Razgovarala: Josipa Prskalo, Katolički tjednik

Naš sugovornik gosp. Topić službenik je za borbu protiv trgovine ljudima pri Misiji Organizacije za europsku sigurnost i suradnju (OESS) u Bosni i Hercegovini, koji radi na aktivnostima usmjerenim na pružanje potpore nadležnim tijelima u jačanju odgovora na trgovinu ljudima, zaštite žrtava i učinkovitijeg odgovora kaznenopravnog sustava, u skladu s međunarodnim standardima.

Pravni je stručnjak i stručnjak za ljudska prava s više od 20 godina profesionalnog iskustva u području suzbijanja trgovine ljudima, vladavine prava, reforme pravosuđa i zaštite ljudskih prava. Tijekom svoje karijere radio je u nizu domaćih i međunarodnih institucija, uključujući Misiju OESS-a u BiH, Ured posebnog predstavnika i koordinatora OESS-a za borbu protiv trgovine ljudima, Europski sud za ljudska prava, Instituciju ombudsmana za ljudska prava BiH te pravosuđe BiH.

Doktorirao je pravo na Sveučilištu Union u Beogradu, magistrirao međunarodno pravo ljudskih prava na Sveučilištu u Oxfordu, a diplomirao pravo na Sveučilištu u Banjoj Luci te je položio i pravosudni ispit.

Poštovani gosp. Topiću, prije 13 godina utemeljen je Svjetski dan borbe protiv trgovine ljudima. Koji je razlog zbog kojeg imamo ovaj relativno „mladi“ nadnevak za ovako bitnu stvarnost?

To je možda više pitanje za Ujedinjene narode, koji su ustanovili ovaj Dan. Ipak, činjenica da se obilježava tek relativno kratko odražava okolnost da je, iako trgovina ljudima postoji stoljećima, njezino prepoznavanje kao zasebnog globalnog pitanja ljudskih prava razmjerno novijeg datuma. Zajednička međunarodna definicija i usklađen odgovor uspostavljeni su tek donošenjem Protokola o sprečavanju, suzbijanju i kažnjavanju trgovanja ljudima, osobito ženama i djecom (poznatijem kao Protokol iz Palerma), 2000. Nadovezujući se na taj okvir, Opća skupština UN-a proglasila je 30. srpnja Svjetskim danom borbe protiv trgovine ljudima 2013. kako bi podigla svijest o tom problemu, ojačala napore usmjerene na njezino sprječavanje i promicala zaštitu žrtava.

Ako bismo nastojali definirati pojam trgovine ljudima, što bi on u svojoj biti bio?

Trgovina ljudima u svojoj je biti iskorištavanje osobe uporabom prisile, obmane, iskorištavanja njezina ranjivog položaja ili drugih nedopuštenih sredstava radi koristi druge osobe. Riječ je o teškom kaznenom djelu i ozbiljnom kršenju ljudskih prava kojim se pojedincima oduzimaju dostojanstvo, sloboda i autonomija radi stjecanja koristi ili dobiti drugih.

Kako je definirano Protokolom iz Palerma trgovina ljudima sastoji se od triju ključnih elemenata: radnje (vrbovanje, prijevoz, premještanje, skrivanje ili prihvat osoba); sredstava (poput uporabe sile, prijetnji, prisile, otmice, prijevare, obmane, zlouporabe ovlasti ili ranjivog položaja, odnosno davanja ili primanja novca ili drugih koristi radi stjecanja nadzora nad drugom osobom, pri čemu se ta sredstva ne zahtijevaju kada je žrtva dijete); te svrhe iskorištavanja, koja uključuje na primjer oblike seksualnog iskorištavanja, prisilni rad i uklanjanje organa.

Papa Franjo je u svom obraćanju na Međunarodnom forumu o migracijama i miru, u veljači 2017., misleći na žrtve trgovine ljudima kazao: „Zaštita ove braće i sestara je moralni imperativ koji znači [...] provedbu pravovremenih i humanih programa u borbi protiv 'trgovanja ljudskim mesom' koje profitira na tuđoj nesreći“. Imate li informacije, koliki je uistinu „profit“ crnog tržišta, odnosno koliko u novcima vrijedi čovjek?

