Razgovarala: Josipa Miler, Katolički tjednik

S. Marijana je rođena 1971. u Koprivničkim Bregima, u Republici Hrvatskoj. Od 1992. u zajednici je sestara Klanjateljica Krvi Kristove. Na Sveučilištu u Zagrebu diplomirala je 1998. socijalni rad. Od 2002. s dvije susestre djeluje u neprofitabilnoj, nevladinoj i nekonfesionalnoj terapijskoj zajednici Marijanovac.

Svakako da nam je vrlo važno jasno se determinirati u definiciji pojma droga jer tada je i moguće izbjeći ove zamke u kojima se nađemo, a napose danas zbog sveprisutna problema ovisnosti. Prema definiciji Svjetske zdravstvene organizacije, droga je "svaka supstanca koja je u stanju da kada se nađe u živom organizmu, modificira njegovu jednu ili više funkcija i da nakon ponovne uporabe dovede do psihičke ili fizičke ovisnosti". Ove ključne odrednice; utjecaj na organizam kao što je mogućnost izmjene stanja svijesti, percepcije, utjecaj na raspoloženje, mogućnost stvaranja ovisnosti bilo fizičke ili psihičke te posljedice na zdravstveno stanje, socijalni život i obiteljske odnose, determiniraju supstancu kao drogu. Dakle, ako je i nazovemo lakom, ona u okviru onog kako je definirana nikada nije čovjekovo prirodno dobro i u svakom slučaju izaziva loše posljedice za pojedinca i društvo u cjelini.

Svaki put ima svoj početak pa tako i ovisnost. Na početku tog puta postoji informacija o supstanci koja je, u uvjetima odnosa koji postoje u prilikama ponude i potražnje, zamagljena i često prikazana samo u pozitivnom svjetlu svog učinka na osobno stanje, što je tada posebno čini poželjnom. Taj učinak na osobno stanje zapravo igra ključnu ulogu u stvaranju odluke u smislu započinjanja i nastavljanja konzumiranja sve do trenutka stvaranja ovisnosti kada to postaje imperativ. Pri tome se oblikuje i čitav sklop ponašanja specifičan za svijet ovisnosti te se i u sklopu međusobnih interakcija stvara i subkultura ovisničkog svijeta. Unutar tog cijelog procesa osoba se sve više izolira od svoje okoline, od svojih najbližih i na taj način izlazak iz problema postaje sve teži.

U ovom kontekstu govorimo o mladima, to jest adolescentima koji unutar samih sebe prolaze za njih vrlo zahtjevan i težak put odrastanja, sazrijevanja, stvaranja vlastitog identiteta, a to su procesi unutar osobe koji sami po sebi zahtijevaju siloviti napor. Popraćeni su počesto mnogim unutarnjim konfliktima, zahtjevima izvana i osobu uvode u vrlo zgusnuti proces traganja, odlučivanja, donošenja zaključaka, a pri tome izazivaju buru emotivnih stanja, njima samima nepoznatima od kojih se mogu doimati i zbunjeni i revoltni i djelovati nesigurno. U suvremenom svijetu punom proturječnosti taj put adolescentskog doba je još izazovniji u smislu donošenja jasnih stavova upravo zbog mnogobrojnih proturječnosti koje izazivaju nesigurnost, strah, zbunjenost. Moderno digitalizirano doba ima svoj rezultat u obliku brzine dolaska do informacije gotovo u trenutku, što ima i svojih prednosti, ali i svojih nedostataka posebice za onoga koji se nalazi u ovako zahtjevnom vlastitom procesu sazrijevanja jer je u silini ovih informacija, često proturječnih, iznimno teško donijeti pravi zaključak. Mlada osoba u ovom svijetu koji se često vodi načelom hedonizma isto tako traži svoje puteve kojima će ostvariti to načelo. Ponuda supstanci u ovom suvremenom dobu je sveprisutna i nije potrebno puno uložiti napora da supstanca bude dostupna. Cijeli ovaj uzavreli osobni proces u adolescenciji dodatno može biti i otežan nepovoljnim prilikama u društvu kao što su besperspektivnost, nedostatak ideala, poljuljana ljestvica vrjednota, opća nesigurnost. Obiteljske prilike u kojima mladi odrastaju često su izvor nesigurnosti, nemira, nesklada što u svijet mlade osobe koja je i sama u procesu odrastanja donosi nove poteškoće i unutarnju nestabilnost. Mladi adolescentskog doba pokušavaju na poseban način pronaći mjesto u društvu svojih vršnjaka i vrlo često pod pritiscima donose odluke o konzumiranju supstance kako bi ostvarili pripadnost skupini. Svijet mlade osobe pun je znatiželje i iz toga je posebno lako doći do formule da je zabranjeno voće slađe. Konglomerat ovih situacija i okolnosti pogodno su tlo da u svijetu mlade osobe punom pitanja i traženja sazrije odluka o ulasku u svijet droga.

