Razgovarala: Josipa Miler, Katolički tjednik

Mons. Martinović rođen je 28. lipnja 1965. u Županji, a odrastao je u župi Uznesenja BDM-a u Tolisi. Niže razrede osnovne škole završio je u Matićima, a više u Oštroj Luci (Bosanska Posavina).

U Zagrebu je pohađao Nadbiskupsku klasičnu gimnaziju, a potom je nastavio studij filozofije i teologije na Katoličkom bogoslovnom fakultetu. Vojni rok služio je u Beogradu od 1984. do 1985. Svečane redovničke zavjete u Družbi franjevaca trećoredaca glagoljaša Provincije Sv. Jeronima u Hrvatskoj, položio je 4. listopada 1990. u Zagrebu.

Od 2009. do 2011. na Papinskom lateranskom sveučilištu u Rimu studirao je pastoralnu teologiju, gdje je i magistrirao.

Obavljao je službu župnog vikara, samostanskog poglavara te župnika u brojnim župama u Hrvatskoj. Također, od 2013. do 2018. bio je član Prezbiterijalnog vijeća Splitsko-makarske nadbiskupije; od 2017. do 2020. bio je voditelj Povjerenstva za trajnu formaciju pri Hrvatskoj redovničkoj konferenciji, a od 2017. u dva mandata bio je provincijal franjevaca trećoredaca glagoljaša. U ožujku 2024. imenovan je požeškim biskupom, a zaređen je 8. lipnja u požeškoj katedrali Sv. Terezije Avilske. Osim hrvatskog govori talijanski i njemački jezik.

S njim smo razgovarali o kršćanskom pogledu u novu godinu te o blagodatima Svete godine.

Život Crkve u Hrvata uključen je u život i poslanje sveopće Crkve, stoga je jasno da smo povezani sa svim događajima koji se odvijaju na toj razini, u onoj mjeri u kojoj trebamo i možemo biti uključeni. U tom smislu na prvo mjesto treba staviti održavanje druge skupštine Sinode biskupa u listopadu prošle godine. Održavanje Sinode i pripreme za nju koje su se održavale kroz zajedništvo, sudjelovanje i poslanje kroz nekoliko godina, na razini cijele Crkve ostavile su veliki trag u životu Crkve u Hrvata, naših biskupija, župa, redovničkih zajednica i vjernika laika. Papa Franjo (21. siječnja 2024.) pod geslom Nauči nas moliti za cijelu Katoličku Crkvu proglasio je Godinu molitve i priprave za Svetu godinu i Redoviti jubilej 2025., a na svetkovinu Uzašašća Gospodinova (9. svibnja 2024.) bulom Spes non confundit – Nada ne razočarava najavio održavanje Redovitog jubileja za 2025.

Na razini Crkve u Hrvata važno je spomenuti i održavanje onog predivnog i lijepog 12. susreta hrvatske katoličke mladeži u Gospiću 4. svibnja 2024. Sigurno je važno spomenuti da su prema odluci i imenovanju pape Franje, zaređena četiri nova biskupa: banjolučki biskup mons. Željko Majić, požeški biskup mons. Ivo Martinović, kotorski biskup mons. Mladen Vukšić te gospićko-senjski biskup mons. Marko Medo. 

Svaka godina je izazov za naš život i vjeru jer je u njoj kao i u svakom danu nepoznata budućnost i naši planovi, želje ili očekivanja. Uvijek trebamo biti svjesni kako se u konačnosti većinu toga ostvaruje po Božjem planu, što ne umanjuje važnost naših planova u osobnom životu, kao i na razini župa i biskupija. U ovoj smo Svetoj godini posebno uključeni u dva veoma važna i izazovna događaja za Crkvu u Hrvata. Prvi se odnosi na proslavu Svete godine i našeg zajedničkog hodočašća u Rim, a drugi osim što je povezan s Jubilejom, povezuje nas i ujedinjuje s obilježavanjem 1 100. obljetnice održavanja Splitskih crkvenih sabora. Hodočašća u Rim i proslave obljetnice Splitskih sabora bit će veliki izazov u koji će se uključiti mnogi naši vjernici iz Hrvatske, BiH i dijaspore. Izazov je odgovoriti na ono što nas Crkva poziva i na ono što su nam ostavili naši pređi i povijest kao svjetlo i mudrost za život vjere u našem vremenu. Tu je pitanje hoćemo li prepoznati i posvjedočiti koliko smo ukorijenjeni u vjeri naših predaka, otaca, mučenika i svetaca, u vjeri Crkve. Ovo se odnosi na sve vjernike, ali posebno na mlade koji se trebaju nadahnjivati na uzorima vjere i s njihovom snagom, graditi svoju budućnost odgovarajući na velike i mnoge izazove i promjene vremena i svijeta, oslanjajući se na Krista – nadu svih vjernika u prošlosti, sadašnjosti i budućnosti.  

