Bogoslovlje u praksi

I društvo 21. stoljeća treba moralne veličine


Pjesnik Giacomo Leopardi u prvoj polovici 19. stoljeća dao je naslutiti u kojem pravcu se kreće europsko društvo s odgojem za lažni humanizam i liberalizam.

Piše: dr. fra Luka Marković

Njegove riječi kako čovjek želi biti dobar, ali ga od toga odvraća društvo, sugerirajući mu na koji se način može predstaviti izvana kao dobar, iako to nije, zvuče danas početkom 21. stoljeća proročki.

Nikada u povijesti Europe nije se toliko govorilo o slobodi, ljudskim pravima, humanizmu i liberalizmu kao danas, ali isto tako nikada se nije toliko sustavno radilo na pokušajima da se medijskom propagandom ovlada čovjekom na račun njegove slobode i prava na autentičnost. Mediji su puni ljudi koji se za svaku vrstu slobode zauzimaju, ali djelotvornost prepuštaju drugima, svjesni toga da se javnim govorom o dobru stječe više utjecaja nego činjenjem dobra.

Propovijedaju vodu, a piju vino

Sve je manje ljudi poput židovskog psihologa Viktora Frankla koji, unatoč tomu što je iskusio svo zlo nacističkih logora, nije prestao djelovati u korist konkretna čovjeka, a sve je više lažnih humanista koji se razbacuju frazama u ime apstraktna čovjeka. Mogućnost prijevare i stvaranja lažne slike o sebi je toliko zahvatila slojeve moderna društva da se za humaniste i liberale prodaju ljudi koji nisu sposobni odstupiti ni koraka unatrag kako bi otvorili prostor za druge, koji nisu sposobni sagledati svu mizeriju vlastita egoizma i hedonizma, kojima su poslušnici uvijek dobri, pa makar djelovali nehumano. Shvaćajući poruku moderna društva, pretvorili su se u vrlo uspješne kameleone koji propovijedaju vodu, a piju vino. Zlorabeći svoj položaj, bogatstvo i utjecaj na medije, svakodnevno propagiraju nove vrijednosti koje udaljavaju zapadnog čovjeka sve više od tradicije i onih vrijednosti koje su mu nudile sigurnost unutar obitelji i zajednice. Umjesto odgoja za život ispunjen smislom, solidarnošću i kreativnošću pokušava se stvoriti poslušna robota koji će prihvatiti sve materijalne i ideološke ponude. Umjesto društva jednakih, o čemu se neprestano govori, na pomolu je sve veći jaz između siromašnih – koji nekritički konzumiraju, i bogatih i utjecajnih – koji nude. Velike multinacionalne kompanije služe se svim mogućim sredstvima kako bi zarobile i izrabile pojedinca osuđena slušati što drugi žele i činiti što mu drugi propisuju.

Glumci umjesto heroja

Na pomolu su neki novi, medijski našminkani, heroji koji sa sebe odbacuju prašinu tradicionalnih vrjednota ukazujući na nove koje pojedinca sve više udaljavaju od onoga što bi trebao biti, što bi mogao biti. One istinske moralne heroje zamijenili su glumci koji se na javnoj pozornici ponašaju humano i liberalno, a u međuljudskim odnosima vrlo bahato i egoistično. Oni se deklarativno zauzimaju za bolji i pravedniji svijet, ali ne čine ništa da do njega i dođe. Ta destruktivnost koja je dobrim dijelom zahvatila duh zapadnog čovjeka otišla je tako daleko da je danas gotovo postalo sramotno biti moralan čovjek, čovjek praktične ljubavi, čovjek koji cijeni sebe ali istodobno prihvaća da i drugi pored njega imaju pravo na život, da se pojedinac ponekad mora odreći nečega u korist onih pored njega. Tko se svjesno odriče nečega u korist drugih, izgleda danas kao strašilo na polju koje plaši vrane. Nikada u zapadnoj civilizaciji kao danas nije tako bio degradiran iskreni humanist, a nikada protežiran toliko lažni borac za ljudska prava.