Iskustveno vidim ovaj fenomen spuštanja dobne granice prvog uzimanja droge. Prije 20-ak godina ona je bila u prosjeku oko 20. godine života, sada je oko 15. godine, a još je niža kod uzimanja alkohola (12. godina) i alkohol često predstavlja vrata koja otvaraju put u ovisnost sa supstancama. To je osoba s nezavršenim procesom odrastanja, oduzetim djetinjstvom i mnogim štetama nanesenim na cjelokupni razvoj osobnosti.

Moguća je i ovisnost koja se razvija i u kasnijim godinama života, zbog neostvarenih životnih ciljeva, preuranjenog umirovljenja, kod žena koje u kasnijim godinama razviju ovisnost o alkoholu prisutan je fenomen „praznog gnijezda“ kada djeca osnuju vlastite obitelji i one se doživljavaju nepotrebnima. U suvremenom svijetu ovisnost o kocki je fenomen koji se isto može generirati u kasnijoj životnoj dobi iz potrebe razbijanja monotonije svakodnevice. Ovisnost kao fenomen ne poznaje i ne priznaje granice ni pravilnosti.

Da, gotovo da ne postoji dio životne stvarnosti danas, a da droga nije prisutna. U svijetu mladih zbog prisutnog snažnog elementa znatiželje realnije je očekivati eksperimentiranje s različitim supstancama. Svaku supstancu ljudsko iskustvo traži zbog njezina djelovanja na promjenu stanja svijesti, zbog iznimna utjecaja na raspoloženje i to su činjenice koje je čine jako poželjnom. Kada smo napeti, tragamo za nečim što će nas relaksirati, kada smo nesigurni, tragamo za nečim što će nas učiniti snažnijima, kada smo tužni, tragamo za nečim što će nas oraspoložiti, kada smo sretni, tragamo za nečim što će još više pojačati taj dojam.

U procesu odrastanja važno je i značajno naučiti zdrave oblike rješavanja nepovoljnih osobnih stanja, ali isto tako da nije sve moguće mijenjati u isti tren, da se ne traga za takozvanim „instant-rješenjima“, koliko god je droga „instant-rješenje“, toliko je i razornije njezino posljedično djelovanje na svim područjima života - osobnom, obiteljskom, društvenom, radnom i o tome je potrebno otvoreno i vrlo jasno razgovarati. Zapravo, razgovor o problemu ovisnosti ne bi trebala biti tabu tema.

Obitelj u kontekstu programa Projekt čovjek talijanskog centra solidarnosti Don Mario Picchi iz Rima, po kome djeluje centar Marjanovac, promatramo kao jezgru ljudskog društva. Tu osoba započinje svoj životni hod, odatle izlazi, tu se vraća, za pojedinca ona je žila kucavica. Bremenita je interpersonalnim odnosima i prije razvoja ovisnosti, a i u samom tijeku. Ovisnost razorno djeluje na međuljudske odnose u obitelji, i to ne samo na odnos ovisnika i ostalih članova, nego i između njih. Osoba dolazeći u ustanovu, dolazi iz obitelji bilo primarne ili sekundarne s kojom je porušila mostove odnosa i ulaskom u terapijski proces promatra svoje obiteljske odnose prije vremena drogiranja i u samoj ovisnosti. Članovi obitelji prvi su pokretači da osoba razriješi problem ovisnosti. To je dug proces da osoba prihvati da joj je potrebna pomoć u razrješavanju problema. Članovi obitelji iako vrlo umorni od težine problema ovisnosti i motiviranja osobe za ulazak u terapijski proces, ostaju kao nenadomjestiva podrška. Osjetljivi su to i teški procesi koji se događaju, kako u samoj osobi u terapijskom procesu, tako i kod članova obitelji. S jedne strane je ranjivost u odnosima, uslijed ovisnosti, a s druge strane je ogromna želja i podrška da se problem razriješi.

U rješavanju ovog problema tri su karike međusobno povezane: terapijska zajednica sa svojim metodama pomoći, obitelj kao podrška i sam ovisnik kao glavni protagonist rješavanja problema. Dok ove tri karike ostaju povezane i zajedno usmjerene na rješavanje problema, izlazak iz problema je realniji.

Kompleksnost problema ovisnosti zahtijeva zajedničku mrežu djelovanja različitih društvenih subjekata angažiranih na tom području. Posebnost Bosne i Hercegovine čini podijeljenost u entitetskom smislu i različite zakonodavne prakse koje određuju djelovanje. Na ovome polju angažirane su i državne i nevladine organizacije koje ostvaruju suradnju i izmjenu iskustava. U posljednje vrijeme je i znatnija suradnja između nevladinog i vladinog sektora. Neuređena zakonska regulativa ipak čini na tom području mnoge stvari težima.

