Jesu li počeli unutarbošnjački sukobi?


Ako se nastavi suluda politika odstranjivanja etničkih stranaka i stavljanje svih karata na političare bez tradicije, na one na čijim uredima još uvijek vise Titove slike, doći će do sukoba u BiH. Neće te sukobe izazvati Hrvati, pa čak niti Srbi…

ilustracija: nedjelja.ba

ilustracija: nedjelja.ba

Piše: dr. fra Luka Marković, Katolički tjednik

Čitam nedavno kako je gospodin Schwarz Schilling, nekadašnji Visoki predstavnik, silno uzbuđen, jer još uvijek Sejdić i Finci, oni koje oni predstavljaju, nisu ravnopravni s drugima. To da je hrvatski narod izbornim zakonom diskriminiran, te ga se na taj način tjera iz BiH, ne zabrinjava dotičnoga gospodina. Ne zabrinjava ga ni to što je taj isti narod od nekih c. 900 000 iz popisa 1991. danas sveden na cirka 350 000. No, još uvijek su daleko brojniji od onih koje predstavljaju Finci i Sejdić, ukoliko se njima ne pridodaju svi oni koji sanjaju o Titovim vremenima. Istina, takvih ima podosta, a ponajviše među Bošnjacima. To se pokazuje i u njihovoj dominaciji u većinskim bošnjačkim županijama, koje Izetbegović pokušava preuzeti.

„Džihad“ prema Bošnjacima

Približavanje izbora, koje zapadna politika želi po svaku cijenu provesti nadajući se da bi nekadašnja djeca komunizma mogla preuzeti vlast u BiH, pokazuje sve veću napetost unutar bošnjačkoga naroda. Izjava članice Izetbegovićeve stranke (SDA) kako su slijedeći izbori džihad, nije u tolikoj mjeri sigurno usmjerena prema Hrvatima i Srbima koliko prema onima među Bošnjacima koji, ukoliko pobjede, neće htjeti primati savjete Erdogana. Oslanjat će se više na one kojima su ideološki bliski. A bliski su zapadnoj liberalnoj politici, dirigiranoj od različitih lobija, koja polagano pravi sve jači odmak od onoga što nazivamo europskom kršćanskom civilizacijom, onom civilizacijom koja počiva na židovsko-kršćanskoj tradiciji, rimskom pravu i grčkoj filozofiji. Upravo je to i razlog da su im djeca komunizma tako bliska. Uostalom, oni koji su odgojeni u duhu Titovoga komunizma i nisu imali neku tradiciju, religiju ili demokratsku filozofsku mudrost (onu Platonovu) koja bi razmišljala o dobru svih. Razmišljali su slično mnogim zapadnim političarima koji misle kako religije u budućnosti neće igrati nikakvu ulogu. Kakva zabluda.

Istina, kršćanstvo u zapadnim europskim zemljama nema onaj utjecaj koji je imalo prije nekoliko desetaka godina. Osobno čak mislim da religije i ne trebaju određivati o politici jednoga naroda. Pa ipak ne može im se zanijekati pravo da artikuliraju vlastito mišljenje i budu korektiv društva.

Što znaju zapadni političari o islamu?

Ali tu je jedna druga religija (islam) s kojom će se zapadna politika, iako se danas ponaša poput noja koji zabije glavu u pijesak, morati suočiti za kojih desetak godina. Izjava spomenute gospođe iz SDA kako su slijedeći izbor džihad govori nešto o tome. Zasigurno nije mislila na „veliki džihad“ koji u islamu znači život u ljubavi i solidarnosti, nego na borbu za vlast. A borba za vlast je uvijek povezana s onim „malim džihadom“ koji ne isključuje sukob s drugim i drugačijim. Žalosno je da zapadna politika, napose američka, nije naučila ništa iz rata u Iraku, Afganistanu i Siriji.

