Biografija kardinala „posljednjih“


Novinari Gerolamo i Lorenzo Fazzini, kroz razgovor s nadbiskupom Manile kardinalom Luisom Antoniom Tagleom, napisali su kardinalovu biografiju naslovljenu "Naučio sam od posljednjih".

Piše: Tina Matić Ilić

 

Podnaslov knjige je Moj život, moje nade, u kojoj kard. Tagle ne govori samo o sebi, nego i o nekim „gorućim“ temama koje se tiču vjere, Crkve i izazova svijeta i društva.

Naučio sam od posljednjih knjiga je od 134 stranice koju je 2019. objavila nakladna kuća iz Zagreba – Kršćanska sadašnjost. Izvorno je knjiga napisana na talijanskom jeziku, ali ju je za hrvatsko tržište prevela Ivana Carmen Karačić.

Tko je kard. Tagle?

Luis Antonio Gokim Tagle (Manila 1957.) kardinal je i nadbiskup Manile. Kao svjetski poznati teolog izabran je za člana Međunarodnog teološkog povjerenstva. Predsjednik je Međunarodnog Caritasa i Katoličke biblijske federacije. Uz sve to napisao je i nekoliko knjiga. Ne treba zaboraviti kako je on na konklavama 2013. bio čak smatran kandidatom za izbor novog pape. „Tijekom naših razgovora nije nedostajalo kardinalova smijeha i šale koji su nerijetko iznenađivali sugovornika, u nemogućnosti objasniti odakle prelat crpi snagu ironije i 'lakoće' pred brigama i problemima koji bi kod brojnih izazvali stres i nervozu. Naš je cilj da čitatelj doživi jednako iskustvo iznenađenja koje se dogodilo i nama, te da sam zaključi kako mir i radost koji neprekidno izbijaju iz tog čovjeka imaju duboke korijene koji snagu crpe s Visina“, napisali su novinari.

Ideja i djelo

Podatci o nadbiskupu Tagleu, njegovi stavovi, razmišljanja... plod su desetaka susreta održanih u Rimu u Filipinskom zavodu, kao i u njegovu domu u Manili. Ipak, na ideju o njegovoj biografiji, u vidu odgovora na pitanja, došli su – Gerolamo Fazzini, novinar, savjetnik uprave revije Credere e Jesus, urednik novina Avvenire i autor 10-ak knjiga, te Lorenzo Fazzini, ravnatelj izdavačke kuće EMI (Editrice missionaria italiana), novinar koji je također objavio nekoliko knjiga.

Oni su djelo, iako je koncipirano u formi pitanja i odgovora, podijelili u sedam poglavlja. Kako bi čitatelje uputili u proces i važnost nastajanja knjige, napisali su uvod nakon kojeg slijede redom poglavlja: Sin naroda, Jedan liječnik manje, jedan svećenik više, Svećenik kako bi učio od siromašnih, Teologija, druga ljubav, Manila, Filipini, Azija danas i sutra, Ekologija i „osveta“ enciklike „Laudato si'“. Posebno je zanimljiv posljednji dio koji nije naznačen brojem – Otac Chito izbliza, a dva Talijana su našla prigodnim postaviti zanimljiva, kratka i izravna pitanja sugovorniku poput: Zašto ste kršćanin?, Što biste na sebi promijenili?, Najdraži svetac/svetica?, Kako zamišljate život poslije smrti?... 

Ponekad mrak očituje stvarnost

Ovo djelo nije suhoparno kako (auto)biografije znaju biti. Ono na neki način kreira lik sa svim njegovim podatcima, ali i karakterom, oslikava njegov humoristični duh i pruža uvid u način na koji reagira. Predstavljene su zanimljive priče koje se tiču njegove mladenačke težnje za postajanje liječnikom, odlaska na studije u inozemstvo, postajanje nadbiskupom. Sugovornik na pitanja odgovara bez ustezanja, sasvim otvoreno i iskreno.

Govoreći o temi odnosa nadbiskupa Taglea prema siromašnima, uviđa se njegova briga za one najmanje. „Uvijek me potrese i uznemiri kad vidim policiju koja oko pet sati ujutro budi siromašne koji su spavali na zemlji kako bi se očistili parkovi. Po danu nitko ne primjećuje, ali u mraku se očituje stvarnost“, kazao je predsjednik Međunarodnog Caritasa.

Čitajući retke ove knjige, potpuno je jasno kako Repubblica nije uzalud istaknula o kard. Tagleu „dvije crte: istančani teolog, i duhovni pastir posebno pažljiv prema siromašnima“.