Razgovarala: Josipa Prskalo, Katolički tjednik

Naš sugovornik, fra Marinko rođen je u Čitluku 12. srpnja 1968. Osnovnu školu pohađao je u Čitluku kao i prvi razred srednje škole. Tada je izabrao franjevački poziv pa se uputio u Franjevačko sjemenište u Visoko. Tu je završio 2. razred gimnazije, a ostala dva u Isusovačkoj gimnaziji u Dubrovniku gdje je i maturirao.

Franjevački habit obukao je 15. srpnja 1987. na Humcu gdje je proveo godinu dana novicijata. Od 1988. do 1989. bio je u vojsci. Studij filozofije i teologije započeo je u Sarajevu na Franjevačkoj teologiji (1989. - 1990.), nastavio u Zagrebu na Isusovačkom učilištu (1990. - 1992.), a završio u njemačkoj Fuldi (1992. - 1995.) gdje je i diplomirao.

Vječne zavjete položio je u Širokom Brijegu 1993. Za đakona je zaređen u Zagrebu 10. veljače 1996., a za svećenika u austrijskom Frohnleitenu 13. srpnja 1996.

Prva služba bio mu je Franjevački samostan u Innsbrucku gdje je kao pomoćnik proveo godinu dana (1996. - 1997.), zatim kao duhovni pomoćnik u Frohnleitenu (1997. - 1998.) te kao župni vikar u Augsburgu (1998. - 2000.). U Mostaru je bio župni vikar (2000. - 2003.), a zatim župnik u Gradnićima (2003. - 2010.). Od rujna 2010. bio je na službi u Međugorju kao župni vikar, a u studenom 2012. postaje župni upravitelj te 2013. i župnik. Tu je službu obnašao do 2022. Župni vikar u Čerinu bio je od listopada 2022. do srpnja 2023. te je u prosincu iste godine preuzeo Hrvatsku katoličku misiju St. Gallen u Švicarskoj.

Poštovani fra Marinko, krunica je jedna od najpoznatijih molitava u Katoličkoj Crkvi, a našem narodu, rekli bismo, i najdraža. U čemu se pronalazi njezino utemeljenje?
Krunica je vrsta molitve i predmet pomoću koga se moli. Riječ „krunica“ umanjenica je od riječi „kruna“. Drugi naziv koji se odnosi na istu vrstu molitve je ružarij. Oba naziva vuku podrijetlo iz predaje prema kojoj je dominikanac Heinrich Suso iz Konstanza ispleo Gospi vijenac od 150 ruža. Izgleda da se inspirirao običajem koji je u njegovo vrijeme vladao, a prema kome su se zaljubljeni međusobno darivali krunama (vijencima) sačinjenim od ruža.

Postoji nekoliko vrsta krunica: Gospina, Zlatna, Božanskog milosrđa, Duhu Svetom, Sv. Ante, itd. Najpoznatija i najdraža našem narodu je Gospina.

Osim Vjerovanja, koje se moli na početku, krunica se sastoji od sljedećih elemenata: najave i razmatranja otajstva, šutnje, Očenaša, deset puta Zdravomarijo, Slava Ocu i O, moj Isuse te pjesme.

Uz svibanj listopad je mjesec kada posebno molimo krunicu – kako u župama, tako i u obiteljima. Iz Vašeg pastoralnog iskustva, koliko je to još uvijek živo među pukom Crkve u Hrvata?
Još je uvijek molitva krunice u Gospinim mjesecima svibnju i listopadu prisutna u našem narodu. Mnogi vjernici rado ju mole, kako pojedinačno, u obiteljima, tako i u župnim zajednicama i molitvenim skupinama. Naš narod voli Gospu jer negdje u svijesti i podsvijesti nosi iskustvo Njezine pomoći.

Ponekad se pozitivno iznenadim kad čujem neke osobe iz javnog života (npr. pjevači, sportaši) da rado mole krunicu. To je znak da je našim ljudima iz različitih slojeva i poziva drag taj jednostavan i ujedno dubok molitveni način.