Trgovina ljudima u svojoj je biti kazneno djelo motivirano financijskom dobiti koje na globalnoj razini svake godine, prema procjenama, ostvaruje oko 150 milijardi američkih dolara nezakonite dobiti iskorištavanjem ljudi (Following the Money: Compendium of Resources and Step-by-step Guide to Financial Investigations Into Trafficking in Human Beings | Office of the Special Representative and Co-ordinator for Combating Trafficking in Human Beings). Međutim, važno je naglasiti kako se vrijednost neke osobe ne može odrediti nikakvim novčanim iznosom. Ti podaci ne predstavljaju vrijednost ljudskog bića. Oni odražavaju golemu nezakonitu dobit koju počinitelji ostvaruju opetovanim iskorištavanjem žrtava. Upravo zato trgovina ljudima i dalje je jedno od najunosnijih kaznenih djela u svijetu te su trajni napori usmjereni na sprječavanje trgovine ljudima, zaštitu žrtava i kazneni progon počinitelja od presudne važnosti.

Odjel za migrante i izbjeglice Dikasterija Svete Stolice za promicanje cjelovitog ljudskog razvoja prije sedam godina predstavio je Pastoralne smjernice o trgovini ljudima. Na temelju iskustva, što biste Vi sugerirali da Katolička Crkva može činiti po ovom pitanju?

Vjerske zajednice, uključujući Katoličku Crkvu, imaju jedinstvenu ulogu u suzbijanju trgovine ljudima zahvaljujući svojem moralnom autoritetu, širokoj prisutnosti u lokalnim zajednicama i dugogodišnjoj predanosti pružanju potpore ranjivim osobama. Crkva može dati važan doprinos podizanjem svijesti o ovom problemu, pomaganjem ljudima prepoznati upozoravajuće znakove trgovine ljudima, smanjenjem stigme s kojom se suočavaju žrtve te poticanjem prijavljivanja sumnji na slučajeve trgovine ljudima.

Kao što je tadašnji ravnatelj Caritasa BiH mons. Tomo Knežević istaknuo na Konferenciji Saveza za borbu protiv trgovine ljudima 2018., uloga Crkve nadilazi pružanje pomoći žrtvama. Kroz Caritas i suradnju s Međureligijskim vijećem Bosne i Hercegovine, ona može dati značajan doprinos prevenciji educiranjem mladih, osposobljavanjem nastavnika i lokalnih čelnika, jačanjem lokalnih partnerstava te osnaživanjem zajednica da prepoznaju rizike trgovine ljudima i na njih primjereno odgovore. Njegova je poruka pokazala kako učinkovita prevencija zahtijeva suradnju vjerskih zajednica, državnih institucija, organizacija civilnoga društva i lokalnih zajednica.

Kada je riječ o trgovini ljudima, kako na tom polju stoji Bosna i Hercegovina: je li moguće govoriti o napretku ili nazatku države?

Bosna i Hercegovina ostvarila je važan napredak u uspostavi zakonodavnog i institucionalnog okvira za suzbijanje trgovine ljudima, uključujući inkriminiranje trgovine ljudima, razvoj sustava koordinacije za borbu protiv trgovine ljudima te jačanje mjera za zaštitu žrtava i svjedoka. Međutim, napredak nije bio ujednačen te i dalje postoje značajni izazovi u provedbi zakonodavnog okvira u praksi.

Izvješće Misije OESS-a u BiH iz 2021., Osiguravanje pravde za žrtve trgovine ljudima (Postizanje pravde za žrtve trgovine ljudima: Odgovor kaznenopravnog sustava Bosne i Hercegovine, s preporukama | OSCE Mission to Bosnia and Herzegovina), utvrdilo je trajne slabosti u istragama i kaznenom progonu predmeta trgovine ljudima, uključujući dugotrajnost postupaka, nedovoljno proaktivne istrage, ograničeno oduzimanje imovinske koristi stečene kaznenim djelom te rijetko kazneno procesuiranje pravnih osoba i korisnika usluga koje proizlaze iz iskorištavanja žrtava.

U izvješću je također istaknuto kako se na žrtve još uvijek prečesto gleda prvenstveno kao na izvor dokaza, a ne kao na nositelje prava, zbog čega su izložene riziku od sekundarne viktimizacije i imaju ograničen pristup naknadi štete, pravnoj pomoći i zaštiti. Stoga bi bilo točnije govoriti o postupnom napretku koji je istodobno praćen trajnim nedostacima, čije otklanjanje zahtijeva kontinuirane napore, osobito kako bi se osigurao pristup usmjeren na žrtvu i djelotvoran pristup pravdi za žrtve.