Plaćeničke „humanističke organizacije“

Borba za slobodu, humanizam i liberalizam postala je, nažalost, unosan posao koji zamagljuje istinu o čovjeku i njegovim potrebama. To je i razlog da se u zapadnim društvima nalaze tolike dobro plaćene „humanističke organizacije“ koje služe protežiranju ideje poslodavčeva lažnog humanizma i liberalizma kojima uopće nije stalo do onog konkretnog, ugroženog čovjeka. Većinu od njih financiraju dobro organizirani moćnici koji u svijetu žele napraviti svoj poredak, poredak koji ubija autentični subjekt i stvara poslušna robota. Na taj način potkopava moderno zapadno društvo samo sebe, upućujući na to kako se iskrenost i trud ne isplate jer se puno toga može postići lažnim predstavljanjem. Takav odnos prema pravom humanizmu i liberalizmu stvara lažno uvjerenje kod mnogih mladih ljudi kako se preko noći može postići uspješan život, ne obazirući se na druge. Stvara se osjećaj kako je doista svatko krojač svoje sudbine te kako ni u kojem slučaju nije ovisan o drugima. Nameće se uhodano mišljenje kako se preko noći može postići sve, kao i to da su problemi i neuspjeh stvar slabića koji se ne zna izboriti za svoj kolač.

Put do razočaranja

Rezultat takva društvenog odnosa prema pojedincu redovito je njegova rezignacija već kod prvog neuspjeha. Mnogi završavaju tragično jer pokušavaju u kratku vremenu postići uspjeh za koji su nekoć bile potrebne tri generacije. Previše usmjeren samo na sebe i vlastitu promociju, moderni pojedinac gubi osjećaj za realan odnos prema životu. Rezultat toga često je i nedostatak nužne kritičnosti prema ponuđenom. Često se zaboravlja da prilike u životu nisu onakve kako na prvi pogled izgledaju, nego da su ono što svojim trudom od njih napravimo, da se čovjek mora pripremiti na neuspjehe kao i na uspjehe, da se do dobra dolazi u suradnji s drugima koji isto tako imaju svoje želje i potrebe, da humanizam i danas znači raditi za svoje dobro, pazeći istodobno da se ne naškodi drugomu. Jer pravi humanizam i liberalizam mogući su samo ukoliko prihvatimo da drugi ima svoje potrebe, da ima svoj stav i svoje pravo na mišljenje o životu, pa makar se razlikovalo od našeg i bilo na prvi pogled konzervativno. Preduvjet uspješna života jest shvaćanje da nema životnog puta bez poteškoća i iznenađenja, da samo onaj koji je osposobljen dići se kad padne, ima novu priliku u životu, da pored trenutnog pada može ići uzdignute glave naprijed. Jer život nikada nije bio pravocrtna ulica.

Žrtva nametnuta uvjerenja

Nažalost, manipulatori nikada ne govore o tome kako je potrebno u najtežim životnim izazovima oboružati se strpljivošću i nadom da pad nije ujedno i kraj. Oni kojima je vanjsko sve, zaboravljaju upozoriti čovjeka kako je važno izgraditi takav stav u životu da i u najhladnijim danima, kako kaže Camus, osjetimo da se u nama nalazi nepobjedivo ljeto, jer pad nije ujedno i kraj. Nažalost, današnji mladi čovjek olako postaje žrtvom nametnuta uvjerenja kako se do uspjeha dolazi brzo, kao i uvjerenja kako su za njegove padove uvijek krivi drugi. Takvo je razmišljanje rezultat krivo shvaćena humanizma, humanizma koji se samo manifestira, ali ne i realizira, prema kojemu su drugi tu radi mene, a nikada ja poradi njih, kao i uvjerenje kako se niti jedna žrtva ne isplati jer ono što smo propustili danas, nećemo moći nadoknaditi sutra. Takvu životnu filozofiju pojačavaju medijski humanisti i liberali koji sugeriraju da je za uspjeh dovoljno samo deklarativno biti za dobro, a ostalo će doći samo od sebe. Izgubljena je ona dobra stara ideja kako je dobar i human čovjek samo onaj koji iza sebe ostavlja svijet boljim nego ga je zatekao.

