PIŠE: dr. fra Luka Marković, Katolički tjednik

Nema sumnje da je Hamas, koji vlada Gazom, prije agresije Izraela na tu palestinsku enklavu izvršio teški zločin protiv civilnog stanovništva, pa ipak ono što se događa u Gazi – neopisivi zločin nad ženama i djecom – prelazi svaku mjeru.

Nije riječ samo o uobičajenoj reakciji države na teror, pa ni onoj starozavjetnoj „oko za oko zub za zub“, nego o užasnoj osvetničkoj reakciji, koja je do sada usmrtila desetke tisuća ljudi, među njima mnoštvo djece i žena.

Mir je jači od atomskog oružja

Takav destruktivni čin, nedostojan ljudskog stvorenja, bez obzira na ponašanja terorističkog Hamasa, ne smije ostati nezapažen i neosuđen. Zapravo, osuda tog barbarskog čina bi bila od koristi i za židovski narod u Izraelu, koji je okružen s oko 400 milijuna arapskih muslimana. Upravo bi ta činjenica trebala utjecati na razumniju politiku Izraelske vlade ukoliko želi dobro svojem narodu. Trebala bi potaknuti razumnije snage u samom Izraelu da se suprotstave nemilosrdnom osvetničkom pohodu na Gazu koji kod svakog normalnog čovjeka izaziva jezu.

Svako nasilje između Židova i Palestinaca (Arapa) ne samo da pogoršava odnose među njima, nego dovodi u pitanje i opstojnost države Izrael. Mir i izbjegavanje nasilja s obje strane otvorio bi prostor za međusobno sporazumijevanje i prestanak mržnje, ali i jamstvo da država Izrael ima budućnost. Postignuti dugotrajniji mir bi potaknuo međusobno uvažavanje ta dva srodna naroda. To bi bila jača garancija za opstanak Izraela od samog atomskog oružja.

Život bez nade i s nadom

Na što se misli, može se ponajbolje iščitati iz razgovora između njemačkog i židovskog novinara prije 20-ak godina. Na upit njemačkog kolege kakvo je stanje u Izraelu, odgovara ovaj da je uobičajeno, ali da nema nade. Njemački kolega odgovarajući na slično pitanje u odnosu na Njemačku kaže da je stanje loše, ali da ima nade. Dok Nijemac, razočaran lošim ekonomskim stanjem nakon ujedinjenja dviju njemačkih država, opisuje trenutno stanje društva, uvjeren da dolaze bolja vremena, promatra izraelski kolega kaotično stanje u Izraelu kao nešto normalno (uobičajeno), ali i bez nade u neku bolju budućnost.

Tako će i ostati ukoliko ne dođe do tektonskih promjena u razmišljanju Židova i Palestinaca. Današnje stanje u Izraelu i Gazi ukazuje upravo na to beznadno stanje bez ikakvih znakova koji bi upućivali na svjetliju budućnost.

Šutnja europske politike

Europa može oštrom kritikom ponašanja izraelske vlasti u Gazi pomoći ne samo Palestincima, nego i otvaranju prostora za svjetliju budućnost Izraela. Šutnja europske politike u odnosu na ono što se trenutno događa u Gazi, strah da se ne bude proglašen antisemitom, ne koristi nikome. Štoviše, to je prešutno podržavanje zločina, što bi se i samoj Europi moglo razbiti o glavu. Otvorenost i korektnost europske politike je upravo danas važna, jer je Amerika zahvaljujući Trumpu izgubila svaki osjećaj za realnost. Priča o stvaranju „turističkog raja“ u Gazi, što znači protjerivanje Palestinaca s tog područja, ne samo da je neumjesna i neozbiljna, nego i stvara još veće provalije između ta dva naroda. Razlog više za europske političare da se suprotstave takvim idejama, jer bi, ukoliko budu realizirane, otvorile prostor i drugim narodima da obezvrijede one slabije. Ukoliko ubrzo ne dođe do promjene prema Netanyahuovoj  politici, urušit će se vjerodostojnost europske politike, koja se tako rado poziva na ljudska prava, humanost i demokraciju. Razboritost, poštenje i iskrenost moraju biti snažniji u europskoj politici od straha da bude proglašena antisemitskom. Židovi, kao povijesni stradalnici, narod koji je prošao svoju kalvariju za vrijeme nacističke vladavine, morao bi imati više senzibiliteta za palestinske žrtve u Gazi.

Europa mora reagirati i zbog sebe

Nažalost, ne čuje se dovoljno jasno glas židovskih intelektualaca u svijetu, pa niti u Hrvatskoj i BiH. Dobiva se dojam da oni koji na svakom koraku vide antisemitizam, ne uočavaju zločine u Gazi. Europa, ukoliko želi biti vjerodostojna, mora reagirati, i to ne samo zbog brutalnosti Izraela u Gazi, nego i zbog želje da Izrael pronađe put za izmirenje s Palestincima (Arapima). Povijest nas uči da se nasiljem nije nikada uspostavio pravedni mir, pogotovo ne onaj dugotrajniji, jer nasilje stvara ozračje mržnje i želju za revanšizmom. Ukoliko se europska politika bude i dalje nezainteresirano odnosila prema onomu što se događa u Gazi, pojačat će se islamistički terorizam u Europi. Razlog za to leži ne samo u razočaranju Palestinca europskom politikom, nego i čitavog islamskog svijeta. Pripadnost islamskoj zajednici (umma), za razliku od pripadnosti kršćanskoj religiji, često je jači osjećaj od pripadnosti etničkoj grupi. Islam se može promatrati kao nadnacionalnu kategoriju koja povezuje sve pripadnike te religije. Utoliko se može s vremenom očekivati i bijes muslimana iz drugih država protiv ovakve nezainteresirane europske politike. Razlog više za ozbiljniju kritiku onoga što Izrael radi u Gazi.

Uostalom, na to poziva i pripadnost civilizaciji koja se tako rado poziva na ljudska prava. Svaki razuman čovjek će se složiti s tim da je trenutno važnije zauzimanje za prava Palestinaca nego pretjeranu liberalnu ideologiju, koja izbija tlo ispod nogu europskog čovjeka. Smješno je tako žustro se zauzimati da na zgradi Njemačkog parlamenta, ili bilo kojeg europskog, vijoriti LGBT zastava, a šutjeti o onomu što se događa u Gazi.