Na tragu aktivnosti koje se poduzimaju u BiH kada je riječ o trgovini ljudima, u listopadu 2024. Vijeće ministara Bosne i Hercegovine usvojilo je Strategiju suprotstavljanja trgovini ljudima za razdoblje od 2024. do 2027. Što ona zapravo predstavlja i koji su njezini naglasci?

Strategija za borbu protiv trgovine ljudima u Bosni i Hercegovini za razdoblje 2024. – 2027. predstavlja važan korak prema usklađenom i održivom odgovoru na trgovinu ljudima. Temelji se na pristupu usmjerenom na žrtvu i pristupu utemeljenom na ljudskim pravima te ima za cilj jačanje prevencije, kaznenog progona počinitelja trgovine ljudima te identifikacije, zaštite i pomoći žrtvama. Njezina provedba oslanja se na akcijske planove na različitim razinama vlasti. Iako su akcijski planovi doneseni na državnoj i entitetskoj razini, još nisu izrađeni i usvojeni u svim kantonima, što i dalje predstavlja važan preduvjet za osiguravanje dosljedne provedbe Strategije na području cijele Bosne i Hercegovine.

Imate li informacije tko se sve u BiH bavi borbom protiv trgovine ljudima?

U borbi protiv trgovine ljudima u Bosni i Hercegovini sudjeluju brojne državne institucije, tijela za provedbu zakona, tužiteljstva, službe socijalne skrbi i organizacije civilnoga društva. Ministarstvo sigurnosti BiH, putem Odsjeka za borbu protiv trgovine ljudima, ima središnju koordinacijsku ulogu te pruža potporu radu državnog koordinatora za borbu protiv trgovine ljudima, koji je uspostavljen 2003. Koordinacija se dodatno ostvaruje putem entitetskih i lokalnih koordinatora te Udarne skupine za borbu protiv trgovine ljudima i organiziranih nezakonitih migracija, koja okuplja ključne dionike iz područja kaznenog pravosuđa i upravljanja migracijama sa svih razina u BiH.

U području identifikacije i zaštite žrtava nadležne institucije surađuju sa specijaliziranim organizacijama civilnoga društva koje pružaju pomoć i usluge smještaja. Četiri skloništa kojima upravljaju organizacije civilnoga društva osiguravaju smještaj i potporu, uključujući medicinsku i psihološku pomoć.

Kakve su sudske kazne za one koji bivaju optuženi za trgovanje ljudima i mislite li kako su adekvatne?

U prethodno spomenutom izvješću Misije iz 2021. utvrđeno je kako praksa izricanja kazni u predmetima trgovine ljudima često nije odražavala težinu počinjenih kaznenih djela. Analiza je pokazala kako su sudovi u pravilu izricali razmjerno blage kazne te kako je kaznenopravni sustav žrtve uglavnom promatrao kao izvor informacija, a ne kao nositelje prava kojima pripadaju zaštita i pravo na naknadu štete.

Međutim, posljednjih godina postoje naznake kako su sudovi počeli izricati strože kazne. Primjerice, u jednom predmetu okončanom 2025. četiri su optuženika proglašena krivima i osuđena na kazne zatvora. Najkraća izrečena kazna iznosila je dvije godine, a najdulja 15 godina.

Misija će detaljniju analizu prakse izricanja kazni objaviti u svom sljedećem izvješću, čije se objavljivanje očekuje početkom iduće godine.

U slučaju da postoji sumnja na radnje koje bi se dovodile u vezu s problemom trgovine ljudima, kome se prvo obratiti te možete li nam objasniti proceduru postupanja u takvim slučajevima?

U Bosni i Hercegovini svaku sumnju na trgovinu ljudima potrebno je prijaviti nadležnim tijelima za provedbu zakona, poput policije, ili izravno nadležnom tužiteljstvu koje je odgovorno za vođenje kaznenih istraga. U slučajevima koji uključuju strane državljane ili okolnosti povezane s migracijama mogu biti uključeni i Služba za poslove sa strancima te druga nadležna tijela.

Nakon što se pojavi sumnja na trgovinu ljudima, prioritet je osigurati sigurnost i zaštitu potencijalne žrtve, a potom procijeniti okolnosti slučaja i utvrditi postoje li pokazatelji trgovine ljudima. Nadležne institucije, uključujući tijela za provedbu zakona, tužiteljstva, službe socijalne skrbi i specijalizirane organizacije, trebale bi međusobno surađivati kako bi se osiguralo upućivanje osobe na odgovarajuće mjere pomoći i zaštite.