Papa Franjo je otvaranjem Svetih vrata na bazilici Svetoga Petra u Rimu, na Badnjak 2024., otvorio Svetu godinu za cijelu Katoličku Crkvu. Sveta vrata nas usmjeravaju na Krista i njegovo milosrđe. Kad pogledamo mnoge ratove u cijelom svijetu, različite oblike nasilja i nepravdi te poniženja prisutna na sve strane, onda nam je posve jasno koliko je potrebno govoriti o Isusovu milosrđu te milosti i ljubavi Božjoj koja nas sve prosvjetljuje, obnavlja i jača. Iako i sam Jubilej ima svoju veliku ulogu i značenje za naš hod u vjeri, ipak, i svaki prijelaz iz stare u novu godinu ima milosno i sveto značenje jer je uvijek riječ o Božjem daru koji nas poziva da svoju vjeru i ljubav prema Bogu i Crkvi obnovimo te živimo iz dana u dan usmjereni prema vječnosti. Osim toga, svaki nas Božji dar poziva i na zahvalnost za primljene darove i dobročinstva od njega i od ljudi. Sveta godina je stoga privilegirano vrijeme milosrđa koje nas poziva na opraštanje, pomirenje i obraćenje srca. Ona nas poziva da se zaustavimo pred Gospodinom i obnovimo ili nešto promijenimo u svom životnom putu, hodu u vjeri s Bogom te s braćom i sestrama. S druge pak strane to je pogled prema Kristu koji nas poziva na odgovorno življenje i svjedočenje vjere. Taj duhovni proces nas dakle s jedne strane poziva da gledamo u prošlost u koju smo ukorijenjeni i na budućnost koju nam Krist obećava, a koju trebamo zaslužiti vjerom i životom Kristove ljubavi u sadašnjosti.

Naša radost, oproštenje i obraćenje imaju svoj izvor i temelj u Bogu, u Isusu Kristu i njegovu evanđelju. Vjernicima bih iznad svega preporučio da se još više usmjere na Isusa Krista, na njegov život, riječi i djela, na njegovu osobu i srce. Svima nam je potrebno da ga još više tražimo i upoznajemo jer u njemu otkrivamo najsavršenije primjere i putove za naš život i  postupke, u osobnom i zajedničkom pozivu i poslanju – od najobičnijega vjernika pa sve do Pape. Sve to se ne može ostvariti bez molitve. Ona je mjesto i prostor u kome se učimo nadi, ali i gdje ju osluškujemo u intimi svoga bića. Ona je prostor našeg duhovnog čišćenja i prosvjetljenja, susreta s Bogom. Kršćanin je po svome identitetu pozvan na radost jer ona ima svoj temelj u Bogu. Kao vjernici pozvani smo učiti od Sv. Pavla te poput njega otkriti i svjedočiti da je Krist naša radost i naša nada.  

Ovom svijetu mi uvijek iznova trebamo ponuditi Krista. To je naše nemjerljivo poslanje, uloga i doprinos ovom svijetu jer smo mu svojom vjerom i životom pozvani ponuditi evanđelje nade. To je svjedočanstvo vjere i Kristove ljubavi koje se prenosi i širi na sve strane, svim ljudima i nikoga ne isključuje, a Crkva ga je kroz povijest u mnogim muškarcima i ženama pokazala kao najsavršeniji dar i primjer ljubavi prema svijetu i čovječanstvu. Svjedočanstvo vjere, zalaganje za mir i glas koji poziva na mir i pomirenje nikada nisu uzaludni bez obzira koliko nekome izgledali beznačajno. U današnje vrijeme, kao i u svakom vremenu i nevremenu, mi nudimo Isusov put ljubavi, mira i pomirenja. Mi trebamo ponuditi svijetu ono što možemo i što imamo – sebe, svoje riječi i život. Današnjem svijetu i čovjeku koji čezne za nadom pozvani smo svojim osjećajima, molitvom, darovima i raznim žrtvama nositi Krista koji je izvor neprevarljive nade, istine i ljubavi.

Od siječnja prošle godine pripravljali smo se za Jubilarnu godinu kroz zajedničku i osobnu molitvu. Na prvom mjestu tu je molitva i euharistija, ali i razna druga liturgijska slavlja, ispovijed, opraštanje, slušanje i razlučivanje Riječi Božje, razne pobožnosti, duhovni susreti, hodočašća, djela milosrđa, ali nadasve osobno uključivanje i sudjelovanje u životu župe, biskupije i sveopće Crkve.

