Razgovarala: Josipa Miler, Katolički tjednik

Prigodnu sugovornicu o toj temi našli smo u djelatnici Nadbiskupijskog centra za pastoral mladih Ivan Pavao II. Martini Vidović.

Martina je rođena 1. prosinca 1995. u Kiseljaku. Osnovnu i srednju školu završila je u Varešu, a bakalaureat njemačkog jezika i književnosti stekla je na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu. Od početka školovanja aktivna je u župnoj zajednici, a kasnije se, tijekom srednje škole, priključila i Franjevačkoj mladeži kao i radu na projektima NCM-a Ivan Pavao II. te u drugim nevladinim organizacijama.

Angažman u NCM-u započela je kroz projekt Škola animatora – Mladi za mlade, a na početku studija postala je vršnjački edukator na međureligijskom projektu Koračajmo zajedno.

Od 2021. zaposlena je u svojstvu djelatnice NCM-a Ivan Pavao II. na poziciji koordinatora za međunarodnu suradnju i projekte.

Poštovana gospođice Vidović, već više od pola stoljeća zadnja subota u svibnju posvećena je mladima u Vrhbosanskoj nadbiskupiji. Zašto je ovaj dan važan i u čemu se zrcali njegova posebnost?

Dan mladih Vrhbosanske nadbiskupije ove godine održava se po 52. put i mislim da već u toj tradiciji obilježavanja možemo uvidjeti njegovu posebnost i važnost. Na zadnju subotu u mjesecu svibnju pozivamo sve mlade naše nadbiskupije da se okupe na jednom mjestu te mole za svoje potrebe i snove kako bi imali hrabrosti graditi svoju budućnost, ali i biti nositelji vrijednosti unutar Katoličke Crkve.

Mladima u BiH se, nažalost, ne daje dovoljno na važnosti te je samim time bitno dati im prostor i mogućnost slaviti svoju mladost, svoje talente, ali i mjesto gdje mogu molitvom ojačati svoj duh i svoju vjeru. Važno je imati jedan dan u godini koji će biti namijenjen našim mladima, jer na taj način i oni uviđaju da su vrijedni i bitni, te da se brine o njima.

Sv. papa Ivan Pavao II. na početku svog pontifikata u obraćanju mladima kazao je kako su oni "nada Crkve". Prepoznaju li mladi sebe kao "nadu" i ono što tvori budućnost?

Drago mi je da spominjemo svetog papu Ivana Pavla II., jer je on i prigodom svojeg posjeta Bosni i Hercegovini 2003. pozvao mlade da ostanu u BiH i da rade na tome kako bi BiH postala zemlja pomirbe, susreta i mira. Vjerujem, a i nadam se da mladi sebe vide kao „nadu“ i tvoritelje budućnosti, ali nažalost vrlo često nailaze na prepreke u društvu i zajednici koje ih sprječavaju ostvariti se u toj ulozi. Mlade treba usmjeriti kako bi spoznali svoju vrijednost i značaj u društvu, te im ponuditi prostor gdje mogu razvijati svoje talente, sposobnosti i vještine koji će omogućiti i njima samima tvoriti budućnost kakvu žele. Svaki pojedinac u društvu odgovoran je za stvaranje bolje budućnosti, samo je pitanje koliko želimo prihvatiti tu odgovornost i raditi na tome.

Mladi su danas na poseban način pod snažnim pritiskom svijeta koji traži "sve odmah", "što brže" i "što bolje". Koji su najveći problemi mlada čovjeka danas i s kakvim se strahovima najčešće suočava?

