Razgovarala: Josipa Miler, Katolički tjednik

S. Maneta (Jaka) Mijoč rođena je 23. rujna 1954. u Otoku, kao prvo od petero djece u obitelji Ilije i Ane,rođ. Munivrana.U kandidaturu sestara Služavki Malog Isusa Splitske provincije Sv. Josipa stupila je 28. srpnja 1969. Privremene redovničke zavjete položila je 6. siječnja 1975., a doživotne na Bogojavljenje 1981. u Dubrovniku. Završila je klasičnu gimnaziju u Splitu gdje je i diplomirala na Teološkom studiju.

Vršila je službu kurijalnog bilježnika u Nadbiskupskom ordinarijatu u Splitu, bila asistentica Nadbiskupske kućne tiskare te članica Nadbiskupskog vijeća za tisak. Službovala je i u Vijeću za redovništvo te kao provincijska savjetnica i tajnica, a bila je i članica Sinode Splitsko-makarske nadbiskupije.

Od 2000. do umirovljenja 2019. bila je glavna tajnica splitskog KBF-a. Članica je Uredničkog vijeća glasnika Postulature sluge Božjega nadbiskupa Josipa Stadlera Stadler i vjesnika Družbe sestara Služavki Malog Isusa U službi Maloga Isusa. Autorica je pet knjiga i suautorica triju, a napisala je više znanstvenih radova i članaka.

Danas je s. Manetaprovincijska arhivistica i tajnica, a od rujna 2025. živi u samostanu u Košutama u Trilju.

Poštovana s. Maneta, nalazimo se u ožujku, mjesecu na poseban način posvećenu Sv. Josipu. Kakav je odjek života ovoga svetca danas u svijetu i među katolicima uopće? Zašto ga se časti?

Štovanje Sv. Josipa započelo je oko 850. u Reichenau, a kasnije su ga osobito promicali Sveti Bernard iz Clairvauxa, Sveta Tereza Avilska, Sveti Franjo Saleški, Ivan Gerson, franjevci i papa Siksto IV. koji je uveo blagdan Sv. Josipa obveznim za svu Crkvu. Papa Pio IX. 8. prosinca 1870. proglasio je Sv. Josipa zaštitnikom Crkve, te zagovornikom za sretnu smrt, zaštitnikom obitelji, očeva i trudnica, bolesnih i umirućih, putnika i doseljenika, obrtnika i inženjera te općenito radnika. Hrvatski sabor na svom zasjedanju 9. i 10. lipnja 1687. proglasio ga je zaštitnikom Hrvatskog Kraljevstva. Papa Franjo u apostolskom pismu Očevim srcem (Patriscorde), koje je uputio 8. prosinca 2020. i otvorio Godinu Svetog Josipa povodom 150. obljetnice proglašenja Sv. Josipa „zaštitnikom Crkve“, ističe uzorni lik Sv. Josipa koji je bio skromni stolar, Marijin zaručnik, čovjek pravedan i uvijek spreman vršiti volju Božju (Lk 2, 22). U Litanije Sv. Josipapapa Franjo uvrstio je 2021. sedam novih zaziva: Čuvaru Otkupiteljev, Slugo Kristov, Služitelju spasenja, Potporo u teškoćama, Zaštitniče prognanih, Zaštitniče potlačenih i Zaštitniče siromašnih. Gospodin je izabrao Sv. Josipa za posebna suradnika u djelu spasenja, da u svijet uvede našega Spasitelja i bude uz Mariju u radosnu služenju. Sveti Josip je izvrstan Božji suradnik i učitelj kako u običnosti svakodnevnog života razmatrati Božju volju, prihvaćati Božji plan s nama. Život Sv. Josipa poticaj je i nama danas kako svjedočiti vjernost Bogu u ovoj duhovno ranjenoj Europi.

Kako Josipovi poniznost i rad nadahnjuju vjernike današnjice kako bi bili revni u izvršavanju obveza te pozornost posvećivali i onima na marginama društva?