Moderni „heroji“

Utjecajni ne razmišljaju danas puno o tomu jer im posvuda prisutni mediji daju uvijek priliku prikazati se boljim nego jesu, pa i tada kad oko sebe šire destruktivne ideje i svijet unazađuju, čineći ga gorim nego su ga zatekli. Junaci moderna vremena uglavnom su medijski eksponirane osobe, političari, glumci, pjevači, nogometaši. Oni su moderni heroji i tada kad iza sebe ostavljaju pustoš droge, alkohola, pljačke, raskalašenosti i nemorala, dok se o onim istinskim herojima koji svijet iznutra mijenjaju nabolje, jedva ponešto čuje. A oni rijetki među poznatima koji se doista zauzimaju za dobro, završavaju redovito potiskivanjem iz javnog života. Jer čim učine nešto istinski dobro, mediji se trude svim silama pronaći pogreške kako bi ih diskreditirali. Dobar se, dakle, ne smije biti zbog dobrih čina, nego zato što ga mediji takvim predstavljaju.  Sve to stvara dojam kod mladih ljudi kako je najvažnije medijski se dobro predstaviti, a ostalo dolazi samo po sebi. Takav odnos prema životu stvara sebične slabiće koji se u svom fiktivnom svijetu nisu sposobni suočiti s realnim i izazovima života. Umjesto da jačaju kroz probleme, brzo se predaju postajući žrtvom medijske manipulacije koja od njih umjesto jakih osoba stvara dobre konzumente. To je razlogom da je zapadno moderno društvo puno mladih ljudi koji se nisu sposobni suočiti sa životnim izazovima, koji ih jačaju za nova sučeljavanja. U tom bi se duhu moglo reći kako je Nietzscheov san o heroju bez kršćanskoga morala pretvorio u veliku tragediju, jer je umjesto jake osobe dobio slabića ovisna o ponudama lažnih humanista i liberala.

Nužnost vraćanja moralnim načelima

A koliko je doista važno imati realan odnos prema svijetu i životu, kako se kroz probleme postaje jaka osoba, najbolje pokazuju mnogi mladi ljudi koji su uspjeli ostavljajući iza sebe bezbrojne probleme. Psihologinja Emmy Werner godinama je pratila razvoj djece koja su odrastala okružena mnogobrojnim problemima, od siromaštva, nasilja pa do loših obiteljskih odnosa. Trećina djece se unatoč svemu razvila u sposobne i čestite mlade ljude. Naime, uspjeli su razviti uspješnu životnu strategiju, obrambene mehanizme koji su ih štitili od lošeg utjecaja, ali i jačali pod teretom života. Pokazalo se da nisu problemi to što onesposobljava čovjeka za zreo i čestit život, nego njegov odnos prema njima. Oni koji su uspjeli izgraditi stabilnu nutrinu i zdrav odnos prema životu, uspjeli su za razliku od onih koji su previše davali vrijednosti vanjskom. To bi trebalo biti upozorenje na nužnost vraćanja nutarnjim vrijednostima, moralnim načelima i realnom shvaćanju života kao dara koji smo pozvani realizirati i tada kad ne ide sve kako bismo htjeli. Jer život je dar, a ostatak je stvar našeg odnosa prema njemu, pri čemu vanjsko ne bi smjelo nikada dominirati na račun nutarnjeg, što je, nažalost, odlika današnjeg odgoja koji često poziva na ostvarenje sreće ispunjenjem što više vanjskih ponuda. Nasreću, među uglednim, moralnim osobama u današnjem svijetu samoreklame i lažnog blještavila ima i onih koji su prošli težak put, mnogobrojna životna iskušenja koja su ih učinila otpornim na probleme, stvarajući od njih karakterne osobe koje ne ovise o medijskoj reklami i onomu što će svijet misliti o njima. Društvo koje želi imati budućnost moralo bi više medijskog prostora davati njima nego lažnim herojima koji sugeriraju novu civilizaciju ostavljajući dojam kako je sve na dohvat ruke, i to bez velike muke.