Piše: dr. fra Luka Marković, Katolički tjednik

Austrijski komunikolog Helmut Knoblauch donosi u jednom tekstu vrlo zanimljivu anegdotu iz koje bi hrvatska ljevica mogla, barem iz povijesti, naučiti puno. U jednom centru za meditaciju boravi učenik koji želi shvatiti što je istina. Svakodnevno meditira i izbjegava druge. Pita ga jednom zgodom učitelj: „Zato pokušavaš doći do spoznaje sam samcat?“ – „Jer ne želim da mi drugi odvlače pozornost. Moram postati mudrijim kako bih mogao spoznati istinu“, odgovara učenik. Učitelj ga poziva da pođe s njim u jednu prostoriju u kojoj su se nalazile dvije svjetiljke. Samo je jedna bila upaljena. Pita učitelj učenika može li upaliti i drugu svjetiljku. Ovaj to čini koristeći se plamenom od prve. Prostorija odjedanput postaje svjetlijom i preglednijom.

Komunistički osvijetljena strana priče

Poruka anegdote poziva pojedinca, ali i svaku ideološki obojenu grupu, da u zajedništvu s drugima krene na put traganja za istinom, pogotovo onom povijesnom, jer dvije svjetiljke daju više svjetla nego jedna.

Onaj koji je čitav život slušao samo jednu priču, onu komunističku, ne može shvatiti onu drugu stranu, jer za njega postoji samo jedna istina, i to ona osvijetljena jednom ideološkom svjetiljkom. Zato poznaje samo zablude jedne strane, ali ne i njezinu patnju i nepravde koje su joj nanijeli njihovi mentalni i ideološki preci. Ostao mu je taman onaj dio koji upotpunjuje istinu. I među komunistima je zasigurno bilo i časnih ljudi koji su sanjali slobodu hrvatskog naroda umjesto Titove i srbijanske diktature.

U spilji komunističkih zabluda

O kakvoj je opasnoj indoktrinaciji riječ može se shvatiti i iz Platonove priče o ljudima iz spilje. Jedna je grupa ljudi od djetinjstva bila zarobljena u spilji, tako vezana da se nije mogla osvrnuti nazad. Na osvjetljenom zidu ispred sebe vidjela je samo sjene onoga što se događa iza njih. Sjene su za njih postale istinom.

Nešto slično se može reći i za ljude ideološki zaslijepljene. Oni vide sliku koja ne odgovara stvarnosti, pogotovo onoj povijesnoj. Zamislimo situaciju u kojoj se jedan od zarobljenika u Platonovoj spilji  uspijeva osloboditi i upoznati pravi svijet. Vraća se nazad i pokušava pojasniti dojučerašnjim kolegama i kolegicama da su od rođenja u zabludi, jer u realnom svijetu sve izgleda drugačije. Bi li mu povjerovali? Teško. Obuzetosti onim što su od djetinjstva smatrali istinom toliko je dominantna da bi ih spriječila u prihvaćanju prave istine. Da su mogli okrenuti glavu nazad i vidjeti onaj istinski svijet, ne bi im trebalo niti pojašnjenje.

Ljudi koji ne žele progledati

Iako poneki ideološki krugovi danas nisu više vezani u spilji komunističkih zabluda, još uvijek ne žele progledati. To važi i za pojedine rigidne desničare, koji promatraju povijest također pod svjetlom jedne svjetiljke. Vrijeme je da se upale obje svjetiljke, razbije tama i pokuša otkriti objektivnu istinu o hrvatskoj prošlosti. Neobjektivan i selektivan pristup povijesti otežava put u svjetliju budućnost hrvatskog čovjeka. Upravo o tome jako puno govore i svađe oko promjena ulica u Zagrebu. U stabilnim demokratskim zemljama ne daju se ulice olako svakom, ali se i ne dokidaju bez ozbiljnog istraživanja života onih kojima su već date. U svijetu je malo država u kojima postoji takva ideološka podjela kao u Hrvatskoj. Razlog više za paljenje obiju svjetiljki. Istina, gore od toga jest samo stanje u Srbiji u kojoj se četničke zločince proglašava antifašistima.