Sveti Josip, zaručnik Blažene Djevice Marije i poočim Isusov, iz kraljevske loze Davidove, u kršćanskoj tradiciji prepoznat je kao uzor poniznosti, skromnosti i marljiva rada. Živio je skromnim životom tesara, čuvara Marije i Djeteta Isusa. Službu Bogu obavljao je u skrovitosti, uzdržavajući Svetu Obitelj radom svojih ruku. Ljubav prema siromašnima je u temeljima Kristova poziva na svetost. Po uzoru na Sv. Josipa pozvani smo biti suosjećajni s ljudima, osobito s potrebitima, služeći im očinskim i majčinskim srcem.

Papa Leon XIV. u apostolskoj pobudnici Dilexi te (Ljubio sam te), koju je potpisao 4. listopada 2025., stavlja nam pred oči Kristovu ljubav prema siromašnima. Josipova poniznost i rad nadahnjuju vjernike da budu odgovorni i pravedni u svom radu, te pozornost posvećuju i onima na marginama društva i tako doprinose obnovi Crkve i društva. Siromah nije samo osoba kojoj treba pomoć, nego sakramentalna Gospodinova prisutnost. U potrebitima treba prepoznavati samog Krista: „Zaista, kažem vam, što god učiniste jednomu od ove moje najmanje braće, meni učiniste!“ (Mt 25,40).

Sv. Josipa često se opisuje kao čovjeka „iz drugog plana“, tihog čuvara čija nijedna riječ nije zapisana. Kako u današnjem svijetu, koji inzistira na samopromociji, vrjednovati tu Josipovu šutnju?

Sveti je Josip opisan kao šutljiv svetac koji nikada nije tražio priznanje, nego je svoju službu Bogu obavljao u skrovitosti. Ljepota Josipove šutnje govori djelima. Njegova poniznost očituje se u potpunu prihvaćanju Božje volje, čak i kada mu je bila teška i nerazumljiva i u spremnosti da služi. Zna da pridonosi spasenju svijeta, ne svojim djelom, nego stavljajući se potpuno na raspolaganje Božjim poticajima.Papa Benedikt XVI.u Angelusu 18. prosinca 2005. ističe da je papa Ivan Pavao II. ostavio divno razmišljanje o Sv. Josipu u nagovoru Redemptoriscustos (Čuvar Otkupiteljev), u kome posebnu pozornost posvećuje šutnji Svetoga Josipa. Josipova je šutnja, kaže papa Ivan Pavao II., prožeta kontemplacijom Božjega otajstva, u stavu potpune raspoloživosti božanskim naumima. Ona očituje puninu vjere koja upravlja svaku njegovu misao i čin. Zahvaljujući toj šutnji, Josip, skupa s Marijom, čuva Riječ Božju, spoznatu po Svetim pismima, trajno je premišljajući u događajima Isusova života; to je šutnja istkana od neprestane molitve za Gospodnji blagoslov, podložnosti njegovoj svetoj providnosti i otvorenosti Božjoj volji.

Šutnja Svetog Josipa toliko je potrebna i danas u svijetu koji je često tako bučan, koji ne pomaže sabranosti i slušanju Božjega glasa. Josipova šutnja doziva nam u pamet da računamo da su Bog i Njegova Riječ temelj našega života, da u svakom trenutku treba biti u Božjoj prisutnosti, slušati što Gospodin u šutnji progovara našem srcu, te donositi odluke u molitvi.

Glavni vid Josipova poziva, prema apostolskom pismu pape Franje u prigodi 150. obljetnice njegova proglašenja zaštitnikom sveopće Crkve PatrisCorde, jest da je bio čuvar Svete Nazaretske Obitelji. Što bi današnje obitelji, koje su često u krizi, mogle naučiti iz njegova primjera pravednosti i povjerenja?