I sami ste dijelom odgovorili na ovo pitanje. Nažalost, mladi jesu pod snažnim pritiskom jer se od njih očekuje mnogo, počevši od školovanja, izgradnje karijere, itd. Svijet se toliko brzo razvija da mlade osobe nemaju vremena stati na trenutak te osvrnuti se oko sebe i poslušati sebe, svoje misli i svoje želje. Čini mi se da je i razvoj tehnologije doprinio tom užurbanu životu, a da mladi na osnovu društvenih mreža vrlo često stvaraju pogrješnu sliku o životu te vrlo često i sami sebi stvaraju pritisak da moraju živjeti život kakvim ga vide na društvenim mrežama. Mlade osobe često su neshvaćene od zajednice u kojoj žive, ne nalaze načina kako podijeliti svoje probleme iraditi na njima, a čini mi se da je strah od neuspjeha vrlo prisutan među njima. Stoga je važno pružiti mladima razumijevanje te ih ohrabriti da nastave dalje bez obzira na prepreke s kojima se susreću.

Od mlada čovjeka očekuje se da nađe svoje mjesto u društvu. To osim naobrazbe, prije svega, znači osnovati obitelj ili ući u duhovni stalež. Dobivaju li mladi adekvatne poticaje na tom polju? Što bi Crkva tu mogla učiniti?

Složit ćemo se da broj mladih osoba koje žele osnovati obitelj znatno opada u odnosu na vrijeme kada su naši roditelji odrastali, a sve je manje i duhovnih zvanja, ne samo u BiH, već i u svijetu. Crkva treba ohrabrivati mlade da se ne boje odgovornosti koju nosi osnivanje obitelji ili odlazak u samostan, ali treba i moliti za mlade kako bi se odvažili na taj korak. Osnivanje obitelji sa sobom nosi mnogo strahova, neki od njih povezani su i s ekonomskim prilikama u životu, i zbog toga mladi čekaju na taj korak dok ne ostvare i neku vrstu ekonomske stabilnosti.

Stoga, ne samo Crkva, već i društvo i država igraju veliku ulogu u tome kojim će putem mladi ići, ali, naposljetku, sigurna sam da Bog ima plan za sve nas, samo trebamo biti strpljivi i slušati ono što nam Bog između redaka poručuje.

Tijekom godine mladi imaju priliku u Nadbiskupijskom centru za pastoral mladih sudjelovati u 40-ak projekata i aktivnosti. Što je zajedničko tim projektima i kako oni rade za dobro mladih?

Naša misija u Centru za mlade jest ponuditi mladima mjesto za duhovnost, susrete i izobrazbu kroz kvalitetne programe i projekte. Zajedničko svim našim projektima jest da mladi kroz njih pronalaze svoje mjesto i svoj glas u zajednici, jačaju svoje kompetencije te su ohrabreni za prihvaćanje odgovornosti i pokazivanje inicijative.

Kroz projekte Centra za mlade oni imaju priliku graditi međureligijski dijalog, susresti se s ranjivim skupinama društva, raditi na prevenciji različitih vrsta ovisnosti, učiti o pravima djece i maloljetnika, itd. Zaštitnik Centra za mlade jest Ivan Pavao II. koji je i sam gradio mostove prema mladima i upravo to i mi nastojimo raditi: biti blizu mladim ljudima, osluškivati njihove potrebe i želje te stvoriti Centar kao zajednicu kojoj mladi mogu pripadati.

Mladima danas često nedostaje stabilnih životnih primjera i netko u koga će se pouzdati. Kakvu ulogu, u tom smislu, ima NCM Ivan Pavao II.?

Prije nego što sam postala djelatnica Centra za mlade, već u srednjoj školi bila sam dijelom njega kroz Školu animatora - Mladi za mlade, a potom i druge programe koji su u to vrijeme bili implementirani u Centru. Samim time sam i ja kao mlada osoba imala mjesto gdje sam se osjećala sigurnom, ali i imala pozitivne uzore tijekom odrastanja.

Centar za mlade želi pratiti mlade tijekom njihova odrastanja i sazrijevanja, biti podrška mladima i pomoći im pronaći svoj put ka vjeri te svoje mjesto u zajednici. Društvene mreže sastavni su dio života mladih osoba, na kojima vrlo često djeca i mladi pronalaze različite uzore koji nemaju uvijek pozitivan utjecaj na njih. Stoga, kroz projekte Centra želimo mlade učiti kršćanskim vrijednostima i pozitivnim primjerima iz života Crkve, što im može pomoći u stvaranju prave slike o životu kakvim žele živjeti.

