Hoće li u budućnosti biti Europe kakvu poznajemo?


Ako, srećom i ne dođe do sukoba svjetskih razmjera, ako Rusi i Ukrajinci postignu sporazum, kao i Izrael i Palestinci, ostaje otvorenim pitanje: Živimo li pri kraju zapadne kulture i civilizacije u Europi?

ilustracija: nedjelja.ba

ilustracija: nedjelja.ba

PIŠE: dr. fra Luka Marković, Katolički tjednik

Svojevremeno je poznati filozof Leibniz ustvrdio da živimo u najboljem mogućem svijetu. Voltaire mu je kontrirao tvrdnjom da živimo u vrlo brutalnom svijetu, prirodnih katastrofa i ljudske destrukcije. Hegelovoj linearnoj slici povijesti prema kojoj se svijet i pored svih devijacija kreće u pozitivnom smjeru, suprotstavio je filozof Oswald Spengler teoriju o kraju kultura i civilizacija. Prema njegovu mišljenju kulture su poput ljudskog organizma: imaju svoju mladost, zrelost i starost.

Ima li ili nema nade?

Propale su mnoge poznate kulture i civilizacije, kao što su babilonska, egipatska i antička. U duhu Spenglera čovjek bi danas s obzirom na stanje u svijetu, pogotovo ono u Europi, mogao postaviti pitanje: Hoće li neka druga kultura i civilizacija zamijeniti današnju zapadnu u Europi? Jedna od mojih knjiga eseja, koju je tiskao Glas Koncila (Zagreb, 2018.) nosi naslov Nije dobro, ali ima nade. Naslov je inspiriran svojevremenim razgovorom jednog izraelskog novinara s njemačkim kolegom. Pita Nijemac Izraelca kakvo je stanje u njegovoj domovini. Ovaj mu odgovara da nije loše, ali da nema nade. Na pitanje kolege iz Izraela kakvo je stanje u Njemačkoj, odgovara Nijemac da nije dobro, ali da ima nade. Izraelac vjerojatno misli na to kako je stanje u Izraelu uobičajeno, jer se navikao na sukobe između Izraela i Arapa (Palestinaca), dok s druge strane ne vidi sjajnu budućnost za Izrael s obzirom na silinu mržnje između ta dva naroda. Nijemac je razočaran ekonomskim stanjem nakon ujedinjenja dviju njemačkih država, ali je istovremeno uvjeren da će biti bolje, da za Njemačku ima nade. Zanimljivo bi bilo čuti što bi rekla obojica novinara danas analizirajući staje u svijetu i u Europi. Izraelac bi se vjerojatno osjetio potvrđenim u svojim razmišljanjima zbog sukoba u Gazi i moguće ratne eskalacije između Izraela i Irana, što bi moglo imati katastrofalne posljedice po čitav svijet. Nažalost, ni Nijemac – s obzirom na ono što se događa u Europi, pa i na globalnoj razini – ne bi gledao ružičasto na budućnost Njemačke i svijeta. Da mu je netko u to vrijeme rekao da će u Njemačkoj stranka poput AfD-a biti druga snaga u državi, proglasio bi ga vjerojatno neuračunljivim.

Zašto migranti dolaze iz islamskih zemelja?

Migracije u svijetu nisu u to vrijeme igrale tako značajnu ulogu kao danas, niti se njemačko i europsko društvo suočavalo s tako snažnim usponom rigidne desnice zbog migranata. Migranti koji dolaze uglavnom iz siromašnih islamskih zemalja teško se nose s liberalnom zapadnom ideologijom. Štoviše, neki od njih pokušavaju promijeniti zapadno, liberalno društvo, uvjereni u to kako samo islam ima odgovor na sva životna pitanja. Njihovo ponašanje znatnim dijelom utječe i na domicilne muslimane u zapadnim državama, pogotovo one mlađe. Dio radikalnih migranta i opasna europska desnica nisu samo problem Njemačke, nego i mnogih drugih zemalja, pa i onih u kojima desne stranke nisu igrala nikakvu značajnu ulogu. Krajnje je vrijeme da europske države počnu ozbiljnije razmišljati o migracijama.

Jedno od pitanja bi trebalo svakako biti i to kako je moguće da ogromna većina migranata dolazi iz islamskih zemalja kad se zna da u svijetu ima i siromašnijih država s drugim religijskim zajednicama? Svakako je zanimljivo i pitanje tko financira dugotrajno i vrlo skupo putovanje migranata u Europu. Što se krije iza toga? Ovo pitanje je važno kad se uzme u obzir činjenica da krijumčari migranata zarađuju ogromne novce.

Nešto  o tomu govori i vijest kako je na području Bosne i Hercegovine zadnjih dana uhićena grupa krijumčara migrantima koji su zaradili oko 3 milijuna eura (Dnevnik.ba) za krijumčarenje oko 500 migranata. Koliko su tek zaradili krijumčari na europskoj razini?