Vjera je jedno posebno blago za život pojedinca i neiscrpni je izvor nade koja je neophodna u procesu rješavanja problema. Sveti spisi bilo koje religije sadržavaju poticaje i primjere koji čovjeka ohrabruju na putu izlaska iz problema. U centru Marjanovac prisutni su pripadnici različitih kršćanskih zajednica, pripadnici islamske vjeroispovijesti, ali i ateisti. U radu se ne primjenjuju vjerske prakse niti jedne vjerske zajednice jer je program psihosocijalni, ali uključujući cjelinu ljudskog bića, ne isključuje ni vjersku dimenziju pojedinca. Osoba je slobodna razvijati u sebi svoju religioznost, a moguć je kontakt s vjerskim službenicima na individualno traženje. Multikonfesionalnost u zajednici posebice dolazi do izražaja kod zajedničkih proslava velikih vjerskih blagdana koje omogućuju međusobno poštivanje i prihvaćanje u različitosti,  a isto tako i međusobno obogaćivanje u toj različitosti.

Oslobađanje od problema ovisnosti prilika je i mogućnost da čovjek produbi, pročisti i oživi svoja vjerska iskustva.

Zajednički put započinje uvijek kontaktom u kome se izražava potreba traženja pomoći za izlazak iz problema ovisnosti. Ovaj trenutak je iznimno važan za cijeli daljnji terapijski proces jer osobu stavlja u zonu samoodgovornosti za rješavanje problema, a time i na otkrivanje osobnih kapaciteta po čemu postaje aktivni sudionik. Prije dolaska u zajednicu osoba po procjeni psihijatra provodi u bolničkom tretmanu detoksifikaciju kako bi se spriječio, uslijed prekida uzimanja supstanci, razvoj apstinencijskog sindroma. Po dolasku u zajednicu važan trenutak je prihvat u zajednicu, koji osobi po specifičnosti odvijanja ulijeva sigurnost da je prihvaćena. Period adaptacije na život u zajednici nužan je preduvjet daljnjem koraku; interpersonalnom radu kako bi se u susretu sa sobom, svojom prošlošću, razotkrili mehanizmi razvoja ovisnosti, izmijenila ponašanja, stavovi, načini razmišljanja stečeni tijekom ovisnosti i posebice rad na obiteljskim odnosima. Zahtjevan je ovo proces rada, a osobi omogućuje susret sa sobom u istini kako bi se dogodila osobna promjena kao nužan preduvjet rješavanja problema ovisnosti.

Posebna pažnja u radu pridodaje se resocijalizaciji, a omogućuje osobi postupno uključivanje u društvenu sredinu, stvaranjem mreže pozitivnih odnosa u svojoj sredini i udaljavanjem i zatvaranjem svih odnosa s društvom iz razdoblja ovisnosti. Proces je to koji već uključuje nove mehanizme promjene stečene u dotadašnjem dijelu rada. Taj proces resocijalizacije intenzivira se posebice u fazi ambulantornog rada, programa u kome osoba boravi u svojoj sredini uključujući se u svoju obiteljsku, društvenu i radnu sredinu, a zajednica je support osobi u ovom prvom vrlo intenzivnom i zahtjevnom razdoblju povratka. Sam program vrlo je intenzivan u svim ovim fazama rada, a konačni cilj je potpuno uključenje osobe u njezinu obiteljsku, društvenu i radnu sredinu s preuzimanjem svih svojih odgovornosti za život bez supstance. Odnos između osobe i zajednice stvoren tijekom ovog rada vrlo je dubok i ne prekida se samim službenim završetkom programa, nego osobe ostaju duboko povezane s Centrom.

Prevencija uz pružanje pomoći osobama s problemom ovisnosti je također jedan od bitnih ciljeva rada centra Marjanovac. Tijekom ove 21 godine postojanja uključivali smo se sa svojim radom s djecom, bilo osnovnoškolske, bilo srednjoškolske dobi, s djelatnicima škola ili s roditeljima kako bismo problem ovisnosti što je moguće više približili ciljanim skupinama.

Problem ovisnosti se može dogoditi bilo kome i pri tome nije bitno odrediti krivca, nego prikupiti sve svoje snage zajedno kao obitelj u rješavanju problema jer on nije nerješiv, iako je duboko razoran. Zajedno razgovarati i djelovati u smjeru traženja pomoći već trasira put izlaska iz problema. Zato je u problemu ovisnosti jako važno biti zajedno. Centar Marjanovac uvijek možete kontaktirati pri traženju stručne pomoći jer je upravo naše dugogodišnje iskustvo da ovisnost nema zadnju riječ.