Dok molimo radosna, žalosna, slavna i otajstva svjetla, prisjećamo se Kristova utjelovljenja, Njegove muke, smrti i uskrsnuća od mrtvih. Na koji način to doprinosi dubljem poznavanju otajstava i prisnijem sjedinjenju naših života s Kristovim?
Moliti krunicu srcem znači Marijinim srcem razmatrati otajstva iz Isusova života te potom u šutnji i ponavljanju Zdravomarija ponirati u njih. Konačni smisao molitve krunice skriven je u cilju da naše srce postane slično Marijinu srcu, jer je upravo ono primjer otvorenosti prema Božjoj riječi i volji. Kad je naše srce postalo slično Marijinu, blizu smo i otvoreni Isusu.

Ne možemo krunicu moliti na brzinu. Za nju moramo uzeti vremena, posvetiti joj vrijeme. A upravo je vrijeme najvažnije da bi se u srcu pokrenuo i mogao razvijati proces otvaranja. Tek kad smo uzeli vremena, možemo slušati kao Marija. Ne samo čuti riječi koje govore o pojedinom otajstvu, nego ih nastaviti slušati u srcu; nastaviti osluškivati njihovo dublje značenje i poruku za nas.

Kad shvatimo da je vrijeme provedeno u molitvi krunice zapravo vrijeme koje smo proveli sa svojim najboljim prijateljima, nestat će svake pomisli na dosadu i nezanimljivost ovog molitvenog oblika.

Koji su to darovi koje krunica donosi u vjerničke živote?
Krunica je jako bogata raznim duhovnim sadržajima i darovima. Jedan od tih darova je sloboda srca. Marija je osjetila da joj Bog daje slobodu jer je ljubi i jer želi da ona u slobodi prihvati njegov poziv. Naše prihvaćanje krunice može biti prilika da promatrajući Mariju, učimo u slobodi se odlučivati i prihvaćati Božje planove i davati slobodu drugima.

Drugi moment su čudesa koja su moguća po molitvi krunice. Opet, Gospa govori iz svoga iskustva. Kad je povjerovala kako Bogu ništa nije nemoguće, doživjela je „velika djela“ koja joj „učini Svesilni“ (Lk 1,49). Čudesa su moguća, a uvjet za čudesa je vjera. Gledajući u Mariju, koju Elizabeta blagoslivlje zato što je „povjerovala Gospodinu“ (Lk 1,42-45), i mi možemo povjerovati da je Bogu sve moguće i u životu iskusiti čudesa.

Krunica je vrijeme buđenja naše vjere. Prije same krunice molimo Gospodina da probudi našu vjeru, naše povjerenje u njega, a za vrijeme krunice predajmo mu se s potpunim povjerenjem. Dok usnama ponavljamo Zdravomarije, neka se u isto vrijeme u srcu događa ono što se u Marijinu srcu događalo dok je govorila: „Evo me, Gospodine... Neka mi bude po Tvojoj riječi...“

Koliko je i kako ova pobožnost duhovno oružje te možemo li reći da je ona nužan „alat“ za svetost?
U borbi protiv Sotone, koji uništava sve što je lijepo i dobro u ljudima, jedino oružje koje vjernici smiju imati su križ i krunica, jer zlo se ne pobjeđuje zatvorenim šakama, nego otvorenim rukama u molitvi, ne vođenjem rata s nekog trona, nego umiranjem na križu. Rat se ne može zaustaviti ratom, mržnja se ne može pobijediti mržnjom. Jedino ljubavlju.

Krunica je molitva s Marijom koja je imala otvoreno srce za Božju riječ i ljubav. Upravo to – imati otvoreno srce – učimo moleći krunicu.

