Riječ za život
ned, 01. lipnja 2025. 09:45
U jednoj misnoj molitvi molimo Boga da nama šalje nadahnuća i pomaže nam da ih ne zanemarujemo. „Neka nas tvoja milost nadahnjuje i prati.“ No, kako napraviti razliku između sugestija i nadahnuća?
Piše: Bazilije M., Katolički tjednik
Nije nam lako živjeti s našim mozgom. Svašta se u njemu događa. Svakakve nas misli napadaju, zavode, uznemiravaju, muče. Istina, ima i onog puno lijepog, razveseljavajućeg i nadahnjujućeg, ali po naravi stvari lakše zapažamo ono mračnije i teže.
U jednoj misnoj molitvi molimo Boga da nama šalje nadahnuća i pomaže nam da ih ne zanemarujemo. „Neka nas tvoja milost nadahnjuje i prati.“
F. Rosini, talijanski svećenik, u knjizi Kako započeti iznova potrudio se napraviti razliku između sugestija i nadahnuća. Nadahnut je mislima iz drevne tradicije koja govori o razlikovanju duhova. On je smješta u novije spoznaje o našem umu i općenito u spoznaje koje nam pruža moderna psihologija. Ništa posebno, ali svaka svijetla zraka koja imalo osvjetljava razliku između pogubnoga i spasonosnoga zlata nam vrijedi.
Treba primijetiti prefikse ova dva termina: Duh Sveti koristi „in“ (inspirare), što je nešto što stoji ispod i dolje, dok djelo oca laži koristi „sub“ (su/b/gestije) što podrazumijeva kretanje koje stvara pokoravanje, usmjereno upravljanju, preuzimanju kormila. Nadahnuće od Duha Svetoga, a njegova logika je ljubav, dakle predlaže, ali ne nalaže jer ljubav podrazumijeva slobodu. Slijediti naputak bez vlastitog slobodnog pristanka ne može biti cilj ljubavi jer odosobljuje. Ako žena ucjenjuje muža i postigne da se on ponaša onako kako ona želi, ono što je poslije na repertoaru nije baš zadovoljavajuće … nitko ne voli pod prijetnjom. Zbog toga Duh Sveti nikad ne prisiljava jer ono što se dobije pod prisilom, beskorisno je. Neću nikada zaboraviti spontanost Enrica Petrilla, udovca Chiare Corbelle, koji je nekom koji nas je tijekom susreta pitao po čemu se prepoznaje da mi Bog govori, bez razmišljanja odgovorio: „Po tome što mu možeš reći ne!“ Istina. Postoje misli koje predlažu dobro mome srcu i odjednom naslutim nešto dobro prema čemu se mogu otvoriti, vidim u sebi zahtjev koji me upućuje prema nečem pozitivnom i to me ostavlja potpuno slobodnim. Duh Sveti nema potrebe služiti se glagolom „morati“, on naprotiv otvara mogućnosti, govori nam po jednom drugom glagolu „moći“. Ne: „Moraš ovo napraviti!“, nego: „Možeš ovo napraviti…“ Sugestija s druge strane slijedi logiku koja je vođena strahom često lažnim, i na temelju toga ograničava, odvodi na krivi put, prisiljava. Prožeta je hitnošću. U nutrini sam napadnut u jednom smjeru, a moje nutarnje kretanje predstavlja se kao nešto obvezno, iako govori o duhovnim i svetim stvarima u kojima međutim ja nestajem, nisam više osoba, nego mali vojnik. Zbog sugestije se ono što se misli tvrdi na agresivan, napet, prestrašen, tjeskoban način dok se po nadahnuću komunicira mirno zbog toga što čovjek naslućuje da je ono što radi jasno.
Na kraju poglavlja o sugestiji i nadahnuću F. Rosini donosi riječi Sv. Vinka Paulskog: Božja se djela sama vrše. Dobro koje Bog hoće vrši se gotovo samo od sebe, a da se na nj ne misli. Postoje situacije u kojima samo trebamo pasivno djelovati. Božja se djela ne vrše kada to mi želimo, nego kada se to njemu sviđa. Zatim Sv. Vinko nabraja toliko velikih djela koja je Bog učinio po njemu i njegovoj braći i sestrama u korist siromaha i svećenika, a da su oni samo promatrali kako se izvršavaju.
Neka nas, Gospodine, tvoja milost nadahnjuje i prati. Odlazite, grozne sugestije.