Je li Stefan Nemanja krenuo u osvajanje arapskoga Beograda na Savi?


Iako Stefan svojim izgledom ne podsjeća na arapskoga ratnika, on u ruci drži mač koji je simbol arapskih osvajača. Možda su bogati Arapi na taj način željeli poručiti da su na putu osvajanja Beograda.

FOTO: Objektiv

FOTO: Objektiv

Piše: dr. fra Luka Marković, Katolički tjednik

Već duže vremena ulažu arapski bogataši silne novce u europske sportske klubove koji skidaju zauzvrat kršćanska obilježja s klupskih amblema i dresova. U toj igri ulaganja pokazuje se pravo lice i naličje dviju civilizacija: jedne koja se za novac bez ikakvoga promišljanja odriče svoje tradicije i druge koja vjeru promatra još uvijek u srednjovjekovnim kategorijama shvaćanja.

Arapski novac zaluđuje Zapad

Dok je ovim prvim novac postao bog, drugi vjeruju kako je Bog u njihovu posjedu te znaju točno kakvi mu se vjerski rituali dopadaju. Taj suludi kupoprodajni proces između bogatih Arapa i sekulariziranoga zapadnoga svijeta ne odvija se samo na razini sporta nego i na mnogim drugim područjima. Zanos bogatih Arapa u širenju konzervativnoga islama i pohlepa zapadnoga svijeta za novcem najbolje se primjećuje na području ekonomije i politike. Zapadna politika koja se tako rado poziva na liberalizam, ljudska prava i demokraciju prestaje tamo gdje se pojavi arapski novac. To da pojedine europske zemlje unutar Europske unije ne žele nametanje i one upitne liberalne ideologije koja uništava pozitivno u tradiciji, ne dopada se zapadnim birokratima, lažnim humanistima i liberalima. Štoviše, iz Bruxellesa i SAD-a često se čuju prijetnje sankcijama onim državama koje ne prihvaćaju i ono što uništava u potpunosti narode i njihove tradicije.

Na drugoj strani arapski novac ima na tu istu politiku toliko snažan utjecaj da i ne vidi ono što bi trebala i morala vidjeti. Nitko od tih lažnih i pohlepnih liberala i humanista zapadne politike i ne pomišlja na sankcije protiv onih arapskih i islamskih država koje ne poštuju minimum ljudskih prava, individualnu slobodu, dostojanstvo i dostignuća demokracije. A o liberalnoj ideologiji da i ne govorimo. Tako novac arapske sirotinje služi jednima za širenje  islama koji je konzervativniji čak i od onoga u osmom, devetom ili desetom stoljeću. Umjesto one islamske kulture koja je toliko toga dala zapadnim svijetu na području filozofije, astronomije i medicine, bogati Arapi danas nude islam Muhammeda Abulwahaba, čovjeka koji je zaustavio moderni razvoj islama. Umjesto miroljubivoga, prosvijećenoga i liberalnoga islama jednoga el-Afganija iz 19. stoljeća, koji je oduševio i muslimane Europe, među ostalim i poznatoga Huseina Đozu, bogati Arapi nude islam koji diskriminira žene, ljude druge vjere i pogleda na život. Ti isti bogati Arapi koji rasipaju novac arapske sirotinje toliko su u zanosu širenja konzervativnoga islama, onoga koji se često ne uklapa niti u poimanje europskih muslimana, da i ne primjećuju oko sebe stotine milijuna arapske sirotinje.

Nedostaje ono ljudsko dostojanstvo

To što se danas događa između zapadne politike i bogatih Arapa moguće je upravo zato jer jedni ne živi istinski vlastitu vjeru koja poziva i na milosrđe, a kojega nema bez humanizma, tolerancije i solidarnosti, a drugi drže samo deklarativno do ljudskih prava, slobode i demokracije. I jednima i drugima nedostaje ono ljudsko dostojanstvo koje vidi pored sebe čovjeka i njegove šire potrebe. Kad bi doista bogati Arapi živjeli istinski svoju vjeru, čuli bi u nebo vapijući glas djece u razorenom Jemenu, Palestini, vapaj sirijskih izbjeglica i mnogih drugih u islamskom svijetu. Ali ne čuju ih. Ne žele ih u svojim državama.

Kad bi zapadni birokrati, lažni humanisti i liberali doista bili to na što se pozivaju, uvidjeli bi da će zapadni čovjek, ako se nastavi ovaj proces uništavanja vlastite kulture i tradicije, ostati repa bez korijena. Jer novac neće moći nikada nadomjestiti ono što je čovjeku najvažnije, osjećaj da vrijedi i da se ima na što osloniti u kriznim vremenima.

Simbol arapskih osvajača umjesto križa

Čitam zadnjih dana da niti mala Srbija, koja se kontinuirano želi prodati za veliku, nije imuna na novac arapske sirotinje. Novac koji bogati Arapi bacaju u Savu kod Beograda (Beograd na Savi) ne pripada samo njima, nego i onim silnim milijunima u arapskom svijetu koji se dnevno zadovoljavaju s komadićem kruha. Kako mediji prenose, nagodio se srbijanski predsjednik Vučić s arapskim investitorima i oko spomenika Stefanu Nemanji, koji je postavljen upravo na prostoru Beograda na Savi da bi simbolizirao snagu srpskoga naroda. Kao da je Srbija doista nekoć bila velika i značajna u europskim i svjetskim okvirima? Ogromna statua Stefana Nemanje, megalomanski zamišljena bez osjećaja za kulturu, jer kulturno nije bezuvjetno i megalomansko, drži u desnoj ruci mač umjesto prvotno zamišljenoga križa.

Idejno rješenje spomenika Stefanu Nemanji

Čak i sam ruski kipar Rukavišnjikov, autor megalomanskoga djela koje se samo u glavi predsjednika Vučića i njegovih poslušnika uklapa u Beograd na Savi, ne poriče da je u desnoj ruci Stefan umjesto mača trebao držati križ. Iako Stefan svojim izgledom ne podsjeća na arapskoga ratnika, on u ruci drži mač koji je simbol arapskih osvajača. Uostalom Saudijska Arabija i Katar imaju na svom grbu mačeve. Možda su bogati Arapi na taj način željeli poručiti da su na putu osvajanja Beograda? Ili možda kip simbolizira Stefana koji prijeti njima mačem?

Unatoč oštrih tonova kritike, može Vučić mirno spavati. Ne treba se plašiti srpskih episkopa koji tako skrušeno govore o kršćanskoj ljubavi i križu, dok na svakom koraku kad je riječ o interesima Srbije pozivaju na mač. U svakom slučaju spomenik Stefana s mačem u ruci ukazuje na to da Srbi doista pripadaju zapadnome svijetu u kojem se za novac može kupiti sve.