Riječ za život
Ned, 12. Siječanj 2025. 10:24
Može nam se činiti da nas Krist ne smiruje, da on nije Osoba smirenja ili, štoviše, da nas njegova prisutnost još dublje uznemiruje. „Ne iskušavaj Gospodina Boga svoga!“ Izbjegavaj nepotreban nemir! Glupo je tražiti Kristov mir i istodobno trčati za uznemirivačima.
Piše: Bazilije M., Katolički tjednik
Svi uzimamo sredstva za smirenje. Netko uzima tablete, netko cigarete, netko piće, netko vježbe, knjige, planine, parkove, more, nažalost netko i lake ili teške droge i tako do u nedogled. Svi imamo višak nemira u sebi. Kako je onda divno čuti riječi Uskrsnuloga: „Mir vama!“ Ili one prije uskrsnuća: „Mir vam svoj ostavljam. Mir vam svoj dajem. Ne dajem vam ga kao što svijet daje.“ Kasnije će Sv. Pavao reći da nam Krist daje „mir koji nadilazi razum“. Taj je mir čak i protiv razuma. Za očekivati je da nemamo mira, a on dođe, spusti se u nas. Već je drevni prorok navijestio Krista koji je Mir naš. „On, on je mir!“ Pax Christi.
Kao i kod svih onih gornjih sredstava za smirenje, tako je i s Kristovim mirom, potrebna je i naša suradnja. Nemir dolazi sam od sebe, a sredstva za smirenje trebamo uzimati mi sami. Kretati se. Ići liječniku. Posegnuti za pićem. K tomu, ta sredstva ne djeluju ako se nalazimo u nekom povišenom stanju nemira. Štoviše, mogu imati i suprotan učinak. (Često liječnici pacijentima propisuju mirovanje!) Zato nam je važno izbjegavanje događaja koji u nama izazivaju nemir. Mir nije mirovanje. Nije pasivno prepuštanje. On je uvijek nešto živo i pametno. Glupo je posezati za sredstvima za smirenje, a ujedno se izlagati dodatnim uznemiravanjima. (Kao što je glupo ići na terapije za kralježnicu, a ne poštivati potrebno mirovanje!) Imamo uznemiravanja koja ne možemo izbjeći, ali postoji i bezbroj onih koji su nam lako otklonjivi. Stari su pustinjaci govorili: „Izbjegavaj nepotrebnu muku!“ Ima muka koje moramo podnositi, ali postoji i bezbroj muka koje ne trebamo imati i u koje je štetno ulaziti. Kako razlikovati nepotrebni nemir od nužnog nemira. Klasično – po miru u duši. Kad se nađemo u razgovoru koji nam je nužan i osjetimo nemir, ispod tog nemira osjećamo neki duboki mir. Kad ulazimo u suvišan razgovor ili se izlažemo suvišnim riječima, tada nas zahvaća nemir koji nas razara. Tako je i s uznemiravajućim mislima. Sjećanjima. Slikama.
Sve to možemo primijeniti i na Krista-Mir. Može nam se činiti da nas Krist ne smiruje, da on nije Osoba smirenja (za razliku od sredstva za smirenje!), ili štoviše, da nas njegova prisutnost još dublje uznemiruje. „Ne iskušavaj Gospodina Boga svoga!“ Izbjegavaj nepotreban nemir! Glupo je tražiti Kristov mir i istodobno trčati za uznemirivačima.
Đavao, sijač bolesnog nemira, stalno nas navodi na krivu veličinu. „Možeš ti to! Jak si! Što ima veze što si izložen stalno riječima/vijestima koje te uznemiravaju! Nitko ti ne može oduzeti tvoj mir. Kristov mir je jači od cijeloga svijeta, samo se ti izlaži nemiru svijeta do mile volje!“ Ajme, koliko nam stupica stavlja da nam otme Kristov mir! Ajme, koliko nam varki stavlja u dušu da nas zavede sredstvima za smirenje. Zna nas dovesti do toga da se samo njima utječemo i tako nas umrtvi, ubije. Baci u očaj. Pretvori u biljku. „On, on je mir!“ „Mir vama!“