Zaustavi se, čovječe
sub, 11. srpnja 2026. 12:12
Ako se pitamo zašto ima toliko nezadovoljnih ljudi oko nas unatoč svemu što posjeduju, čak i unatoč veliku bogatstvu, onda je odgovor jednostavan: nitko ih nije naučio da je blaženije i da više čovjeka usrećuje ako zna dijeliti, nego ako sve sebično traži i zadržava za sebe.
Piše: Anto Orlovac, Katolički tjednik
Ovo je jedna od Isusovih biser-izreka. No, nju ćemo uzalud tražiti u evanđeljima. Nije tamo zabilježena, ali nam ju donosi apostol Pavao opisujući kako se u Miletu (na zapadnoj obali Anatolije, u današnjoj Turskoj) opraštao sa starješinama Crkve u Efezu na odlasku u Jeruzalem. On im reče da treba „na pameti imati riječi Gospodina Isusa jer on reče: 'Blaženije je davati, nego primati.'“ (Dj 20,35). A Pavao je imao posebne objave pa mu valja vjerovati. Tako nam je i ta misao zajamčena riječ Objave Božje kao Isusova pouka.
Ako se pitamo zašto ima toliko nezadovoljnih ljudi oko nas unatoč svemu što posjeduju, čak i unatoč veliku bogatstvu, onda je odgovor jednostavan: nitko ih nije naučio da je blaženije i da više čovjeka usrećuje ako zna dijeliti, nego ako sve sebično traži i zadržava za sebe. Što više ima, želje brže rastu i htio bi uvijek više. Ne ispuni li mu se to, on je nesretan, nezadovoljan, a bez razloga, jer mu to zapravo i ne treba. Zato je nezadovoljan i kad mu se ispuni ta želja. To je gomilanje suvišnih stvari. Poslušajmo Isusa! Naučimo dijeliti i usrećit ćemo dvije osobe: i onu u potrebi kojoj darom pomognemo, i sebi kojemu to i tako nije neophodno.
Nauči i svoje dijete dijeliti, učini ga sretnim! Nauči ga da je sretniji i blaženiji onaj koji zna reći: „evo“ od onoga tko zna samo za „daj!“ I počni na vrijeme. Ako ne naučiš Ivicu, nećeš ni Ivu! Uostalom, naučimo nešto i od vlastite ruke: ruka koja pruža i daje opuštena je i mirna, a ona koja samo sebi zgrće ostaje zgrčena, što lijepo naznačuje i duševno stanje onoga tko to čini.