Kako krunica djeluje na otvaranje srca? Samim tim što molimo krunicu? Sigurno ne. Jer krunicu možemo moliti nesvjesno, samo mehanički, što ne mora dovesti do otvaranja srca. Primijenimo li na krunicu Isusovu kritiku „Narod me ovaj usnama časti, a srce mu je daleko od mene“ (Mt 15,8), možemo i mi prebirati zrnca krunice i samo usnama ponavljati Zdravomarije, a da srcem budemo daleko od Boga. Možemo ponavljati Zdravomarije, a u mislima biti odsutni, vremenski gledano daleko nekad u prošlosti i budućnosti, ili prostorno gledano daleko negdje na drugom mjestu. Što je potrebno za otvaranje srca u molitvi krunice? Kako moliti krunicu da nam se srce otvori? Važan moment za otvaranje srca je spremnost na učenje. Učenje nas otvara novome, nepoznatome. Učenjem izlazimo iz sebe i otvaramo se drugome, primamo nove sadržaje i rastemo.

Po čemu ćemo prepoznati da učimo? Ako slušamo. Slušanje nas otvara drugome. Nakon što je čula riječi drugoga (anđela, Isusa u Hramu), Marija nije prestala slušati. Slušanje se nastavlja, ali odsad u njezinu srcu. Riječi koje je čula i sve što je doživjela Marija pohranjuje u svoje srce. Nije ih, dakle, čula i išla dalje, nego ih zadržava u sebi. Prebire riječi i događaje, meditira na njima, razmatra njihovo značenje i poruku upućenu njoj. Tako se Marija otvara novome, drukčijem sadržaju, drukčijim predodžbama i vizijama od njezinih. I tako raste. Upravo to je smjer u kome nas vodi molitva krunice.

„Da bi vjera koju ispovijedamo donijela bolju žetvu u skladu sa svojom prirodom i srce bilo divno potaknuto donositi razborite odluke, um treba biti dom otajstvu krunice“, naveo je u svojoj enciklici Magnae Dei Matris (1892.) papa Leon XIII. Koliko se ljudi danas, pri donošenju važnih životnih odluka, oslanjaju upravo na molitvu krunice?
Poznajem mnoge ljude koji snagu i inspiraciju za djelovanje u različitim životnim situacijama pronalaze upravo u molitvi krunice. Neki od njih su mi posvjedočili da im nakon molitve krunice često dođu dobre ideje kako riješiti neki konkretni životni problem. No, najvažnije od svega je nutarnja snaga koje ljudi postaju svjesni. Ta snaga ih nosi kroz razne životne situacije i pomaže da zajedno s Isusom i Marijom pronalaze rješenja i izlaze na životnim raskrižjima.

Duži niz godina djelovali ste i u Međugorju – mjestu gdje se svakodnevno tisuće krunica pobožno izmole – najprije kao župni vikar, a potom desetljeće i kao župnik. Kojim plodovima krunice ste ondje svjedočili?
Jedan od razloga popularnosti i raširenosti molitve krunice u svim nacijama koje dolaze u Međugorje je jednostavnost. Njezina jednostavnost omogućuje svakom čovjeku – bez obzira na (ne)obrazovanost – da ju se lako nauči. Zbog jednostavnosti je prikladna da ju čovjek moli kad je sam i kad je s drugima u velikom mnoštvu. Ta njezina osobina pokazala se i u Međugorju. Kad su se zbog Gospinih ukazanja počele sabirati rijeke ljudi u Podbrdo i oko župne crkve, tadašnji međugorski župnik fra Jozo Zovko uz svetu misu izabrao je upravo krunicu kao način da toliki vjernici mogu zajednički moliti. Tako je ostalo do danas, s tim da za razliku od prvih mjeseci 1981., kada su se u župnu crkvu okupljali uglavnom vjernici koji su govorili hrvatski jezik, ubrzo nakon toga, pa sve do danas, svaku večer krunicu u isto vrijeme zajednički mole tisuće vjernika iz različitih zemalja i na različitim jezicima iz svijeta.