Koje biste stvari istaknuli kao pozitivne, a koje kao moguće izazove u radu s mladima?

Iskustvo mi je pokazalo da rad s mladima daje vjetar u leđa i posebnu radost jer mladi su izvor energije i kreativnosti, što mi često zaboravljamo. Mladi ljudi mogu i trebaju biti velikonadahnuće svima i mladi s kojima mi u Nadbiskupijskom centru za pastoral mladih Ivan Pavao II. radimo meni su inspiracija te se zbog njih trudim raditi svoj posao što je bolje moguće.

Mnogo toga možemo naučiti od njih, veliku snagu crpiti iz njihovih ideja i njihove fokusiranosti, a često me oduševi koliko zapravo žele iskoristiti talente koje im je darovao Bog. S druge strane, izazov može biti taj da i mladi ljudi trebaju u svima nama vidjeti pozitivne primjere življenja vjere i borbe za bolje sutra, te velika odgovornost leži u nama koji s njima radimo.

U današnjem svijetu i vremenu mladi se suočavaju s različitim problemima kao što su nezaposlenost, problemi s različitim ovisnostima, društvene mreže donijele su niz drugih problema, stoga i jest izazov raditi s današnjim mladima iz perspektive odgovornosti. Zahvalna sam na tome što imam priliku raditi s mladima jer od njih svi možemo mnogo naučiti, važno je samo dati im priliku i saslušati ih.

Kakvu ulogu u pastoralu imaju animatori i volonteri Centra?

Centar za mlade i postoji upravo zbog mladih koji žele osnažiti svoju vjeru, nadograditi svoje znanje i poboljšati svoje vještine, a animatori i volonteri izravni su suradnici Centra i imaju vrlo aktivnu ulogu u našem Centru.

Radosni smo što Katolička Crkva u BiH ima mlade koji žele biti dio svojih župnih zajednica ili različitih katoličkih skupina, a posebno smo ponosni na naše animatore i volontere, ali i zahvalni što izdvajaju svoje vrijeme i doprinose izgradnji bolje budućnosti Crkve i naše zemlje. Kroz naše projekte, animatori i volonteri imaju uloge voditelja skupina ili voditelja različitih aktivnosti i trudimo se da budu što više uključeni u pastoral mladih, jer su i oni sami uzori svojim vršnjacima i njihova svjedočanstva vjere itekako su značajna. Kroz njihovo djelovanje oni spoznaju svoj značaj u okviru zajednice te su nositelji pozitivnih promjena u župama, svojim lokalnim zajednicama i društvu kao cjelini.

Ima li budućnosti za mlade u BiH i, još važnije, vide li mladi svoju budućnost u ovoj zemlji?

Želim vjerovati u to da ima budućnosti za mlade u BiH, iako nam se vrlo često čini da je zapravo suprotno. Ekonomski, društveni i politički čimbenici utječu na to da je BiH već izgubila mnogo kvalitetnih mladih osoba koje su odlučile graditi svoju budućnost izvan nje, ali kao što sam rekla, želim vjerovati u to da će mladi imati priliku za boljom budućnošću i u BiH.

Svi mi trebamo raditi na tome kako bi mladi vidjeli svoju budućnost u BiH, ali i ohrabrivati mlade da postanu aktivni graditelji života u svojoj zemlji, jer ukoliko ne dobiju određenu podršku od svojih roditelja, profesora, duhovnih vođa, ali i prijatelja, vrlo je vjerojatno da će se odlučiti otići iz BiH.

Misija Centra za mlade jest graditi bolju budućnost za naše mlade i nadamo se da ćemo u tome i uspjeti, malim koracima do cilja.