Dakako da je na prvom mjestu proslava Jubilarne Svete godine, ali i 1 100. obljetnica spomena održavanja Splitskih crkvenih sabora održanih od 925. do 928., za vrijeme vladanja kralja Tomislava ili „kralja Hrvata“, kako ga je u svom pismu 925. nazvao papa Ivan X. U toj su jubilejskoj prigodi biskupi Hrvatske biskupske konferencije i Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine svojim vjernicima uputili pastirsko pismo pod naslovom Na kršćanskim temeljima, u zajedništvu Crkve, hodočasnici nade. Vjerujem kako ćemo svi primiti mnoge duhovne plodove i imati velike koristi od zajedničkog hodočašća u Rim na grobove svetih apostola Petra i Pavla, ali i od liturgijskih slavlja, sakramenta pomirenja, molitava, pobožnosti i susreta koji će se ostvarivati tijekom 2025. na razini pojedinih biskupija, dekanata, župa, redovničkih zajednica i samostana. Čvrsto se nadam kako će i susret Hrvatskih katoličkih obitelji u Aljmašu ojačati vjeru i duhovno obogatiti naše obitelji i sve njihove članove, župljane i vjernike koji na bilo koji način budu sudjelovali.

Ljudi našeg vremena sve više su usmjereni na moć, slavu, gospodarenje i težnju što više imati. Ne govore li nam o tome i ratovi koji se vode u svijetu. Na našoj obiteljskoj i osobnoj razini zapažamo mnoga otuđenja te da nam uvijek još nešto nedostaje. Današnjem čovjeku nikada nije dosta materijalnih stvari, te stoga počesto kod nekih nezadovoljstvo ni nema stvarnog i opravdanog razloga, nego mu je uzrok u ljudskoj nezasitnosti. Čovjek želi gospodariti nad prirodom, ljudima, prirodnim zakonima i svime što postoji u svijetu. Stoga je današnjem čovjeku potrebno dopustiti da ga Krist privuče k sebi, svojemu srcu i da u njemu nađe svoj smisao i svoje svjetlo, da se uči od njega. Krist koji je bio bogat, postao je siromahom da nas obogati vjerom, nadom i ljubavlju. On koji je uvijek isti treba biti naša nada, on nikada ne razočarava.

Hodočašće nije nekakvo turističko putovanje, nego duhovno putovanje i put koji nas usmjerava na našu vjeru, duhovnost, na našu povijest i kršćanske korijene, život svetaca i mučenika, na izvore vjere i ljubavi prema Kristu. Ono nam kroz razne duhovne sadržaje u nekoliko dana želi pomoći iskusiti i obnoviti ljepotu crkvenog zajedništva i jedinstva. Hodočašće nas obasjava svjetlom vjere koja do danas ne prestaje sjati i biti poticaj u naviještanju vjere, svjedočenju istine, ljubavi i nade, pomaže nam otkriti duboki smisao života s Bogom. Hodočašće nas na svetim mjestima, kroz molitvu i šutnju, uvodi u poseban doživljaj i iskustvo Božje prisutnosti koje bi nas trebalo nadahnuti da još više uzljubimo Krista, Crkvu, svoje bližnje, sebe i sve stvoreno.

Crkva desetljećima ne prestaje govoriti i upozoravati čovječanstvo na nepravde u svijetu, na problem ljudske bijede, gladi, siromaštva, bogatstva, te pitanju ekologije i očuvanja prirode. Nije pravedno da Zemlju koju je Bog stvorio i povjerio svima neki iskorištavaju i uništavaju radi osobnih interesa i radi želje za njezinim gospodarenjem. A zašto Crkva o tome govori? Zato što Zemlja pripada Bogu i on ju je darovao svima, ali i zato što su bez Boga Zemlja i svijet bez nade. Papa i Crkva su protiv ekonomije koja zarobljava i uništava Zemlju, stvara društvenu diskriminaciju i nepravde prema ljudima i prirodi, državama i čovječanstvu. Mi ne možemo biti za ono što je protivno evanđelju. Sveti Otac upozorava kako se biblijska istina ne smije zaboraviti ili, što je još gore i opasnije, svjesno odbaciti. Trebamo se boriti protiv gladi, nepravdi, uništavanja prirode. 

Neka radost naših susreta na našim župnim, biskupijskim i nacionalnim slavljima, na našim hodočašćima i drugim pastoralnim susretima u novoj svetoj Jubilarnoj godini budu znak naše vjere, crkvene povezanosti, vjernosti Bogu i našim kršćanskim korijenima, ali i obnavljanje naše ljubavi prema potrebitima, bolesnima, siromasima, ožalošćenima i žrtvama nasilja, i našeg zalaganja za život i obitelj po evanđeoskim vrijednostima. Primjer Svete nazaretske Obitelji neka nadahnjuje, potiče i ohrabruje sve ljude, a posebno kršćanske supružnike da budu vjerni bračnom savezu, otvoreni životu, požrtvovni u podizanju i odgoju djece, ustrajni u prenošenju dragocjene baštine vjere novim naraštajima i u promicanju ljudskog dostojanstva od začeća do prirodne smrti te zalaganju za opće dobro i očuvanje svega stvorenoga.