaricot, Le Rosaire vivant, navedeno djelo, str. 89). Blagoslovljena ti među ženama... Da li su najbolnije patnje blagoslov? Jesmo li mi djeca suza i krvi? Moramo li roniti suze da bismo dobili spas, da bismo bili uslišeni? Je li potrebno da krv opere grešnika, očisti ga i regenerira, kako bi mogao biti obasut nebeskim blagoslovima? „Stoga su me Isus i Marija više privlačili svojom mukom, milosrđem i zahvalom, i što ih više blagoslivljam, više mi postaju instrumenti, izvori blagoslova“ (Pauline Jaricot, Le Rosaire vivant, op., str. 90).

I blagoslovljen plod utrobe tvoje Isus, „jer ako na trenutak mora proći kroz patnju, kroz bičevanje, kroz poniženja, doći će dan kad će doći, kada će počivati u beskrajnoj, vječnoj slavi. Tada će bogohuljenjima i prokletstvima zlih primiti pohvale, poštovanje i blagoslove cijeloga neba; njegovo će ime biti uzvišeno nad svim imenima; onda i tvoje, o majko moja, jer što si mu se više približavala na dan njegove propasti, to će te Isus više približiti k njemu u vječnosti svoje slave“ (Pauline Jaricot, Le Rosaire vivant, op. cit., str. 90). Je li svetost možda povezana s dijeljenjem tolike boli ljudi suočenih s nasiljem od strane drugih ljudi? Zahtjeva li svetost toliko velikodušnosti i junaštva, toliko postojanosti i vjernosti u nasljedovanju Isusa kamo god ide, osobito prema onima koji pate? Moli za nas grešnike sada... Dobra si toliko koliko i milosrdna, jer mi smo bili zli; još smo jadni. Moli za nas sada kako bismo bili vjerniji u davanju Gospodinu i tebi pripada slava  i pravedna zahvalnost. Učini da budemo puni povjerenja, smireni i puni nade u času naše smrti. Neka tako i bude.

M.P./ J.P., KT