Moguće je da će svojim postupcima dovesti hrvatski narod do potpune političke beznačajnosti u BiH, pa možda čak prizemljiti i Srbe, jer je među Hrvatima i Srbima sve više nezadovoljnih politikom Dodika i Čovića. Ali ako misle da će iz političkoga života odstraniti SDA, grdno se varaju. Uostalom, što znaju zapadni političari o islamu? Da su nešto znali, ne bi se upuštali u miješanje u unutarnje stvari Afganistana i Irana. Da to nisu činili, danas bi u te dvije zemlje vladao umjereniji islam.

Nažalost, ako se nastavi suluda politika odstranjivanja etničkih stranaka i stavljanje svih karata na političare bez tradicije, na one na čijim uredima još uvijek vise Titove slike, doći će do sukoba u BiH. Neće te sukobe izazvati Hrvati, pa čak niti Srbi – briga Putina za njih. Ali ako se s političke scene potisne SDA, poznajući stanje u islamskom svijetu, ali i Erdoganove apetite prema BiH, stvar neće dobro završiti. Riječi one gospođe o tome da su slijedeći izbori (listopadski) u BiH „džihad“ upozoravaju na svoj način. Naravno, nitko pametan ne priželjkuje apsolutnu vladavinu Izetbegovića. BiH bi u tom slučaju sličila više današnjoj Turskoj i Saudijskoj Arabiji, nego demokracijama zapadnoga tipa.

Uvažati etničko i građansko

Gdje leži rješenje? U utjecaju na sve tri etničke skupine da se konačno dogovore o pravednim izborima i demokratskom uređenju BiH na principima uvažavanja etničkoga i građanskoga. Taj sporazum, kako stvari sada stoje, nije moguć bez vodećih nacionalnih stranaka, koje su, istina, i same zloupotrijebile političku vlast bogateći se i otvarajući prostor za nepotizam. Stvaranje triju izbornih (federalnih) jedinica, po uzoru na Belgiju ili Švicarsku (savez županija), uz dobronamjerni i znalački pritisak zapadne politike, dovelo bi vjerojatno do toga da se u svakom dijelu BiH poštuju ljudska i vjerska prava, kao i etnička pripadnost. To se, barem bi trebali znati zapadni političari, ne može postići s anacionalnom djecom komunizma koja glume velike demokrate i zapadne prijatelje, djecom koja su do jučer pljuvala na sve što je odudaralo od Titove ideologije. A ona je bila zasigurno bliža razmišljanjima Putina, nego onome iskrenoga demokratskoga svijeta. Nažalost, problem leži u tome da je zapadna politika uvažavala Tita, iako je znala za njegov hedonistički i despotski život, samo zbog toga jer je Jugoslavija odgovarala njihovu interesu.

Ponavljali se povijest Jugoslavije u BiH? Ne daj Bože. Dođe li do toga, bit će Amerikanci i Britanci, kao i svi drugi koje život ljudi u BiH zanima kao lanjski snijeg, vrlo daleko. I što je još gore, sa sigurne distance će govoriti o tome kako se primitivcima nije moglo pomoći. Neće prihvatiti činjenicu da su i sami svojom neznalačkom i interesnom politikom tomu doprinijeli. Svakome se može pomoći, čak i najljućim neprijateljima, ali samo dobronamjernim savjetima. Istina, i oni koji savjetuju trebaju za savjet pitati one koji nešto znaju. Zar nije smiješno da se za savjet u Bundestagu pita njemačkoga političara porijeklom iz BiH koji je tek prohodao? I to pripadnika one stranke koja je do jučer pričala bajke kako je vrijeme oružja prošlo, a danas strepi od Putina i govori o nužnoj oružanoj pomoći Ukrajini.

Bože, koliko nedostaju u zapadnom svijetu oni politički mudri ljudi koje protežira grčki filozof Platon. Pomoći se BiH ne može previđajući opasnost do koje može doći ukoliko se sve karte stave na krivu stranu. Zar nije tragično da su Amerikanci počeli razgovore s talibanima nakon što su toliki ljudi izginuli i osiromašili? Trebaju li u BiH početi razgovori s najvažnijim političkim čimbenicima kad se shvati da se bez njih ne može postići mir u BiH? Sapienti sat (mudrome dosta). Još kad bi „mudri“ i politički moćni bili i dobronamjerni.