Uz župnu crkvu, gdje se u večernjem programu mole dva otajstva krunice prije mise i jedno nakon mise, Brdo ukazanja je mjesto na poseban način obilježeno molitvom krunice. Na njemu su postavljena otajstva krunice radosnih, žalosnih i slavnih otajstava. Otkako je papa Ivan Pavao II. (2002.) uveo otajstva svjetla, u blizini župne crkve postavljena su i otajstva svjetla, a krunica tog otajstva moli se četvrtkom prije večernje mise.

Neki ljudi u svojim župama nikad nisu doživjeli zajedničku molitvu, a pogotovo da tisuće ljudi s raznih strana svijeta na različitim jezicima zajedno mole krunicu. Malo tko ostane hladan i ravnodušan kada čuje ritmičko ponavljanje Zdravomarija na raznim jezicima u župnoj crkvi u Međugorju ili ispred vanjskog oltara, u prekrasnom ambijentu ispod stabala i otvorena neba. Za mnoge upravo ta zajednička molitva krunice bude trenutak koji ih u Međugorju najviše fascinira.

Od 2023. voditelj ste Hrvatske katoličke misije St. Gallen u Švicarskoj. Prema dosadašnjem iskustvu, koliko je među našom Crkvom u inozemstvu živa molitva krunice, osobito među mlađom generacijom, te na koji način se na tom polju može raditi?
Mi u Misiji St. Gallen molimo krunicu prije svake svete mise subotom navečer u Balgachu te nedjeljom u Wilu, Joni-Kempratenu i St. Gallenu. Osim toga, utorkom, srijedom i četvrtkom molimo krunicu u trima našim filijalama.

Naši ljudi vrlo rado mole krunicu i velik je broj onih koji dođu ranije u crkvu prije svete mise upravo iz razloga da se saberu i molitvom krunice pripreme za svetu misu. Osim toga, znam za nekoliko molitvenih skupina naših ljudi koji se mimo toga sastaju u tjednu i mole krunicu. I dobar dio naših mladih vidim kako prije mise moli krunicu.

Sv. Ivan Pavao II. često je govorio kako je krunica njegova najdraža molitva: „Divna, krasna molitva! Divna u svojoj jednostavnosti! Divna u svojoj dubini.“ Što biste, na tom tragu, po uzoru na ljubav ovoga svetca prema istoj, savjetovali nekome tko je pokušao moliti krunicu, ali smatra kako to oduzima previše vremena i nije odveć zanimljivo?
Stari monasi su molitvu shvaćali kao ruminatio, tj. žvakanje Božje riječi. To je način molitve u kojoj ponavljajući izgovaramo samo nekoliko riječi. Takva molitva je krunica, ali i litanije i Isusova molitva (Isuse, smiluj mi se). Sv. Franjo je po cijelu noć molio ponavljajući riječi: „Moj Bog, moje sve.“ Smisao ponavljanja tih nekoliko riječi je iskustvo Božje ljubavi i prisutnosti.

Ponavljanje Zdravomarija za neke je monotono i uspavljujuće pa se pitaju koji je njegov smisao. Istina, ponavljanje nas lako može „uljuljati“ i uspavati, no ponavljanje istih riječi važno je za procese u srcu. Time se nutrina smiruje, nastaje novi ritam duše koji nam pomaže da silazimo iz glave u srce, s površine i vanjštine u dubine duše. Naravno, važno se uvijek iznova buditi i vježbati pozornost, tj. vježbati biti ovdje i sada.

Ponavljanje Zdravomarija u stanju probuđenog povjerenja u Gospodina neprimjetno će preobražavati naša srca. Kao kad sunce neprimjetno preobražava cvijet. Takva molitva budit će radost u nama. Bit će nam drago moliti krunicu.

Zbog svega navedenoga važno je svaki dan reći Da krunici i odvojiti vrijeme za nju. Ne samo da ju izmolimo, nego da se u toj molitvi naše srce poput cvijeta počne otvarati Bogu po Marijinu primjeru. Svaki dan nađimo vremena i uzmimo krunicu u ruke.

*Stavovi izraženi u intervjuu su isključivo stavovi sugovornika, a ne nužno i redakcije Katoličkog tjednika.