Bog je stvorio obitelj kao mjesto ljubavi i služenja, u kojoj se poštuje vrijednost života i dostojanstvo ljudske osobe. Obitelj je domaća crkva, a Crkva je obitelj obitelji, istaknuo je papa Franjo u apostolskoj pobudnici o ljubavi u obitelji Radost ljubavi. Zajednička molitva u obitelji povlašteno je sredstvo izražavanja i jačanja vjere i vjernosti Bogu i jednih drugima. Sveti je Josip uzor kako čuvati obiteljsko svetište, zalagati se za otajstvo života i odgoj djece. On nas svojim primjerom uči kako bi svaka katolička obitelj trebala biti crkva u malom, i disati duhom Svete Nazaretske Obitelji. Obitelj je pozvana zajedno s Isusom, Marijom i Sv. Josipom svagdano graditi obiteljsko zajedništvo molitvom, strpljivošću i odricanjima samih sebe. Po primjeru Sv. Josipa članovi obitelji trebaju biti pažljivi osobito prema onima u obitelji koji su bolesni, osamljeni, siromašni, jer u njima sam Isus vapi za pomoć i utjehu. Josip je suosjećao s Marijom i Djetetom Isusom u svim poteškoćama, vjerom i pouzdanjem bio zagledan u nebeskog Oca, u poslanje koje mu je namijenio u povijesti spasenja. Valja da i današnje obitelji prime i strpljivo podnose poteškoće, iskušenja i teške bolesti kao dar iz ruku Božjih, da po Josipovu primjeru imaju pouzdanje u Boga. Trudimo se da današnje obitelji resi vjera u Boga, ustrajnost u osobnoj i obiteljskoj molitvi i sakramentalnom životu, krjepostan život kroz nesebičnu ljubav i ponizno služenje, praštanje, otvorenost životu i predanost u kršćanskom odgoju djece. Jedino će tako obitelji biti jamstvo naše crkvene i narodne budućnosti.

Vjernici se, uz ostalo, Josipu mole i za blagu i sretnu smrt. Zašto traže baš njegov zagovor?

Sveti Josip pozna čovjekove čežnje i potrebe, tjeskobe, krhkosti i slabosti, jer je i sam sve to iskusio. Kad je odlazio s ovoga svijeta u vječnost, prisutnost Spasitelja i Majke Marije bila je za njega velika utjeha. Stoga je od Crkve proglašen i kao zaštitnik umirućih, zaštitnik dobre i svete smrti. Mnogi se utječu moćnom zagovoru Sv. Josipa da im pomogne biti strpljivi u boli i trpljenju i ostanu Božji do zadnjeg daha života, da ne odu s ovoga svijeta bez utjehe i milosti svetih sakramenata. Dobro je moliti čudotvornu molitvu svetom Josipu: „O,Sveti Josipe, nikada se neću moći umoriti promatrajući Isusa kako spava na tvojim rukama. Zagrli ga u moje ime i poljubi Njegovu nježnu Glavu za mene, i zamoli ga da mi uzvrati poljubac kada udahnem posljednji uzdah.“

Kako osoba koja je pomogla u odgoju Isusa Krista, vrhovnog svećenika, može biti primjer mladima koji traže svoj put i razmišljaju o posvećenu životu?

Sveti Josip je u zajedništvu s Marijom pomogao u odgoju Isusa. Utječemo se Sv. Josipu da nam s Marijom isprosi nevinu mladost i duhovna zvanja. Duhovni poziv rađa se u osobnom susretu s Kristovom ljubavlju. Zvanje je otajstvo Božjeg izabranja: „Ne izabraste vi mene, nego ja izabrah vas. I postavih vas da idete i rod donosite, i rod vaš da ostane“ (Iv 15,16). Duhovni put koji nam Sv. Josip pokazuje nije put objašnjavanja, nego on u poslušnoj vjeri s povjerenjem prihvaća Božji plan i stavlja se na raspolaganje Bogu. Poruka je Sv. Josipa mladima koji u sebi osjećaju Božji poziv da otvore vrata svoje duše Kristu i svoj život stave u Božje i Marijine ruke, poučljivo slijedeći volju Božju. Neka se ne plaše potpuno posvetiti Bogu u Crkvi, radikalno živjeti evanđelje. U obitelji se rađaju i odgajaju duhovna zvanja hranjena molitvom i svjedočenjem života.

