Riječ za život

Oganj u 21. stoljeću


Za apostole je pravo uskrsnuće bilo na Pedesetnicu. Spustio se oganj s neba i zapalio ih. Napunio ih novim životom, pravim životom. Riječi su im bile poput buktinja kao ono nekoć u Ilijinim ustima. Sve to skupa podsjeća na onaj grm koji gori, a ne izgara.

Piše: Bazilije. M, Katolički tjednik

Budi blagoslovljen, Gospodine, za lijepi hrvatski jezik. Šuškav. Opor. Čupav. Pahuljast. Žarak. Dok se drugim jezicima za uskrsnuće Tvoga Sina naglašava ustajanje (kam na hebrejskom), istok (Ostern na njemačkom), ponovno izdizanje (resurrrection na engleskom, a dolazi od latinskog), dotle je u našem ušao krijes, oganj. Uskrijes. Uskrs. Uzdignuti krijes. Plamen. Vatra. Oganj. Život se ugasio pa je nanovo planuo. Život je oganj.

Kad su ona dvojica učenika putovala za Emaus pa im prišao Uskrsnuli i tumačio Pisma, zapazili su da im je srce gorjelo. Oganj iz Uskrsnuloga zahvatio je i njihovo srce. Za apostole je pravo uskrsnuće bilo na Pedesetnicu. Spustio se oganj s neba i zapalio ih. Napunio ih novim životom, pravim životom. Riječi su im bile poput buktinja kao ono nekoć u Ilijinim ustima.

Sve to skupa podsjeća na onaj grm koji gori, a ne izgara. Iz njega je progovorio Onaj Koji Jest. Taj je oganj spalio ropstvo. Buktio je na Sinaju. Vodio narod pustinjom do obećane zemlje. Taj je oganj buktio i u Jeremiji. U njegovim kostima. I ne samo u Jeremiji. U svim prorocima. Nije se mogao ugasiti. Ni oganj koji je zahvatio apostole ne gasi se. Evo ga u Crkvi. Svako malo probije na površinu i pali duše. Ugasle. Usahle. Mrtve. Što je napravio Sv. Franji? Progorio je košulju Sv. Franje Ksaverkog. Tolikima gori u duši i ne da im mira. Caritas Christi urget nos. Ljubav nas Kristova goni.

Evo dvije (ognjene) bilješke iz 21. stoljeća. Napisao ih je Kiko Argüello, začetnik Neokatekumenskog puta, a objavljene su u knjizi Bilješke 1988.-2014.

(Bilješka 350.) Vraćam se ovim stranicama, mnogo vremena kasnije, iz potrebe da govorim… da se izjadam… Tvoja se riječ pretvorila u mojem srcu, u mojoj glavi, među mojim rukama u oganj koji me spaljuje i izgara… „Ljubite svoje neprijatelje.“ „Ne opirite se zlu… ako ti netko oduzme tvoje, nemoj to tražiti natrag…“ Gospodine Isuse, Tvoje riječi me izgaraju, spaljuju u meni sve ono što nije kršćansko. Židovska su slova kao plamen koji je Tvoj prst ispisao u kamen. Ognjeni jezici u srcu, iznad glave… „Ljubite kao što sam Ja vas ljubio.“ Nisam kršćanin; grješnik sam. Gdje je Tvoja narav u meni? Što je ostalo od moga krštenja? Položi u mene novoga duha, „postojanoga duha“. Daj mi svoga Duha.

(Bilješka 437.) Revnost je bit ognja Duha Svetoga. Božja je bit njegova ljubav, njegova goruća želja za našim spasenjem. Spasi nas iz pakla, boli i smrti, iz beskonačnog i mračnog nepostojanja, iz vječnog bezdana … Ajme, tko me može izliječiti! Daj mi revnost tvoje ljubavi. Iziđimo u polja, na raskrižja, putove, gradove i zatražimo od ljudi da prihvate oproštenje, pomirenje: „U ime vas Božje potičemo: pomirite se s Bogom“, kaže Sveti Pavao. Ispunio si moju dušu smilovanjem i ježim se kad pomislim na siromahe, osakaćene, starce u staračkim domovima, napuštene, zatvore, lutalice bačene po ulicama, djecu, toliku siročad, osamljene, bolesne… Vruće je i više od sto tisuća mladih čeka na nas. Ovdje je i Sveti Otac (Svjetski susret mladih). Koliko mi preostaje, Gospodine? Ustanimo! Iziđimo u svijet proglasiti Tvoju ljubav i Tvoje spasenje. Pozovi mnoge mlade. Kina nas očekuje. Azija nas zove. I, u ropstvu, ljudi nastavljaju kopati po smeću, traže utjehu života. Koje otajstvo! Ali Ti si došao! Stigao si već. I dolaziš, i dolaziš k nama. Smiluj se meni. Petak 19. kolovoza 2011.