Riječ za život

Povratak u slobodu


Divno je imati Boga za vođu. On je nutarnji vođa. On pozna svaku škrapu u ovom svijetu. Pozna i nas same i sve naše nemoći. Normalno, Bog - naš vođa, pozna i sve zamke koje nam sprema naš neprijatelj-vrag. Jedna molitva kaže: Ti ne uskraćuješ svoga vodstva svojim vjernima!

S vremena na vrijeme nije zgorega pročitati neki roman koji za temu ima rat. Život je borba. Rat. Dean Slavić, hrvatski književnik, nedavno je objavio sjajan roman Povratak u život, na 1 300 stranica. Radnja se događa u izmišljenom gradu u Bosni. Roman je zapravo kronika u kojoj se prati jedna obitelj od vremena nakon Drugog svjetskog rata do naših dana. Sve je nekako stvarno. Partizani, ustaše, UDBA, zatvor u Zenici, Hrvatsko proljeće, raspad Jugojadije i Domovinski rat. U romanu ima svega. Kroničar, to jest sam pisac, više puta kaže: Takav je život! Grijeh i milost. Milijun zavrzlama. Nasilje i nježnost. Mržnja i ljubav. Preljubi i vjernosti. Herojstva i podlosti. (Stil mu je vrhunski. Bolji od razvikanog nobelovca! Kad bi se netko zauzeo napraviti priredbu ili seriju po tom romanu-kronici!)

Našli su se više puta našli u okruženju. Četnici (ili muslimani) su ih stisnuli sa svih strana. Takav je život. Takav je rat. U detalje je opisano izvlačenje iz Kostajnice. Pa iz Lovinca u Lici. Pa probijanje iz naših enklava po Bosni. Uvijek je presudnu ulogu odigrao vodič. Najbolji su vodiči bili lugari i lovci. Oni su poznavali gotovo pa sve. Trebalo se izvlačiti noću. Ići putovima kojima se neprijatelj najmanje nada i koje ne poznaje. Borci koji su došli s drugih strana nisu se mogli snaći. Bez vodiča je sve ostalo beskorisno. Može se biti dobar ratnik, imati najbolje oružje i sve drugo, ali bez vodiča sve to odlazi u smrt.

Na misi u 18. nedjelji kroz godinu obraćamo se Bogu: Vođo naš! Prije te nedjelje zahvaljujemo Bogu koji nas vodi po svom promislu. U okruženju smo. Grijeh, svijet i đavao nas pritišću sa svih strana. Hoće nas proždrijeti. Tko nas može iz svega toga izvući? Ljudska je pomoć ništavna. Na jednom mjestu u romanu-kronici pisac izričito govori da glavni junak Tomislav Koroman moli Duha Svetoga da ga vodi i nadahnjuje u svakoj misli i odluci. Čeka njegovu uputu. I tada je završilo dobro, premda je sve izgledalo bezizlazno.

Divno je imati Boga za vođu. On je nutarnji vođa. On pozna svaku škrapu u ovom svijetu. Pozna i nas same i sve naše nemoći. (Kod izvlačenja iz obruča često se nosi ranjenike i vuče one koji su stari i nemoćni, a sve redovito spopadaju sumnje i strahovi!) Normalno, Bog - naš vođa, pozna i sve zamke koje nam sprema naš neprijatelj-vrag. Jedna molitva kaže: Ti ne uskraćuješ svoga vodstva svojim vjernima!

Kada ratnici izaberu vodiča i krenu na put, preostaje im da se potpuno pouzdaju u njega. Sigurno, i oni sami mogu štošta pridonijeti da akcija uspije, ali uvijek u dogovoru s njim. Pametno je izabrati Boga, Duha Svetoga, Krista, za svog vođu. Uostalom, nekoga moramo izabrati. Sami nemamo nikakva izgleda. I onda dobro otvoriti oči srca i sluh duše i pratiti sve znakove i sva nadahnuća. Iz koraka u korak. Iz časa u čas. Sve je puno mina. Svijet je pun tame. Lažnih obećanja. Šuma je opasna.

Vodi nas, blaga svjetlosti! – pjeva engleski blaženik John Henry Newman. Psalmist isto kaže: Duh tvoj dobri neka me po ravnu putu vodi! Uvijek je to put u slobodu! O lijepa, o slatka, o mila slobodo! Slobodan od lažnih vođa, slobodan od pogubnih želja, slobodan od vražjih obmana… Vodi nas, blaga svjetlosti…

Bazilije M.