Licemjerje bogatih islamskih država

Na ozbiljno razmišljanje o opasnostima koje sa sobom donose migracije govori i anketa u Njemačkoj prema kojoj bi za njemačku stranku AfD glasalo oko 20 % mladih od 14. do 18. godine. Budući da se veliki broj mladih muslimana u zapadnim europskim državama priklanja sve više šerijatskom zakonu, za očekivati je isto tako još jaču radikalizaciju domicilnog europskog stanovništva. Posljedice takvog stanja mogu dovesti do ozbiljnijih društvenih poremećaja, pa i vrlo opasnih civilizacijskih sukoba. Među migrantima je puno onih koji s najboljim namjerama traže bolji život. Upravo je to razlog za zapadna bogata društva, ali isto i za arapska, koja žive u bezosjećajnom obilju, da pomognu siromašnim državama svijeta kako bi mladi ljudi mogli potražiti budućnost u svojim domovinama. Nažalost, iza priče o humanizmu i pravednoj preraspodjeli krije se svirepa pohlepa za zaradom i užitkom, bez ikakve empatije prema siromašnima. To se čak i više odnosi na bogate arapske zemlje koje na sve strane financiraju širenje islama, ispomažući gradnju velebnih džamija u zapadnom svijetu, dok istovremeno ne prihvaćaju muslimanske izbjeglice, pa čak niti one bratske arapske. Uvoze višemilijunsku radnu snagu iz kršćanskih, budističkih i hinduističkih zemalja umjesto da prihvate braću muslimane. Naravno, ne smiju spomenuti niti pomisliti na gradnju hramova i crkava. Njihov vjerski život se odvija u sakrivenim prostorima izvan pogleda domicilnog muslimanskog stanovništva.

Šteta što o tome tako malo govore europski muslimani, koji na svakom koraku u Europi vide islamofobiju.

Korak u suprotnom civilizacijskom pravcu

Čudne se stvari događaju u ovom modernom svijetu. Ako se spomenutim problemima doda i rat u Ukrajini, eksplozivno stanje između Rusije i Zapada, klimatske promjene, budućnost čovječanstva nije sjajna. Zasigurno pretjeruju oni koji govore da je treći svjetski rat već počeo. Nažalost, iz trenutnog političkog, ekonomskog i religijskog stanja u svijetu, ništa nije isključeno, pa čak niti sukobi širih razmjera. Ponekad se dobije dojam da je čovjek izgubio kontrolu nad sobom. Čak bi se moglo reći da – s obzirom na ponašanje odgovornih u politici i ekonomiji – živimo u svijetu u kojem je čovjek čovjeku postao vuk. Ono što za razliku od vuka treba zabrinjavati jest to da čovjek može planirati zlo, postati daleko destruktivniji nego životinje. Životinje miruju uglavnom kad su site, dok čovjeku nikada nije dosta. Ako, srećom i ne dođe do sukoba svjetskih razmjera, ako Rusi i Ukrajinci postignu sporazum, kao i Izrael i Palestinci, ostaje otvorenim pitanje: Živimo li pri kraju zapadne kulture i civilizacije u Europi? Tko ima pravo u odnosu na Europu: Hegel ili Spengler?

Nepobitna je činjenica da kršćanstvo u Europi stagnira a islam raste. Ono što na poseban način zabrinjava, jest sve veći utjecaj muslimanskih krugova na događanja u Europi. S rastom broja muslimana, taj će utjecaj još više rasti. S porastom utjecaja islama, mijenjat će se i utjecaj kulture, što bi s vremenom moglo dovesti do iskoraka, civilizacijski gledano, u suprotnom smjeru od onoga koji je obilježje zapadne civilizacije. Prosvjetiteljstvo koje je bilo jamcem sekularnog društva u Europi, prestalo bi biti značajan čimbenik u životu europskog građanina. Prema nekim istraživanjima stanovnici Francuske, Njemačke i nekih drugih bogatih zemalja osjećaju se ponajmanje sigurnim u svojim državama. Leži li razlog za to u sve agresivnijem ponašanju radikalnih islamista i rigidnih europskih desničara? Pobjeda jednih ili drugih imala bi katastrofalne posljedice po zapadno društvo u Europi. Razlog leži u tome što bi i jedni i drugi suspendirali one vrijednosti na kojima počiva zapadna civilizacija. Europa je u vrijeme fašizma i komunizma, razdoblju destruktivne desnice i ljevice, proživljavala takva vremena. Dovoljno je baciti pogled na stanje u Afganistanu i Iranu, teokratskim islamskim državama, pa da čovjeku bude jasno što očekuje Europu u slučaju pobjede radikalnog islama. Europska politika koja je do sada bila uglavnom zainteresirana za ekonomiju, trebala bi početi razmišljati i o budućnosti vlastite kulture i civilizacije. Jer, kako govori Spengler, kulture i civilizacije nastaju i nestaju. Nažalost, povijest nas uči da s nestankom kultura i civilizaciju nestaju i njihove vrijednosti.