Nadležna tijela potom provode istragu, pri čemu prava žrtve, uključujući pravo na potporu, zaštitu i pomoć, trebaju biti osigurana tijekom cijelog postupka.

Jedan od ključnih izazova u praksi jest osigurati rano prepoznavanje žrtava, budući da osobe koje su žrtve trgovine ljudima u početku često same ne prepoznaju svoj položaj ili se mogu doimati kao počinitelji, osobito u slučajevima prisilnog činjenja kaznenih djela, prisilnog prosjačenja, seksualnog iskorištavanja ili nezakonitih migracija. Upravo je zato od prvog kontakta s nadležnim tijelima ključan koordiniran pristup usmjeren na žrtvu.

Djelujete pri OSCE-u (OESS – Organizacija za europsku sigurnost i suradnju) gdje se bavite upravo pitanjima borbe protiv trgovine ljudima. Možete li nam predstaviti ovu djelatnost misije te uspjehe na koje ste posebno ponosni?

Od 2004. Misija OESS-a u BiH usko surađuje s vlastima u BiH kako bi, kroz zagovaranje, praćenje, tehničku potporu i izgradnju kapaciteta, pomogla uspostaviti sveobuhvatan sustav za borbu protiv trgovine ljudima, sposoban učinkovito kazneno progoniti počinitelje, sprječavati trgovinu ljudima i štititi žrtve. Zahvaljujući zagovaračkim aktivnostima Misije, trgovina ljudima inkriminirana je u sva četiri kaznena zakona u Bosni i Hercegovini, a načelo nekažnjavanja žrtava trgovine ljudima ugrađeno je u svaki od tih zakona.

Misija je također uspješno zagovarala uključivanje mjera u Strategiju za borbu protiv trgovine ljudima u Bosni i Hercegovini za razdoblje 2024. – 2027. usmjerenih na sprječavanje trgovine ljudima u svrhu radnog iskorištavanja u opskrbnim lancima, jačanje odgovornosti privatnog sektora te veće uključivanje i osnaživanje glasa osoba koje su preživjele trgovinu ljudima u oblikovanju politika za borbu protiv trgovine ljudima.

Misija je pridonijela i jačanju pravosudnog sustava kroz praćenje i pružanje praktičnih smjernica. Naše izvješće Osiguravanje pravde za žrtve trgovanja ljudima analiziralo je odgovor kaznenopravnog sustava na predmete trgovine ljudima te ponudilo konkretne preporuke za unapređenje pravosuđa usmjerenog na potrebe žrtava. Osim toga, izradili smo dva zbornika sudske prakse kako bismo stručnjacima pružili potporu u prepoznavanju, istraživanju, kaznenom progonu i suđenju u predmetima trgovine ljudima u skladu s međunarodnim standardima. Jačanje kapaciteta također je jedan od ključnih stupova rada Misije. Osposobili smo stotine stručnjaka iz širokog spektra institucija, uključujući policijske službenike, tužitelje, suce, inspektore rada, pružatelje usluga i predstavnike organizacija civilnoga društva, čime smo pridonijeli jačanju ukupnog odgovora Bosne i Hercegovine na trgovine ljudima.

Jedna od inicijativa na koju sam osobito ponosan jest naša inovativna simulacijska vježba održana u veljači 2025. Više od 100 stručnjaka sudjelovalo je u realističnoj međuinstitucionalnoj vježbi koja je simulirala istragu i kazneni progon predmeta trgovine ljudima, od identifikacije žrtava do vođenja kaznenog postupka. Vježba je dodatno ojačala međuinstitucionalnu suradnju i pokazala da učinkovita borba protiv trgovine ljudima zahtijeva koordiniran odgovor svih dijelova društva.

Kakva je, na tom tragu, Vaša suradnja s vjerskim zajednicama u BiH?

Rad Misije u području suzbijanja trgovine ljudima prvenstveno je usmjeren na suradnju s državnim institucijama, dok je suradnja s vjerskim zajednicama bila više povremene naravi. Jedan od takvih primjera bila je potpora Misije sudjelovanju prethodno spomenutog mons. Kneževića kao jednog od govornika na Konferenciji Saveza za borbu protiv trgovine ljudima 2018., koju svake godine u Beču organizira Ured posebnog predstavnika i koordinatora OESS-a za borbu protiv trgovine ljudima.