Utemeljitelj Vaše Družbe, sluga Božji Josip Stadler, bio je poznat po tome što je mnoge institucije stavljao pod Josipovu zaštitu, a pokrenuo je i Glasnik Sv. Josipa. Koliko je Stadlerova osobna okrenutost „hranitelju Spasitelja“ oblikovala karizmu Služavki Malog Isusa?

Sluga Božji nadbiskup Josip Stadler zauzeto je širio pobožnost Sv. Josipu. Živio je pod zaštitom Sv. Josipa i njemu se uvijek molio. To je i vjernicima i sestrama svoje Družbe preporučivao. Godine 1872. poradio je na osnivanju Glasnika Sv. Josipa koga je namijenio siromašnijim dijelovima pučanstva. Uveo je i Bratovštinu Sv. Josipa. Glasnik i Bratovština djeluju i danas pri nacionalnom svetištu Sv. Josipa u Karlovcu. Na Stadlera je osobito djelovala i enciklika pape Leona XIII.O štovanju Sv. Josipa u Crkvi, objavljena 15. kolovoza 1889. Utječe se Svetom Josipu za pomoć u brojnim potrebama nadbiskupije. Želio je podignuti crkvu Sv. Josipa na Marijin Dvoru u Sarajevu, a nije to dočekao, ali je ostavio novaca u tu svrhu. Posvetio je nadbiskupiju Presvetom Srcu Isusovu, Bl. Djevici Mariji i Sv. Josipu.

Nadbiskup Stadler po uzoru na Sv. Josipa bio je „sirotinjski otac i majka“, jer je imao ljubav za sirotinju u kojoj vidi samog Gospodina.Osnovao je 24. listopada 1890. Družbu sestara Služavki Maloga Isusa i otvorio malu ubožnicu za siromašne i nezbrinute starice i za siromašnu djecu. Na svetkovinu Sv. Josipa 1892. primljeno je prvo žensko siroče, a zavod i malu kapelicu u njoj posvetio Sv. Josipu. Sestrama napominje da po uzoru na Sv. Josipa žive duh Nazaretske Obitelji. Napisao je za sestre pravila koja je Sv. Stolicaodobrila privremeno 1906., a konačno 1912. Družbi je ostavio karizmu služenja najsiromašnijima, služeći s Marijom i Sv. Josipom samom Isusu.

Mnogi vjernici danas svjedoče o uslišanjima po zagovoru Sv. Josipa nazivajući ga „pomoćnikom u svakoj stvari“. Kakva su Vaša iskustva?

Mnogi su se svetci i vjernici kroz stoljeća utjecali Svetom Josipu za pomoć u raznim potrebama. Brojna su svjedočanstva o uslišanjima po zagovoru Svetoga Josipa koji uvijek nalazi načina odgovoriti molbama onih koji mu se utječu, posebno u teškim trenutcima i nevoljama. Vjeruje se da je njegov zagovor brz i učinkovit. Osobno i u životu redovničke zajednice više sam puta doživjela osobiti zagovor i duhovnu pomoć Sv. Josipa, i čula o zadobivenim uslišanjima po njegovu zagovoru.

Za kraj, kako u ovoj godini, unatoč svim strahovima i neizvjesnostima, s Josipovom hrabrošću „uzeti k sebi Mariju i Dijete“, odnosno prihvatiti Božji plan za svoj život?

Potrebno je da i danas podržimo upaljeno svjetlo nade, te učinimo sve kako bismo u budućnost poput Sv. Josipa gledali otvorena duha i oslanjali se na Boga. I nas danas Duh Božji potiče i govori –„Idite k Josipu, i učinite sve što vas on nadahne svojim primjerom i životom!“ Živeći danas autentično svoj vjernički poziv, možemo probuditi svijet koji je umoran i obasjati njegovu budućnost nadom. Sveti Josip potiče nas da se držimo čvrsto Presvete Djevice i njezina Sina jer samo On može spasiti narod svoj. Uvijek tražimo i vršimo volju Božju.